Zabok je u vremenu iza II. Svjetskog rata među ljubiteljima sporta bio poznat po nogometu i kuglanju. Kasnije su se razvili streljaštvo, čak je izgrađen i Dom strijelaca, i motokros, a danas je to košarka koju se napokon igra u novoj primjerenoj sportskoj dvorani pokraj gimnazije. Naravno, ime Zaboka pronijeli su Europom i svijetom motokrosisti. Najprije Zvonko Turković, Vlado Šamec, Mato Hranić, Jura Šipek i Ivan Franjčec među ostalima iz starije generacije, a onda Marijan, Dario i Zlatko Šamec i Milivoj Gregurić te na kraju Nenad Šipek.

Dok su oni vozili u Zabok su stizali naslovi europskih i državnih prvaka, mnogobrojni pehari i medalje. Međutim, jedan od tih starijih vozača u razgovoru je glasno postavio pitanje –''A kaj zdaj?''-, misleći na to da se iza četrdesete više ne mogu natjecati, a vole sport, posebno motore. Tako se rodila ideja o obnavljanju starih motocikala, kako bi se njima vozili iz zabave i popularizirali moto sport. Jedan od većih kolekcionara motora je Tomo Buntak iz Zlatara, a u Zaboku Martin Mikulec s bogatom zbirkom starih motora. Od zabočkih ljubitelja starih vozila svakako treba spomenuti Dragutina Tisanića, ne toliko po broju primjeraka nego po angažiranju na okupljanju vlasnika motora, organizaciji njihova djelovanja, osnivanja saveza i organiziranja godišnjih rallyja. Paralelno Tisanić je bio aktivan i u Motokros klubu Zabok.

Dragutin Tisanić rođen je 12. siječnja 1948. godine u zabočkom naselju Tisanić Jarek. Nakon osnovne škole srednju je završio u Zagrebu, u Građevinsko-tehničkom centru, a više obrazovanje stekao je na Prometnom fakultetu. Za služenja vojnoga roka završio je časničku školu u Inženjerskom tehničkom centru u Karlovcu. S tim znanjem obavljao je dužnost načelnika inženjerije u Teritorijalnoj obrani bivše Općine Zabok, a s činom satnika uključuje se u Domovinski rat sve do umirovljenja. Radni vijek započeo je u Građevinskom poduzeću ''Bor'' Bedekovčina u svojstvu rukovoditelja gradilišta izgradivši pet najvećih objekata u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Godine 1974. profesionalni rad nastavlja u Komunalnom poduzeću Zabok na dužnosti direktora i tehničkog direktora, dočekavši tako i mirovinu. Zanimljiv je podatak da je za radnoga vijeka na godišnjem odmoru proveo tek dva mjeseca, dva puta ljetujući kratko na Jadranu i pet puta posjetivši Njemačku.

U Vukovar prije Tuđmana

Iz ovih suhoparnih podataka možda je teško shvatiti kakav je čovjek, stručnjak ili volonter Dragutin Tisanić. Jedni ga hvale drugi kude, ali ne zbog rezultata nego radi njegove osobnosti, ponašanja i ophođenja. Rekli bismo da je čvrsta karaktera, principijelan, da voli naređivati očekujući da se dogovoreno ostvari. Kako je vodio radilište možemo vidjeti na zgradi nove Osnovne škole u Svetome Križu Začretju gdje je bio šef gradilišta, građevinski tehničar s položenim državnim ispitom i gdje je objekat završen prije zadana roka i pozitivnim financijskim rezultatom za poduzeće. Svoju kuću sagradio je kompletno za 180 dana. A da za njega nema nepremostivih prepreka i da je spreman ići i kamo se ne može, pokazuje uspješna organizacija vožnji u Vukovar i Sarajevo. Vukovar još tada nije bio mirno pripojen Republici Hrvatskoj, a oldtajmer vozači su koji dan prije Vlaka slobode predsjednika Franje Tuđmana došli u Vukovar. Čuli smo da se zbog toga ljutio i sam predsjednik. No, Tisanić je s generalom Jaques-Paul Kleinom, zapovjednikom mirovnih snaga UN-a u hrvatskom Podunavlju i šefom misije UN-a u našoj zemlji, kao i kasnije u BiH, zajedno s njegovim pomoćnicima, ruskim generalom Čižekom i austrijskim generalom Falmanon 1997. dogovorio organizirani dolazak hrvatskih motorista u Vukovar. Veliku pomoć u ostvarenju te ideje dali su Kleinovi pomoćnici, oba pasionirani motoristi koji su željeli vidjeti te stare motore koje su inače dobro poznavali. Ne mora se posebno naglašavati da motoristima u Vukovaru nitko nije pljeskao. Od Klise do stadiona u Borovu Naselju vozili su kroz špaljir UN vojnika s dugim cijevima, a neki nadobudni domaćini bacali su sa strane petarde na njih. Plave su kacige, istina, čuvale motoriste i od njih samih, jer su Arkanovci minirali uz cestu sve dalje od bankine. Sigurni su bili samo na asfaltu. Tadašnje srpsko vodstvo bilo je ljubazno i susretljivo, a sami su govorili da to nije, kako je bilo najvljeno, međunarodni, nego nacionalni relly. ''U istoj smo državi'', kazali su. Naši su ga nazvali međunarodnim zbog sudjelovanja stranih vozača.

