Nastavljamo s predstavljanjem zagorskih glumaca na stranicama Zagorskog lista, ususret početku prvog Glumačkog festivala u Krapini. Ovaj puta predstavljamo vam dvoje sasvim različitih glumaca. Jednog s bogatom karijerom i jednu mladu studenticu glume. Riječ je o Miljenku Brlečiću iz Zlatar Bistrice koji je već više od 30 godina prisutan na kazalištnim daskama i na filmskom platnu. S druge stane Mirela Videk iz Bedekovčine, studentica je glume, na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Miljenko Brlečić: ´Biti glumac je privilegij´

Miljenko Brlečić, glumac, filmski redatelj i producent rođen je 1950. u Zlatar Bistrici
Diplomirao je 1973. na ADU u Zagrebu. Bio je član ansambla dubrovačkog Kazališta Marina Držića (1973.-1974.), a od 1974. do 1978. član je prvog ansambla zagrebačkog Teatra &TD u kojem je igrao niz uloga, istaknuvši se kao Alfred (T. Stoppard, Ros i Gil), Knez Jusupov (T. Durbešić, Raspućin i ostali/Vabanque), Wally (E. Bond, Prizori o smrti i novcu/Bingo) i Zaharia Moaron (M. Bulgakov, Gospodin de Moliere). Od 1978. član je Drame zagrebačkog HNK gdje je igrao mnoge uloge, napose u hrvatskim dramama. Nastupao je na Dubrovačkim ljetnim igrama (1971.-1983.) i na Splitskom ljetu (1975.-1978.). Blistave kritike dobio je za ulogu Kupida u istoimenoj pastirskoj igri I. Bakmaza u kojoj se iskazao kao interpret iznimne osobnosti i osebujnog humora. Posebno uspjele su mu i uloge Režisera (P. Pavličić, Kazališni život ili smrt), Mozgljakova (F. M. Dostojevski, Ujakov san), Tajnika (V. Havel, Asanacija), Mefistofelesa lakrdijaša (J. W. Goethe, Faust), Ernesta (I. Brešan, Nihilist iz Vele Mlake), Luke (V. Stulli, Kate Kapuralica), Prebega (T. Bakarić, Mora), Jude (F. Vodarić, Muka/Passio). (Izvor: Kazališni leksikon).

Svoju prvu filmsku ulogu odradio je 1968. u filmu Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata, a od brojnih uloga u filmovima i na TV spomenimo tek serije Nikola Tesla , Nepokoreni grad i filmove Samo jednom se ljubi i Horvatov izbor . Režirao je film Duga ponoć .

ZL: Za početak, možete li se kratko predstaviti?

Brlečić: Kad bih danas svome sinu preporučio što će raditi u životu volio bih da mu se poklopi ono što najviše voli raditi s profesijom, jer onda je to stvarno uživanje, a ne samo posao. Kazalište i naravno, film i televizija koji su dio moje profesije su kroz literaturu koju igramo i gdje se isprepliću sve grane umjetnosti, ogroman ocean u kojem se neprekidno uči i zaista je velika privilegija baviti se tim poslom.

ZL: Koje su vaše najdraže uloge?

Brlečić: Imao sam sreću igrati na mnogim pozornicama već kao student na Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, biti članom, nakon završene Akademije za kazalište i film, prvog izuzetno jakog ansambla &TD, tako da sam u svojim počecima bio u predstavama s najvećim hrvatskim glumcima – Svenom Lastom, Hajdarhodžićem, Krčom, Šerbedžijom, Vidovićem..., imao sam prilike igrati i sa Zvonimirom Rogozom, glumačkom legendom, u Kafkinom Procesu i naravno mnogim drugima. Nakon nekoliko sezona postajem stalnim članom HNK u Zagrebu, gdje sam odigrao čitav niz uloga i teško je nešto izdvojiti. Puno je tu televizijskih filmova i drama, oko tridesetak. Imao sam sreću igrati u mnogim TV filmovima glavne uloge na adaptiranim tekstovima velikih pisaca, Slamniga, I. G. Kovačića, M. Begovića, M. Krleže, I. Andrića. Radio sam s mnogim redateljima, ali sam izuzetnu suradnju ostvario s Eduardom Galićem s kojim sam snimio čitav niz drama i mnoge glavne uloge.

ZL: Čime se trenutno bavite?

Brlečić: Kao redatelj radim na scenariju za igrani film prema tekstu svog prijatelja, jednog od najboljih pisaca srednje generacije, Ivice Vidića. Pripremamo još neke projekte u suradnji s Televizijom i radije bih o tome govorio kad suradnja bude definirana.

ZL: Dosta ste radili i na filmu, istaknuo bih tu filmove Rajka Grlića, a osim glume, bavite se i režijom. U vašem je filmu npr. glumio i Miki Manojlović?

