Marija Bistrica ne smije biti seosko proštenište
BILI SMO MARIJANSKI HODOČASNIK NA JEDAN DAN Posjetili smo naše nacionalno svetište za najveće gužve u godini
Kod nas možete parkirati u hladu za 10 kuna, govori gospođa srednjih godina vozaču automobila križevačke registracije. Brkati gost se nećka i pristojno govori da mu je“malo predaleko“.
Parking se nudi u Mariji Bistrici, oko kilometar do bazilike. Bio je blagdan Velike Gospe. Stotinjak metara dalje boravak vašeg automobila na dvorištu domaćina plaća se 15 kuna, a vrlo blizu crkvi na otvorenom, u kojoj se 15. kolovoza tradicionalno okuplja mnoštvo vjernika, je 20 kuna.
Krunice iz Kine
U današnje vrijeme teško je nekome zamjeriti što vam i po bezobrazno visokoj cijeni naplaćuje smještaj auta pod svojom trešnjom jer svi zaslužuju i koriste priliku za zaradom. I zna se da na to ne plaćaju porez. A zbog gužve mnogi su prisiljeni platiti parking jer nemaju kud s vozilom, a vani je plus 30, djeca i žena već su nemirni klimi usprkos…. Samo što ovakvi prizori, kad vas netko vuče rukav da kod njega parkirate, stvaraju vrlo lošu sliku o Bistrici.
U Mariji Bistrici se na Veliku Gospu okupilo oko 60 tisuća vjernika i svaki je nešto potrošio. Minimum minimuma je 50 kuna po osobi, i to samo ako popijete jedno piće i jedete najjeftiniju hranu koja se nudi u raznim pečenjarama i gostionicama, izuzev Bluesuna gdje se pristojno jede. I to da morate djeci staviti povez na oči kad prolazite kraj mnogobrojnih štandova sa uglavnom bižuterijom i plastičnim igračkama „made in China“.
Kome odlazi tih najmanje 3 milijuna koliko su gosti ostavili u našem svetištu samo za jedan dan?
Crkva dobi svoj dio kolača : u „buštricu“, za mise, zavjetne svijeće i za sve što se veže za duhovni dio priče. To ne diramo. Ruke trljaju vlasnici štandova na kojima se krunice i kipovi Crne Gospe proizvedeni u zemlji s razmjerno malo katolika (Kina) prodaju već i za 10 kuna, razni lančići od 20, preko autića za 50 sve do lutki i tamburica koje dosežu sto kuna.
Pravi melem za oči su mjesta gdje možete kupiti bistričke medenjake po 5 ili 10 kuna za paketić ili drvene „leptiriće“ koji izazivaju nostalgiju za „starom Bistricom“ i bore se za svoje mjesto pod tržišnim suncem sa plastičnim stvorenjima nejasna pedigrea.
Zadrzati gosta
I kad vidite ponudu u Mariji Bistrici,ona se doima kao veliko seosko prosteniste vise nego nacionalno svetiste.Tu se vjerski sadrzaji ne ubrajaju,oni postoje,ali nisu ni izbliza stavljeni u komercijalne svrhe.
Veliki je problem sto mnogo gostiju nakon mise napusta Bistricu,umjesto da ostanu barem jedan dan privuceni kvalitetnijim sadrzajima i boljom ugostiteljsko-smjestajnom ponudom.