Jedna od gospodarski najjačih općina u Hrvatskoj zasigurno je Hum na Sutli, u kojoj uz brojne manje, posluje i nekoliko srednjih i velikih tvrtki koje se uglavnom bave proizvodnim djelatnostima, zapošljavaju velik broj djelatnika, a svoje proizvode uspješno plasiraju diljem svijeta te ostvaruju značajne prihode, kao i dobit. Među najuspješnijima je i Stražaplastika, dioničko društvo u većinskom vlasništvu tvrtke Aquae Vivae iz Krapinskih Toplica, koja je pak u većinskom vlasništvu Dragutina Plahutara, zagorskog poduzetnika koji je široj javnosti najpoznatiji po svom projektu novouređenog kupališta u Krapinskim Toplicama.

Kako nam je ispričao direktor Stražaplastike, Josip Grilec, koji je ujedno i predsjednik Hrvatske gospodarske komore - Županijske komore Krapina, devedesete godine prošlog stoljeća, raspadom socijalističke Jugoslavije, svi OUR-i tadašnje 'Straže', točnije 'Tvornice za preradu stakla i plastičnih masa Hum na Sutli' se razdvajaju i postaju zasebne tvrtke pa tako i Stražaplastika. Nakon privatizacije, početkom devedesetih, Stražaplastika postaje dioničko društvo, a vlasnici su bili država i radnici, da bi kasnije država svoj udio, koji je bio veći od 50%, prodala na burzi. - Danas 58% ima tvrtka Aguae Vivae, uprava i menadžment na čelu samnom drži 25%, a ostalo su mali dioničari, većinom bivši radnici ili njihovi nasljednici - rekao nam je Grilec.

Raspad tržišta

No, raspadom Jugoslavije, kaže Grilec, nije se promijenio samo pravni status Stražaplastike, nego i kompletno tržište. - Mi smo uglavnom bili vezani na Jugoslavensko tržište te na tržište istočne Europe, a kako to tržište nije imalo više potrebe za naše proizvode, morali smo napraviti potpuni zaokret u našem poslovanju. Mi smo, naime, proizvodili puno mikroseparatora za akumulatore, koji su se prestali proizvoditi, zatim, dosta bakelita, koji se sad više ne koristi, a proizvodili smo i puno boca za ulje i ocat, a ta 'puhana' ambalaža je zamijenjena s PET epruvetama pa si punioce to 'pušu' same. Dakle, svi segmenti proizvodnje koje smo imali do 1990. otišli su u ropotarnicu povijesti i morali smo usvojiti nove tehnologije i okrenuti se novim proizvodima - ispričao nam je Grilec.

Poslovni zaokret

No, upravo taj zaokret Stražaplastika odradila je vrlo uspješno, uz konstantne investicije u nove, moderne tehnologije, u koje se svake godine redovito uloži više od milijun eura, a pojedinih godina su ti iznosi i višestruko veći. Prvo su počeli proizvoditi plastične tubice za kozmetiku, autokozmetiku, farmaceutsku i prehrambenu industriju, a taj segment im danas čini čak 20 posto ukupnih prihoda. - Počeli smo s nekoliko stotina tisuća tubica godišnje, a sad ih proizvodimo oko 20 milijuna s time da postoji tendencija rasta i cilj nam je u kratkom vremenu doći do 30 milijuna tubica godišnje. Kad dođemo do toga, onda ćemo morati razmišljati o gradnji nove, zasebne tvornice samo za tubice - ispričao je Grilec.

