Prva asocijacija na Seljačku bunu je lik Matije Gupca, brkatog i ozbiljnog, ali hrabrog vođu ustanka seljaka protiv vlastelinskih ugnjetavanja. A kad nama Stubičancima kažete ''Matija Gubec'', sjetimo se samo jedne osobe – karizmatičnog i originalnog Zlatka Mirta Mede IV., koji je s ulogom Matije Gupca živio nekoliko posljednjih godina otkada se obilježava datum seljačke bune u Stubici.

Ljubav prema starini

Iako je preminuo još 2016. godine i prošlogodišnja je buna po prvi puta odrađena bez njega, mnogi ga se sjećaju kao pravog Gupca, zaštitnog znaka manifestacija. Samo najbolje riječi o njemu imaju njegovi bivši suradnici, ''suborci'' vitezovi, turistički djelatnici, prijatelji i Stubičanci, ali i mnogi turisti kojima se urezao u sjećanje. Kakav je bio Zlatko Mirt, upitali smo njegovu sestru Ljiljanu Haramustek, koja nam je ustupila i njegove fotografije iz mlađih dana. – Njegovo djetinjstvo i rana mladost su mi slabo poznati, jer je među nama bilo 15 godina razlike. No, znam da se volio družiti i sa mlađom i starijom populacijom, a i moju je djecu uključivao u svoje radionice. Volio je planinariti, slikao je, bavio se obradom metala, drva, svirao gitaru... Poput hrčka je sakupljao razne starine. Odradio je posljednju bunu 2016. i za koji dan otišao u bolnicu, gdje je, nažalost, proslavio i svoj posljednji, 53. rođendan – prisjetila se Ljiljana i zahvalila njegovim prijateljima i udrugama što su posebnim učinili njegov posljednji ispraćaj te je istaknula kako je drago da Medo nije zaboravljen.

Izuzetni talent

Koliko je bio dobar čovjek, potvrđuju i njegovi suradnici. – Sa Zlatkom nije uvijek bilo lako raditi, ali je uvijek bilo zanimljivo. Bolje se osjećao u srednjovjekovnom kostimu nego u civilnoj odjeći, pa je osim svog osnovnog preparatorskog posla vodio i razne radionice i programe s djecom. Sakupljač i zaljubljenik u prošlost, često je svakodnevicu pretvarao u živopisnu prošlost. Radni kolektiv je za njega bio druga obitelj te je s nama dijelio svoje osobne uspjehe i probleme. Njegovim odlaskom Muzej ostao je siromašniji za jedan osebujni lik kojeg će biti iznimno teško nadomjestiti – rekla je Vlatka Filipčić – Maligec, voditeljica Muzeja Seljačkih buna.

Medin prijatelj i najbliži kolega s posla Tomislav Drempetić – Hrčić, s kojim se družio 20 godina, istaknuo je da su njih dvojica zajedno osnovali Družbu te osmislili scenarij za prvu bitku seljačke bune koja na Kapelščaku u Stubičkim Toplicama. Prisjetio se i da je Medo kao Gubec prvi puta nastupao na drugoj buni, povodom 800. godišnjice Donje Stubice. Medin prijatelj i kolega s posla Tomislav Drempetić – Hrčić rado nam je istaknuo Medine posebnosti. – Medo je bil veliki zaljubljenik u avanturu, srednji vijek i dobru kapljicu. Kolega s izuzetnim talentom, navek s originalnim i fantastičnim idejama – rekao je. Predsjednik Družbe vitezova zlatnog kaleža Ivan Štefek kaže kako je Medo i dalje nezamjenjiv. – Bilo je dovoljno da se samo pojavi, bez da ikaj veli... uvijek za akciju, čovjek od zanata, majstor koji je puno doprinio udruzi i savjetovao nas kako što treba izgledati da bi bilo povijesno točno. Bio je zaljubljenik u streličarstvo, cijenjen kao kvalitetan izrađivač lukova od tise – rekao je Štefek.

Nezamjenjivi Gubec

Da je Medo svojim utjelovljenjem Gupca ostavio velikoga traga u turističkoj promociji ovoga kraja, slažu se i djelatnici u turizmu. – Medo je bil dobar i poseban čovjek. On nije glumio Gupca, on je tu ulogu živio i za to je bio nadaren. Svi su ga doživljavali kao simpatičnog čovjeka s posebnom karizmom i svi još uvijek pitaju za njega. Mnogi turisti koji ne znaju da je umro pitaju gdje je, jer ga doživljavaju kao originalnog i nezamjenjivog – istaknuo je Božidar Sačer koji je s Medom 4 godine dijelio školske klupe te je, kao vlasnik Bertije pod lipom, domaćin održavanja puntanja kmetova pod Gupčevom lipom. Da je svojim likom i pojavom postao sinonim za Gupca, puntarstvo i Seljačku bunu, rekla nam je i direktorica TZ područja Donja i Gornja Stubica Kornelia Vnučec. – Bio je angažiran i otvoren za suradnju u svim aktivnostima koje su promicale seljačku bunu i Gupčev kraj te svojim tehničkim znanjima o streličarstvu, oružju i životu srednjeg vijeka, jedan od pokretača prikaza Seljačke bune, uzor i nadahnuće velikom broju entuzijasta koji su se okupili oko uprizorenja jednog od najvažnijih događaja hrvatske povijesti – rekla je Vnučec. Uskoro će još jedna Bitka kod Stubice proći bez njega, no njegov će osebujan lik ostati pred očima ne samo njegovih najbližih, obitelji i prijatelja, suradnika i svih Stubičanaca, već i onih koji su barem jednom prisustvovali Seljačkoj buni u Stubici.

Medo sa sestrom i nećacima

Medo u radnom okruženju s kolegama u Muzeju seljačkih buna