Brlečić: Igrao sam u sedam filmova, a s Rajkom sam snimio dva filma, Samo jednom se ljubi i Đavolji raj i upravo sam dobio ponudu da igram u njegovom novom filmu čije bi snimanje trebalo početi u jesen. Logičan nastavak mog glumačkog posla je za mene bila režija i produkcija. Napravili smo igrani film u TV formatu prema tekstu Antuna Šoljana u adaptaciji Mate Matišića pod naslovom Duga ponoć . Film je psihološka drama s elementima krimića i bavi se likvidatorima SDB-a koji su eliminirali svoje političke protivnike u inozemstvu. Miki Manojlović je glumac s kojim sam puno surađivao i godinama smo prijatelji. Odmah se odazvao na moj poziv da igra glavnu ulogu. Osim što je prikazivan na festivalima, film je emitiran na HRT 1, HRT 2 i satelitskom programu. Imao je vrlo zapažen uspjeh kod stručne kritike i preko milijun gledatelja, stvarno moram reći da mogu biti izuzetno zadovoljan.

ZL: Što mislte o osnivanju Glumačkog festivala u Krapini?

Brlečić: Ideja Adama Končića je izvanredna, vjerujem u njegovu energiju i poduzetnost, a jasno je da sve uvijek počinje od jednog čovjeka i njegove inicijative, a on će znati mobilizirati energiju ljudi koji će to s njim realizirati. Sjajno.

ZL: Hoćemo li Vas vidjeti u Krapini?

Brlečić: Naravno.

ZL: Veza sa Zagorjem? Koliko često stignete do vaše Zlatar Bistrice?

Brlečić: Jako sam vezan za Zagorje i svoje rodno mjesto gdje sam proveo prelijepo djetinjstvo. Idem kad god ulovim vrijeme, uvijek je najljepše doći kući.

Mirela Videk: ´Upad´ od prve



Mirela Videk studentica je druge godina glume na Akademiji dramskih umjetnosti. Osnovnu školu završila je u Bedekovčini, a u Zaboku Gimnaziju A. G. Matoša. Još uvijek je nismo imali priliku vidjeti na djelu, ali pohvalno nam je o njoj govorio profesor Boris Svrtan.

ZL: Kako si se odlučila na studij glume?

Videk: Teško je to odgovoriti. Često vele da gluma tebe izabere. Možda je to bio i moj slučaj. Nema nekog točnog odgovora. Oduvijek sam znala da to želim, pitanje je bilo hoću li se upisati na Akademiju. Eto jesam i sve ide po planu. Odrasla sam na crno-bijelim filmovima, koliko god to bilo neobično. Možda je i to bio razlog.

ZL: Upisala si se iz prve?

Videk: Da. Pripremala sam se cijelu godinu kod glumice Vlaste Knezović koju mi je preporučio Adam Končić. Radila sam i sama. U Gimnaziji sam bila u dramskoj grupi. Još u prvom razredu u Zaboku je bio Gokul, kojeg već dugo nema. Išla sam u Zagreb na ZKM, na Lidrano.

ZL: Studenti na Akademiji imaju neke restrikcije glede glume?

Videk: Ne smijemo glumiti dok ne završimo prve dvije godine, iako to zna biti često klimavo. Neki pokušavaju, ja nisam. Dobila sam neke ponude, ali nisam htjela pokušavati, a i ima vremena. Studenti i profesori znaju se posvađati jer svima je u interesu da počnu čim prije raditi. Koliko je to ispravno ne znam. Uglavnom radimo ono što je vezano za nastavu i ispite jer naša se nastava temelji na ispitima koje gleda javnost. Neke ispite prikazujemo i na drugim pozornicama. Ove godine idemo na natjecanje u Skopje.

ZL: Gdje vidiš sebe nakon završetka studija. Najviše se radi u kazalištu, na filmu vrlo malo, nešto malo više na TV-u. Što ti se čini da je za tebe?

Videk: Oduvijek je moja najdraža opcija bila film. To je kod nas teško. No zašto se zatvarati u granice. Voljela bih kad bih mogla otići još dvije godine studirati van, proširiti horizonte. Ne bih voljela cijeli život biti u jednom kazalištu.

ZL: Kako ti se čini ideja o osnivanju Glumačkog festivala u Krapini?

Videk: Mislim da je to dobra ideja. To je veliki plus i nadam se da će uspjeti. Našem kraju treba tako nešto.

ZL: Tebe bi nastupi na festivalu trebali čekati tek sljedećih godina?

Videk: Nadam se da ću glumiti, sve ovisi o tome kako će se festival razvijati. Ove godine ću doći pogledati koju predstavu.

Za Zagorski list piše: Sebastijan Fuštin