'Moj je život od početka vezan uz konje. Oba djeda su držali konje, koji su radili na gospodarstvu. Uvijek smo imali konje, osim jednog perioda kada sam otišao u vojsku, i kako me nije bilo doma, nismo hranili konje već kupili traktor, i više nam konja, kao, nije trebalo. Ali tatu i mene je vuklo, kupili smo jednoga, pa drugoga... A onda, sam se, uz svoj redovni posao vozača hitne pomoći, intenzivno počeo baviti konjima i dao sam si u zadaću da podržim djedovinu i održim tu našu tradiciju i da to neću zapustiti. I evo, do dana današnjeg uspijevam – kaže Petar Jadek (69), danas u mirovini, ponosni vlasnik najljepše kobile u Zagorju, Linde, koja je na ovogodišnjoj županijskoj izložbi stoke i konja u Zlataru osvojila titulu šampionke.

'Mukotrpno i prekrasno'

To je bio i razlog našeg posjeta OPG – u Jadek u Zaboku, koje se može pohvaliti da u odličnim uvjetima drži čak 20 – ak konja sa ždrebadi te pet muznih krava. – Imamo i vanjske krave 'limuzinke', koje su došle na gospodarstvo prije tri tjedna, to su tri junice i jedan muški. Opredijelio sam se za to i cijeli život  se time bavim, čovjek ima od toga i veliko zadovoljstvo i veliki teret. Ali nikad nije teško kad netko nešto voli – ističe Jadek, koji dodaje da je da je rad s konjima i mukotrpan i prekrasan. – Ljubav od 20 konja je prevelika – našalio se Petar, ali dodao i da je sada puno lakše, što se tiče same isplativosti tog rada i uzgoja.

- Konji su sada došli na dosta dobru cijenu, a poticaje daju država i Županija, svi brinu malo više o poljoprivredi i pomažu, tako da bi samo od svojeg rada i konja bilo bi malo teže živjeti, ali uz te pomoći i poticaje je ipak drugačije i ima dio kolača isplativosti, osim ako te ne pogodi neka neočekivana nesreća, bolest ili slično. No, i to se prebrodi – kaže optimistični Petar. Jadek ima i puno mehanizacije, pet traktora, sve priključke. – Bez toga ne bi išlo, olakšanje je, ali i jako veliki troškovi, održavati, registrirati, napajati svu tu mehanizaciju – dodaje. 

Odličan tretman

U rad OPG – a je uključena cijela obitelj, supruga Zdenka, sinovi Vedran i Dragomir, snahe Vlatka i Maja, a tu je i petero unučadi. Svi rado uskoče kada je pomoć potrebna, no desna ruka Petru, bez koje, kaže, ničeg i ne bi bilo, je supruga Zdenka. – Ona sve to drži na dlanu, većinom je sve to njezina zasluga. Ja otiđem na polje, obrađujem zemlju, a ona odrađuje doma sa stokom većinu posla – priča Petar. Naravno, nemu tu godišnjeg odmora i praznika, jer životinje skrb i hranu ne mogu čekati, a imaju, uvjerili smo se, odličan tretman.

- Ujutro kada dođem u štalu ih raspustim, imam ranč i ljetnu štalu, gdje borave u hladu velike nadstrešnice, tamo imaju bale sijena i vozim im zelenu lucernu, imaju vodu, stavim im zob, dolje su čitav dan. Sve je ograđeno oko toga pašnjaka, trče na velikoj ograđenoj livadi ispod brijega, a navečer idu na počinak u štalu gdje ih čeka pet krava -  priča Petar, koji je prije imao više krava nego konja. No, odlučio se okrenuti više konjima, jer prodaja mlijeka više nije bila isplativa, a pet kravica sada drže samo zbog sebe, ne žele ih se odreći. A što se konja tiče, Jadek drži isključivo hrvatske hladnokrvnjake.

– To su naši zagorski konji koji su nekada vukli teret, orali i na gospodarstvu odrađivali ono što danas odrađuju traktori. Npr., posavci, oni su u tipu hrvatskog hladnokrvnjaka, ali su puno manje kilaže, tako da sam se opredijelio zaa hladnokrvnjaka. Samo sin ima jednu frizijsku kobilu, za jahanje i drži je iz ljubavi, išao je po nju skroz u Nizozemsku. A hladnokrvnjaci su odlični konji. Jako su miroljubivi, mirni, jake su građe, velike kilaže.