Ljubav prema autima i motorima

- Ja potječem iz obitelji u kojoj je moj otac još odavno vozio motorkotače. Godine 1957. u Italiji je kupio svoj prvi motorkotač MV Augusta koji se još i danas nalazi u mojoj garaži. Od tada do danas u našoj se kući uvijek nalazio po koji motorkotač, ali je kasnije bilo još i nekoliko automobila raznih tipova i marki kao Volkswagen, Mercedes, BMW i drugi. Kako sam još od mladosti bio u kontaktu s raznim vozilima, to sam i kao obnovitelj motornih vozila bio vrlo aktivan. Do danas sam tako obnovio desetak automobila, više od dvadeset motorkotača i nekoliko traktora. Kako je u Hrvatskome zagorju posljednjih desetljeća 20. stoljeća postojala solidna baza, bili su sazreli uvjeti za osnivanjem udruženja vlasnika starijih motornih vozila. Tako sam 16. studenoga 1994. godine, u vrijeme dok sam obavljao jednu od svojih funkcija u Upravi grada Zaboka, osnovao Oldtajmer klub Zabok. Moja desna ruka pri tome je bio velečasni Josip Komorčec Pepek, župnik u Bedekovčilni, tada vlasnik i vozač jednoga oldtajmer motorkotača. U trenutku osnivanja naša oldtajmerska udruga imala je ukupno 156 članova, vlasnika i simpatizera toga hobija - rekao je Dragutin Tisanić.

Rally vožnje širom Hrvatske

Tada je novo osnovani Oldtimer klub Zabok odmah započeo sa svojim aktivnostima očuvanja tehničkoga blaga za buduće generacije. Organizirana su rally natjecanja ali i drugi susreti oldtajmerskih entuzijasta. Od 1994. godine klub je svake godine uspješno organizirao po jedan rally, uz mnoga druga događanja. Tako su organizirani rally Zabok – Sarajevo (2009.), zatim Zabok – Dubrovnik (2000.) te četiri vožnje od Zaboka prema gradovima Hrvatskoga Primorja i Istre (Crikvenica 1995., 2003. 2005. i 2006.). Klub je bio aktivan i izvan granica naše domovine te je tako uspješno organizirao vožnje u susjedne zemlje Sloveniju, Italiju, Mađarsku i Austriju, a sve su oldtajmerske manifestacije uvijek bile dobro organizirane i izvedene. - Posebno treba istaknuti motociklistčku vožnju Zabok – Vukovar koja je održana 26. i 27. svibnja 1997. godine pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske u vrijeme kada je u Vukovaru bila na vlasti prijelazna uprava Ujedinjenih naroda, misija UNTAES pod zapovjedništvom generala Kleina. Ta je vožnja stvarno predstavljala rizik za vozače - dodaje Tisanić.

Ističe i rally ''24 sata Hrvatske – Hrvatsko zagorje'' koji je održan 29. i 30 svibnja 1999. i koji je bio posvećen proslavi Dana državnosti (koji se tada slavio 30. svibnja). Vožnjom je bilo obuhvaćeno cijelo Hrvatsko zagorje, počevši od Zaboka preko Oroslavja, Gornje Stubice, Marije Bistrice, Zlatara, Krapine, Velikoga Tabora, Kumrovca, Klanjca, Tuheljskih Toplica, Svetoga Križa Začretja i Velikoga Trgovišća s ciljem u Zaboku. Rally je imao međunarodni karakter, a sudjelovalo je ukupno 236 vozača iz Hrvatske, Engleske, Njemačke, Austrije, Švicarske, Italije, Poljske, Slovenije i Bosne i Hercegovine. Tisanić je svojim poznatim motorkotačem BMW R 50 s bočnom prikolicom ukupno prešao 25.000 km. Poznato je da se motoristi okupljaju svake godine na Bijelu nedjelju kod Crkve svete Barbare na blagoslovu motora. Do odlaska umirovinu obred je predvodio velečasni Komorčec, a sada je nastavio novi župnik vlč. Željko Horvat. - Hrvatski motociklistički savez HMS, kao najistaknutija institucija, pružio je Oldtajmer klubu Zabok mogućnost da u njegovom okviru organizira oldtajmerski savez. Tada sam ja obavljao funkciju predsjednika toga saveza, a tajnik je bio Ivica Lafter.

No kako se s vremenom povećavao broj klubova, a postalo je i nužno prilagoditi se međunarodnim propisima, u nastavku je došlo do priključenja Hrvatskom oldtimer savezu HROS-u - zaključuje priču Dragutin Tisanić. U međuvremenu je u Zagrebu osnovan i djeluje Hrvatski savez povijesnih – starodobnih vozila koji je po brojnosti nadmašio HROS. Time nije priča niti do kraja ispričana, a niti dovršena. Na razgovor je Dragutin Tisanić došao u obnovljenom crvenom Renaultu 4, na čijim je bokovima njegov grb. Na sljedećem susretu u Tisanić Jarku mogli smo fotografirati još nekoliko eksponata i izabrati fotografije za opremu teksta i družiti se s puno opuštenijim Dregecom nego je on to u ''službenim'' prigodama. Malo se je povukao iz društvenoga života, ali smo sigurni da neće dugo izdržati, niti se povući u zapećak. Tim prije što je kao penzioner član Gradske organizacije Matice umirovljenika (MUH), ali i novoizabrani tajnik Gradske organizacije Hrvatske stranke umirovljenika (HSU) Zabok. I tek je proslavio 70. rođendan!