Veliki rast

Od 2005. godine, kaže Grilec, intenzivno se investira i u program brizgane plastike, koja je danas dominantni segment proizvodnje Stražaplastike, a za koju su morali u potpunosti zamijeniti sve stare strojeve te nabaviti nove, kako bi povećali produktivnost te kapacitete. - Trenutno godišnje prerađujemo oko 5000 tona prerađene sirovine, a 2006. godine smo prerađivali oko 2000 tona. Naših 79 posto prihoda su upravo iz programa brizgane plastike, odnosno, proizvodnja 'gajbi' za transport boca za piće, za transport mesa, za transport grožđa i drugog voća te povrća. Jedan posto segmenta naše proizvodnje čine i plastične slamke za piće i to je također dio poslovanja kojeg smo uspješno razvili investiranjem u taj proizvodni pogon - kaže Grilec, direktor tvrtke koja zapošljava oko 250 djelatnika i koja je od te 2006. godine svoje ukupne prihode s tadašnjih 40 milijuna kuna godišnje podigla na oko 100 milijuna kuna, koliko se očekuje da će biti ovogodišnji prihodi.

Izvoz diljem svijeta

Taj rast, napominje Grilec, ne odnosi se toliko na hrvatsko tržište, već uglavnom na izvoz. - Udio izvoza Stražaplastike u ukupnom poslovanju iznosi između 70 i 80 posto, a nekad i više. Izvozimo diljem svijeta, najviše na zapadnoeuropsko tržište, no naš vrtni program, kante za zalijevanje i razne tegle izvozimo po cijelom svijetu. Tako da smo našu plastiku prodali i u Kinu, Japan, Australiju, Novi Zeland, Južnu i Sjevernu Ameriku pa čak i u neke afričke države - ispričao nam je Grilec te napomenuo da sav repromaterijal, koji mogu, nabavljaju u Hrvatskoj, no, potrebnu količinu ni približno ne mogu nabaviti na domaćem tržištu tako da su uglavnom prisiljeni na uvoz.

Hrvatski proizvodi

U Hrvatskoj se, naime, još uvijek premalo plastike pravilno i kvalitetno sortira i odvaja kako bi se mogla reciklirati, a upravo povedeni primjerima prikupljanja kućnog otpada iz Europske unije, prije tri godine Stražaplastika je usvojila program proizvodnji kanta za smeće, za što su napravili novu proizvodnu halu te kupili kalupe i stroj, u što su uložili oko 2 milijuna eura. - S našim kantama za smeće kandidiramo na raznim tenderima u Hrvatskoj, no tu nismo dovoljno uspješni. Ti tenderi su često napisani na način da se neki na njih ne mogu ni javiti, a mislim da tu ima puno prostora za hrvatsku industriju. Mislim da bi komunalci koji upravljaju novcem hrvatskih građana trebali biti odgovorniji i kupovati hrvatske proizvode, naravno, ako su kvalitetom i cijenom dobri. A ne da ga eliminiraju samo zato jer je hrvatski. Mi najveći dio naših kanti za smeće sad izvozimo, a istovremeno se enormne količine kanti za smeće u Hrvatsku uvoze - kaže Grilec.

Oprezno dalje

Inače, od 38 tisuća četvornih metara, koliki je 'tvornički krug' Stražaplastike, trenutno se posluje na oko 28 tisuća, dok je deset tisuća četvornih metara slobodno za daljnje investicije. - Planiramo otkupiti još 5 tisuća četvornih metara zemljišta i u budućnosti izgraditi jednu novu halu, u koju ćemo ili izmjestiti dio sadašnje proizvodnje ili pak razviti jedan sasvim novi proizvodni program. Upravo ovih dana razgovaramo s jednim predstavnikom iz autoindustrije o mogućnostima zajedničkog ulaska na tržište autodijelova. Ako se to dogodi, mi to nećemo moći proizvoditi u postojećim objektima, već ćemo morati izgraditi novi prostor kako bi zadovoljili potrebe tog tržišta. No, kod tih investicija treba voditi računa i o radnoj snazi. Treba biti oprezan s razvojem, da se ne desi da investiramo u hale, pogone, strojeve i opremu, a da na kraju ne bude raspoloživih radnika. Mi stalno imamo otvorene natječaje za radna mjesta svih profila i stručnih sprema, ali nedostatak radne snage postao je veliki problem, koji bi mogao ozbiljno zaustaviti daljnji razvoj i gospodarski rast velikoj većini zagorskih tvrtki - zaključio je Grilec.