Primjerice, pastuh ima oko 860 kg. Ždrijebice od godinu dana imaju već po 500 kg. Ljudi se obično boje ogromnog konja, no kod njih nema agresivnosti, ne bi inače onda ni mogli s njima baratati. No, treba s njima raditi. Imam muške konje i u zapregi, konja Rubisa, ima 10 godina i mlađeg mlađi Gajtana, možeš s njima u promet, u buku, među ljude bez problema, ne smeta im. Životni vijek hladnokrvnjaka je oko 30 godina. U današnje vrijeme pogotovo mogu duže živjeti, jer ne rade, veći dio vremena uživaju, vani su na slobodnom, na ispaši, dobro hranjeni, nije im loše – kaže Jadek. A pitali smo i kakva je šampionka Linda. 

Najbolji je domaći uzgoj

-Linda je oždrijebljena kod nas na gospodarstvu, starosti je 6 godina, od svoje druge godine svake godine ima ždrijebe, kao i sada, prekrasno ždrijebe koje će isto ostati u daljnjoj reprodukciji. Linda je teška oko 750 kg, jako miroljubiva, snažna je i robusna, ali jako dobroćudna i s njom nikakvog problema nemamo. Najbolji je domaći uzgoj. Tri omice sam ostavio, koje će ostati u daljnjoj reporodukciji – kaže Jadek, dodavši da bi, da je na prodaju, Lindina cijena sa ždrijebetom bila oko 5000 eura. U ovom je poslu svaki dan potpuno ispunjen, priča Jadek. - Moj radni dan počinje u staji, koja nam ujutro uzima oko dva i pol sata, dok sve poredimo. Onda košnja, polje, čitav dan si u akciji, na polju ili kombajnu, a navečer opet dolazim doma i opet u staju, stoku pospremamo i timarimo. To je obaveza, ali tako smo se opredijelili i tako ćemo gurati dok možemo – ističe. Obrađuje 25 ha zemlje.

– Od sijenokoše, kukuruza, zobi, tritikal, sve žitarice sijem, a skladištim ih u silosu. Sijenaža je u balama, imam dosta sijena, mogu preživjeti dvije godine, koliko ishrane pripremim za njih. No za žitarice uvijek strahujem, događaju se te elementarne nepogode, sad je žito sklasalo i bojim se da ne bude neka šteta. Prošle godine zbog vremenskih prilika nismo mogli na vrijeme pokositi i sijeno je bilo dosta loše kvalitete. Vrijeme nam nije naklono zadnjih godina. Kad dođe tuča, nema niš. Tako da, napetno nam je, ali lijepo – dodaje. 

Neka druga vremena

A ova šampionska titula na županijskoj izložbi nije mu prva. – Ima sam prije pet, šest godina pastuha koji je također osvojio tu titulu u Zlataru. Župan nije bio na toj izložbi, ali je imao želju i volju posjetiti OPG. Došao je i bio je oduševljen, pohvalio nas je da imamo gospodarstvo posloženo 'ko po špagi' – sjeća se Jadek, koji je odlazio i na izložbe stoke u Gudovcu, Sunju, Kloštar Ivaniću i često je bilo nekih nagrada.

– Puno znače takve izložbe uzgajivačima, podružimo se, razmijenimo iskustva, pokažemo svoja grla. Prije je za to bilo prilike i na stočnim sajmovima, to je bilo nešto za vidjeti, još kao dijete sam odlazio na takve sajmove. No, danas toga više nema, drugačija su vremena, sve manje ljudi, svi gledaju samo za neku korist. Da za sve gledate samo kroz korist, pa ne bi ničega ni bilo – kaže Jadek. A što se uzgajivača konja u Zagorju tiče, komentira da ih je za na prste nabrojiti.

– Koliko pratim, mi koji smo hrabri i to držimo, držimo. Neki dođu povremeno, kupe, misle da je to lako, ali onda za par godina prodaju i odustanu. Tako da se dvije zadnje godine niti povećava niti smanjuje broj uzgajivača, stagnira, mi koji jesmo držimo i borimo se, nema nas puno – dodaje. Nakon svih tih godina i iskustva, nakon rada i muke, kaže da veselje i zadovoljstvo ipak prevlada. – Da se opet rodim, opet bih to radio – zaključuje.