Pučko otvoreno učilište Zabok poziva na otvorenje izložbe Pixelizacija Anje Vijatović. Izložba se otvara u ponedjeljak, 27. rujna 2021. u 19:00 sati u Gradskoj galeriji Zabok, Zivtov trg 10/1.

O ovoj izložbi Željko Marciuš kaže da slobodno mišljeno, Anja Vijatović cijeli svijet svodi na pixele – obojene točke računala koje tvore digitalnu strukturu svijeta od tri osnovne RGB boje: crvene, zelene i plave što stvaraju sliku u mogućih 16 milijuna boja – 256 nijansi na 3. To je vidljivo na satelitskoj snimci, kao i povećanju fotografije sa zaslona računala, ali i na Anjinim slikama. Mlada umjetnica prevela je manualnim sredstvima: ruke (manus), kista i boje, digitalni jezik na analogni predmet: sliku. Na taj način dovodi svoj rad u kontekst vremena – sveopću virtualizaciju zbilje, ali i u paradoksalan odnos između čovjeka i njegovih tvorevina: nesavršeni čovjek, savršeni stroj. Mnoge filmske distopije poput Gulliamovih retro-fantazija (Brazil 1985, Nulti teorem, 2013), propituju nesklad i tragične poveznice između analogna i digitalnoga svijeta i humornih futurističkih apsurda takvih odnosa. Ono što je kod Anjinih labiritnskih struktura lijepo, zato što je nesavršeno, upravo je dodir ljudske ruke – human touch. Anja izabire ptičju, satelitsku, božju perspektivu na grad viđen kao na dlanu, gdje udaljavanjem od motiva dobivamo drukčiji – kozmički pogled na Planetu i grad, život i svijet oko sebe. Fascinantno je kako je na toj udaljenosti sve svedeno na osnovne pixele, elemente kompozicije: prostor, volumen i boje. Sve je povezano jedno s drugim: kuća s ulicom, ulica s obalom, obala s morem, svim tvorbenim elementima slike koji konkretan prizor (primjerice, Split) pretaču u apstrahiranu cjelinu. To u misao priziva sve stare kartografe svijeta koji su stvarali urbanu i svjetsku geografiju: od grada do novih kontinenata i Oceana. Slika svedena na labirint koji doživljavamo tlocrtno, a istovremeno vidimo strukturu autoričina slikarskoga neo-geo tkanja, još je zornije prikazana na manjim platnima gdje se labirintske strukture slažu i preslažu u mnogobrojne čudesne kombinacije poput igranja Tetrisa. Verbalnu, tekstualnu potku autorica prinosi u labirintske strukture sa slovima gdje verbalno prelazi u vizualno i obrnuto propitujući što je bilo prije: riječ ili slika? Pokazujući koliko je slika ujedno i verbalna, a slovo – znak i vizualan, što priziva u sjećanje kretsko-minojski Aleph nastao od glave bika.

Inače, Anja Vijatović rođena je 24. siječnja 1991. u Zagrebu. Srednju školu Primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, smjer slikarstvo završila je 2009. godine. Iste godine upisuje preddiplomski sveučilišni studij Likovna kultura na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu kojeg završava 2012. godine. Iste godine upisuje diplomski sveučilišni studij smjer slikarstvo. Magistrirala je u klasi prof. Ante Rašića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2015. godine. Nakon magisterija na Akademiji likovnih umjetnosti upisuje drugi diplomski sveučilišni studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirala je 2019. godine.
Aktivno sudjeluje na samostalnim i skupnim izložbama. Imala je tri samostalne izložbe, u Zagrebu u Art kino Grič i Galeriji Greta, te u Galeriji Sikirica u Sinju. Izlagala je na skupnim izložbama od kojih valja istaknuti "Radićeva u osmijehu - ulica umjetnosti", Galerija umjetnost osmijeha u Zagrebu, „U staklu zajedno“, Muzej Mimara u Zagrebu i Muzej antičkog stakla u Zadru, „ARThoc“, Galerija Klovićevi dvori u Zagrebu. Njeni radovi se nalaze i u privatnim vlasništvima.

Vodila je likovne radionice. Sudjelovala je u projektu Comenius u osnovnoj školi Jure Kaštelana u Zagrebu i projektu Kartografija i umjetnost – kARTografija na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Postavila je scenografiju u „Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog“ u sklopu Glazbenih staza 2017. godine.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu i Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.