Planinarstvo kao aktivnost u posljednje vrijeme postaje sve popularnije, a na vrhove bregovima i planinama penju se i mladi i stari. A upravo je jedan od onih koji spada u kategoriji 'starijih' je Franjo Bivol iz Zaboka. Bivol je rođen 1935. godine i vjerojatno je najstariji aktivni planinar u Zagorju. On će ove godine navršiti 82. godine, a dok njegovi vršnjaci muku muče s raznim zdravstvenim tegobama, on svaku nedjelju provodi u prirodi, osvajajući hrvatske planinarske vrhove, ali i one izvan Lijepe naše.

Planinarstvo u krvi

- Od djetinjstva mi je želja baviti se planinarenjem. Penjao sam se po vrhovima dok još nije bilo Plainarskog društva 'Zagorske steze' iz Zaboka čiji sam član. Kada sam 1992. otišao u penziju počeo sam se aktivnije baviti planinarstvom te nakon toga ne stajem – rekao nam je Bivol koji ne propušta niti jednu nedjelju, a da ne izađe u prirodu, a kako kaže, česti planinari i preko tjedna te tako aktivno provodi svoje umirovljeničke dane. Kaže kako mu je priroda jednostavno u krvi. – Kada jedan dan provedem u planinama, danima kasnije rekapituliram kako je bilo – objašnjava ovaj iskusni planinar.

Priznanje HPS-a

Da nije mala stvar što se jedan 81-godišnjak bavi ovom aktivnošću pokazuje i priznanje Hrvatskog planinarskog saveza koje je osvojio prošle godine. - Uručeno mi je najviše priznanje Hrvatske planinarske obilaznice koja uključuje 152 kontrolne točke i obuhvaća najatraktivnije hrvatske vrhove. Jako sam ponosan na to priznanje, a s osvajanjem vrhova na Velebitu, Dinari, Biokovu i mnogim drugima počeo sam 2009. godine. – govori Bivol ne krijući ponos.

Stjecanje prijatelja na pohodima

Ponosni su na njega i članovi Planinarskog društva 'Zagorske steze' iz Zaboka osnovanog 2003. godina. Često mu govore da je njihov 'dečec', što zbog vedre naravi, što zbog nevjerojatne želje i volje da osvaja najzahtjevnije planinarske vrhove uz bok mnogo mlađim članovima. Kada smo ga upitali zašto se baš bavi planinarstvom Bivol kao iz topa odgovara. – Zbog relaksacije koje pruža boravak u prirodi, dobrobiti za zdravlje, a i zbog stjecanja mnogih prijatelja – objašnjava i dodaje kako mu je upravo planinarstvo omogućilo da stekne dobre prijatelje diljem Hrvatske. – Puno prijatelja sam stekao u Zagrebu, Svetom Ivanu Zelini, Varaždinu, Krapini, kao i u mnogim drugim krajevima. Srećemo se često, što na planinarskim pohodima, što na neformalnim druženjima koje organiziraju planinarska društva.

Susret sa Stipom Božićem

Jednom prilikom je tako Franjo na njemu najdražem pohodu sreo i legendarnog hrvatskog alpinista, putopisca i redatelja Stipu Božića. – Sreli smo ga prošle godine na Dinari kada smo planinarili na planinarskoj stazi koja se zove 'Putevima Oluje' jer je od tamo započela ta vojno-redarstvena operacija. Šest sati smo se uspinjali od Vrdova do Velike Duvjakuše, a isto toliko nam je trebalo da se sputimo niz planinu. U planinarskom domu smo naletjeli na Stipu Božića s kojim smo se upoznali, popričali, a on je bio je izuzetno susretljiv i pristupačan. Nekoliko dana nakon susreta nas je pozdravljao čak i preko radijskog etera – objašnjava Bivol.

Najljepše mu planinariti s ekipom iz 'Steza'

Kaže kako mu je najljepše na pohode ići sa svojom 'uigranom' ekipom iz 'Zagorskih steza' , mada se na pohode ponekad odluči odlaziti potpuno sam. – To je ono što se prema planinarskim pravilima ne smije jer bi uvijek netko trebao biti uz tebe – objašnjava kako se prošle godine sam uspeo na Velebit. Zdravlje planinarenje dopušta. – U jako sam dobroj formi. Ne prođe dan da ne odhodam barem pola sata u svojem Zaboku, bez obzira na vremenske prilike. Ne bole me noge, nemam problema sa zglobovima ili reumom – objašnjava.

Anegdota s planinarenja

Da na planinarskim pohodima nikad nije dosadno, govori i jedna anegdota koju je doživio. – Jednom smo prilikom išli iz Malog Rajinca na Velebitu gdje smo označavali smo tj. markirali plainarsku stazu što planinari često rade te smo se vraćali natrag kad smo u jednom trenutku počeli galamiti. Naime, tamo je spavao medjevjed kojeg smo probudili i on je krenuo ravno prema nama. Bilo nas je šestorica i medo se vjerojatno uplašio nas, okrenuo se i otišao – govori Franjo dok privodimo razgovor kraju.

Neostvarena želja

Najviše nas je zanimalo koja mu je neostvarena želja što se tiče planinarstva. – Želim osvojiti Triglav, najviši plainarski vrh u Sloveniji, visok 2864 metara i to planinaram već za rujan ove godine – objašnjava Bivol, a već sljedeći dan nakon našeg razgovora sa svojim prijateljima planinira obaviti još jedan 'planinarski trening' – Vjerujem da ću uspjeti – govori odlučno. A ono što želi poručiti svima, pogotovo mladima je da se počnu baviti planinarstvom jer je to uistinu aktivnost i za dušu i za tijelo. – Najsretniji bi bio kada bi se u Planinarsko društvo 'Zagorske steze' učlanilo što više mladih kako bi se društvo održilo i pomladilo – govori nam za kraj.