U ove ružne i tužne dane čovjeku svakako pomažu sjećanja na lijepe uspomene i vjera da će se one opet ponoviti. Jedna od najljepših i najdojmivljivijih sportskih od kada postoji Zagorski list svakako je plasman košarkaša Zaboka u prvu ligu nakon kvalifikacija 2007. godine. Bio je to najveći uspjeh zagorskog sporta u njegovoj novijoj povijesti. Sjajnom sinergijom igrača, vodstva kluba i navijača „zagorski cug“ koji je vozio po čitavoj „lijepoj našoj“ sretno je stigao na svoj cilj i ispisao zlatnu povijest. Zabok je taj svibanj 2007. živio zajedno s klubom. Glavne teme svih kava bile su utakmice, dvorana je bila dupkom puna, huk s tribina nosio je igrače na parketu.

Drama protiv Hermes Analitice donijela kvalifikacije

No imale su ove kvalifikacije i svoju predigru u A-2 ligi. Bila je to dramatična pobjeda protiv Hermes Analitice u Zaboku, koja je Zaboku i otvorila vrata ovih kvalifikacija.

-Hermes je imao snažnu momčad i želio se svom silom vratiti u prvu ligu. Bila je to jaka momčad u kojoj su prednjačili iznimno kvalitetni igrači poput Bubnića, Bašića i Rubina, koji su kasnije napravili zavidne karijere. Na jesen su nas pobijedili s košem razlike. Mi smo se u prijelaznom roku pojačali Lekićem i Baričevićem, što se pokazalo pravim potezom. U dramatičnoj utakmici protiv Hermes minutu prije kraja gubili smo šest koševa razlike, no uspjeli smo to sustići, kao i razliku od jednog koša i tada sam znao da možemo do kraja. Od sreće sam se nakon utakmice popeo na tribine u zagrljaj navijačima – prisjeća se legendarni kapetan Zaboka, Robert Lež, koji je maestralno odigrao tu sezonu, kao i kvalifikacije.

Treća sreća

Same kvalifikacije za tada Zabok-Zaboky krenule su odlično. Zabok je u to vrijeme nosio ime glavnog sponzora, restorana Zaboky, Božidara Tkalčevića, koji je obavljao i funkciju predsjednika kluba. Poslužio je i ždrijeb.

-Bile su to naše treće kvalifikacije i klub je već bio puno ozbiljniji. Pojačali smo sportski ritam treniranja i stvari postavili na viši nivo. Maštao sam kao igrač da će Zabok jednog dana postati prvoligaš – govori nam legendarni i najdugovječniji hrvatski trener, Dragutin Črnjević-Chico, svakako uz igrače najzaslužniji za ovaj uspjeh.

Zabok je startao kao iz snova. Prve dvije utakmice kod kuće i čiste pobjede protiv Darde i Mislava iz Podstrane. A onda je stiglo prizemljenje i poraz od čakovečke Vajde od čak 30 koševa razlike (84:54). Zabok se na pravi put vratio još jednom uvjerljivom domaćom pobjedom protiv Crikvenice (86:63), da bi prvi dio kvalifikacija završio porazom od Dubrave (73:65), u utakmici kojoj se dešavalo „sve i svašta“, od pljuvanja suca jednog iskusnog igrača Dubrave, pa do napuštanja klupe njihovog teatralnog trenera, koji se kasnije bez kazne vratio na klupu. Slijedila su dva gostovanja. Zabok je Dardu prošao prilično uvjerljivo (81:95), u Splitu ih je dočekao Mislav koji je pobijedio sa 14 koševa viška (86:72). U Zabok je nakon toga stigla Vajda. Za miran san Zaboku je bila potrebna pobjeda od 30 koševa razlike, no unatoč odličnoj igri Zabok je na kraju imao samo petnaest koševa viška (82:67), što je značilo neizvjesnost do samog kraja, no najvažnije od svega je da je Zabok u tom trenutku imao pobjedu više od Vajde i sve konce je držao u svojim rukama.

Drama u Crikvenici

A onda je došla jedna od najdramatičnijih utakmica i pobjeda u povijesti kluba. Zabok je stigao u goste Crikvenici koja je još uvijek imala šansu za plasman u prvu ligu. Zabok je u toj utakmici pratilo stotinjak navijača. Osam minuta prije kraja utakmice na semaforu je stajalo 58:44, +14 za domaće. Malo tko je tada vjerovao u ono što će se tada dogoditi. Prgomet i Lež tricama su vratili Zabok u igru. Samo 25 sekundi prije kraja Veverec je vratio stvari na početak (74:74). Osam sekundi prije kraja Pilepić s linije slobodnih bacanja vraća domaće u vodstvo (76:74). A onda je loptu povukao Robert Lež i dok su svi očekivali njegov ulaz on je pronašao Ljubu Prgometa u kutu, koji je hladnokrvno pogodio najvažniju tricu u povijesti kluba za konačnih 76:77 i veliki delirij na parketu i tribinama.
-Bio je dogovor da ja prodorom pokušam izboriti produžetke. Domaći su to znali. Ja sam na sebe navukao dva igrača, Ljubo je ostao sam u kutu, dodao sam mu loptu i ostalo je povijest – prisjeća se Robert Lež.

