'Ima još spasa za Djeda Mraza' novi je kazališni hit ako je suditi prema ovacijama publike i ispunjenosti dvorane u kojoj je predstava igrala. Ali ne, nije riječ o još jednoj uspješnici nekog domaćeg kazališta za djecu. Riječ je o još jednoj u nizu predstava koje su za djecu i roditelje pripremile tete iz Dječjeg vrtića Zipkica te je izvele u prostoru zabočkog Multimedijalnoj centra. I ponovno su oduševile. Ankica Arl, Ines Črnjević Kopčić, Dijana Marenić, Karmela Herčko, Sanja Putak, Vlasta Videk, Željka Trgovec, Marina Tkalec, Dinka Gregurić - Briški i Dijana Lovinčić – Crnković i Jasna Zubić gumačka su imena koja su ponovno oduševila najvjerniju publiku – svoje vrtićke mališane.

Dvije predstave godišnje
Bio je to povod da ih posjetimo u Dječjem vrtiću Zipkica i s njima popričamo o tome kako su se okupile, gdje crpe inspiraciju, ali i što im znači kada na licima djece s kojom svakodnevno borave vide oduševljenje zbog svoje predstave. Kako nam je ispričala ravnateljica vrtića Dijana Lovinčić – Crnković, predstava 'Ima još spasa za Djeda Mraza' već je odigrana, no u vrtiću prije nekoliko godina pa su se tete dosjetile da bi je mogle 'oživjeti' i postaviti je na 'kazališne daske' kinodvorane. – Uvijek pripremimo dvije predstave, jednu u božićno vrijeme, a jednu kada u svibnju imamo rođendan vrtića. U kinodvorani smo počele pripremati predstave prije otprilike pet godina jer smo shvatile da je prostor vrtića premali za sve koji bi htjeli vidjeti predstavu – istaknula je ravnateljica te dodala da je glumačka postava relativno stalna.

Smijeh i gromoglasni aplauz
Predstave nekad u potpunosti osmisle same, a nekad rade i prema predlošku, no kako pričaju tete, uvijek dodaju nešto svoje te samoj predstavi daju osobni pečat. – I tijekom proba mijenjamo tekst, mijenjamo tijek predstave i prilagođavamo je. I kostime same radimo, kao i kulise – rekla je 'teta' Dijana Marenić. Cilj svake predstave je, složile su se kreativne tete, nasmijati i zabaviti djecu i roditelje, a gromoglasni i neprekidni aplauz nakon svake izvedbe, kao i brojne poruke koje nakon predstave dobivaju, dokaz je da u tome redovito uspijevaju. – Velika nam je radost kad vidimo osmjehe na licima djece ili kad nas prepoznaju iz publike pa viču: To je moja teta! Koliko god smo nekad i umorne, uvijek rado idemo na probe da bi predstava bila što bolje izvedena – rekla je teta Sanja Putak.

Treme još ima
A probe, složile su se akterice naše priče, nekad znaju biti i dugotrajne i naporne, no uvijek obiluju smijehom, zezancijom i dobrom zabavom. – Probe su nam zapravo psihoterapija, a zahvaliti se moramo i našim muževima i našim obiteljima koji nam uskaču s brigom oko djece u vrijeme kada su naše probe intenzivne – ispričala nam je teta Karmela Herčko. Iako su već iskusne i iza njih je desetak predstava, kažu, treme još uvijek imaju. – Prvi puta je bilo najgore, tresle smo se. Ali svaki put ima barem malo treme. Uvijek nam se dogodi i neka nepredviđena situacija, uglavnom povezana s tehničkim poteškoćama pa to i dodatno pojača tremu – rekla je ravnateljica Lovinčić – Crnković. Djecu su na posljednjoj predstavi oduševili i poklončići koje im je Djed Mraz pripremio, a ravnateljica vrtića ističe kako je to tradicija da se za božićnu predstavu pripremi mali znak pažnje za njihovu najmlađu i najdražu publika. Ovog je puta u pripremanju poklona pomogao Trgocentar na čemu je vrtić posebno zahvalan. Iako su dobile nebrojene pohvale za svoje posljednje glumačko ostvarenje, vrijedne tete – glumice na spavaju na lovorikama. U glavi se već rađaju ideje za novu predstavu, a ona, složile su se, mora biti posebna jer izvest će se na 50. rođendan vrtića u svibnju 2017. godine.

Ravnateljica Dječjeg vrtića Zipkica Dijana Lovinčić – Crnković rekla nam je kako im je povratna informacija roditelja i djece na njihove predstave jako važna, a poruke roditelja nekad ih znaju ganuti i do suza. Tako su s nama odlučile podijeliti poruku jedne mame koja kaže: Drage naše tete! Želim Vam se od srca zahvaliti za krasnu predstavu. Veselje mojeg djeteta nije izostalo kada je vidjelo i prepoznalo svoje tete. Ono što želim reći jest da Vam svaka čast i veliko hvala na dodatnom trudu koji ste uložile sve zajedno da pružite našoj djeci. Svakim danom dajete im strahovito puno i mi roditelji tek nešto od toga vidimo na slikicma koje nam pošaljete. Ljubomorna sam na vrijeme koje provodite s mojim djetetom, ali istovremeno sretna što su u Vašim rukama i što ih čuvate, grlite, volite i učite jer ste izvrsne u tome. Još ćemo se dugo družiti, ali rijetko se viđam s Vama i ne stignem ili se ne sjetim u brzini reći sve što želim pa Vam ovako želim dati do znanja da ste odlične, najbolje i da je Vaš posao, trud i svaki angažman jako vidljiv, opipljiv i doživljen kroz djecu. (V.J.)