Karantena pred utakmicu s Dubravom

Valjalo je još samo pobijediti Dubravu. Igrači su zajedno s trenerom Črnjevićem otišli u karantenu u Tuheljske Toplice.

- Ja sam radio u Tuheljskim Toplicama kao maser, pa sam ujutro otišao na posao, da razbijem tremu. Znali smo da nam navijači nešto spremaju, ali kad sam ušao u dvoranu potpuno sam se naježio. Dvorana je sat i pol prije početka utakmice bila ispunjena do kraja i u žutoj boji. Impresivno – prisjeća se Dejan Lež, brat Roberta Leža, a tada igrač koji je i danas uz klub kao maser, ali i „Katica za sve“, kao i generator dobre atmosfere. Mira nije imao ni njegov brat Robert.

- Ja sam u to vrijeme radio kod Nenada Šipeka u specijaliziranom moto-dućanu. Odlučio sam tu subotu otići na posao da se malo rasteretim. Pri ulasku u dvoranu pogledao sam tribine, ali moram priznati da tijekom utakmice do minutu prije kraja kada je već sve bilo izvjesno nisam pogledao prema gore, samo sam ih čuo – otkriva nam Robert Lež.

Pala je i Dubrava (98:90), u dvorani je bilo iznimno vruće, pravio pakao i veliko i nezapamćeno slavlje igrača i fantastičnih navijača moglo je početi. Zabok je postao prvoligaš. Trener Črnjević završio je na rukama svojih igrača, što mu je svakako najljepši trenutak u njegovoj dugoj sportskoj karijeri.
-U dvorani se osjećao zanos i trans. Bio je to najljepši trenutak u mojoj sportskoj karijeri. Bio je to veliki događaj za našu županiju i Zabok. Prosto je nevjerojatno da se jedan mali gradić poput Zaboka plasirao u elitni rang u jednom globalnom sportu kao što je košarka – govori nam Črnjević.

- Bilo je to najljepših mjesec dana u mom životu, a šlag na tortu bile su utakmice protiv Crikvenice i Dubrave. U svlačionici smo svi disali kao jedan, sinergija s navijačima bila je iznimno jaka i jednostavno nam je uspjeh bio predodređen. Dio igrača koji su dolazili iz Zagreba znali su i prespavati kod mene, živjeli smo kao obitelj i to se itekako osjetilo na parketu. Bili su to dani ponosa i slave – prisjeća se Robert Lež.

Samo godinu prije njegov brat Dejan bio je maser u stožeru Ivice Kostelića koji je u Torinu osvojio olimpijsko srebro u kombinaciji. -Bili su to lijepi trenuci, ali ulazak u prvu ligu sa Zabokom ipak je za mene bio veći događaj iz razloga što sam u njemu učestvovao kao igrač. Puno sam prošao u životu, ali ovaj će događaj je neponovljiv i ostati će ispred svih – misli Dejan Lež.

Fešta Kod Golubeka

Nakon utakmice i ludila u dvorani slijedio je špalir kroz Zabok do restorana Kod Golubeka, koji je bio baza igrača i navijača. Dado Huis i njegova obitelj priredili su feštu za pamćenje. Na početku je „himnu“ kluba i navijača „Zagorci smo ljudi pravi“ zapjevao legendarni Radek Brodarec i veliko slavlje igrača i navijača moglo je početi i trajalo je do ranih jutarnjih sati. Danas nakon trinaest godina i braća Lež i Črnjević i dalje su uz klub. Črnjević je sportski direktor, Dejan je maser, a Robet trener u omladinskog pogonu. I to je snaga Zaboka. Ne smijemo zaboraviti ni legendarnog Igora Peklarića, još jednu legendu kluba i sjajnog čovjeka i košarkaša koji je dao veliki obol ovoj priči i zajedno s Robertom Ležom bio uzdanica u prvoligaškim sezonama.

Pod vodstvom trenera Dragutina Črnjevića ovaj fantastičan uspjeh ostvarili su: Robert Lež, Igor Peklarić, Dejan Lež, Darko Boro, Luka Lekić, Ivica Puljak, Dražen Kopić, Ljubo Prgomet, Zvonko Baričević, Tomislav Roginić, Damir Skelić i Luka Veverec. Ta će imena zlatnim slovima biti upisana u povijest zabočkog kluba.
Danas nakon trinaest sezona Zabok je stabilan prvoligaš, koji je skinuo skalp i Ciboni i Cedeviti i Zadru čak tri puta.

- Zahvaljujem se svim sponzorima, Gradu Zaboku, medijima i baš svima, svima koji su nas na bilo koji način podržali u ovih trinaest godina. Ključna je podrška grada koju nismo iznevjerili. Veliki rezultati ovog kluba prije svega počivaju na entuzijazmu ljudi koji ne pitaju koliko košta vrijeme. Na takav smo način ušli u prvu ligu, a na takav se način i održavamo u njoj. Pred nama je teško vrijeme, pitanje je što će se dogoditi nakon ove pošasti korona virusa, ali nadam se da ćemo preživjeti i ovaj izazov kao i mnoge do sada – završio je Črnjević.