'Ljubavnu pjesmu' snimili su tamburaši KUD-a Belec, nedavno za Valentinovo i tako dali najljepšim poklon svima. Hrvatski gajdaški orkestar snimio je skladbu 'Ponosna Banovina' od čijeg reproduciranja sav prihod ide za glazvenu školu u Sisku. Kada onako lijepo sviraju i ponosno koračaju bilo gdje, pred članovima Puhačkog orkestra 'Ivo Tijardović' iz Ciglenice Zagorske ide njihov sumještanin Robert Mihovilić. Kada tamburaški orkestar Glazbene škole u Dugom Selu prima neku od brojnih nagrada, obično je tu i njihov profesor. Ako pogledate prethodna četiri CD-a tamburaške glazbe TO Dugo Selo ponovno ćete na omotu naći ime našeg Zagorca. Kada nas oduševi KUD 'Lovro Ježek' iz Marije Bistrice ponovno je to zasluga istog čovjeka. U svemu spomenutom kao autor glazbe, teksta ili aranžmana, učitelj ili svirač trube ili tamburaškog basa, predavača tambure u Glazbenoj školi u Dugom Selu, pojavljuje se ista osoba - magistar kompozicije Robert Mihovilić iz Ciglenice Zagorske.

Ne volim riječ 'najuspješniji' jer ima uspješnijih i neuspješnijih, po meni nije uspjeh biti prvi u nečemu već da naučiš nekoga svirati i da mu to postane zanat ili hobi jer mu to ostane do kraj života. Imam puno djece koje sam naučio svirati, koji su nastavili svirati i to mi je najdraži uspjeh kad nastave. To su sada odrasli ljudi s kojima sam bio na puno natjecanja, no njih ne volim isticati, rekao nam je magistar kompozicije Robert Mihovilić iz Ciglenice Zagorske koji sada dosita uživa u svom poslu za kojeg je službenu diplomu dobio tek 2016. godine. Ne, nije studirao dvadesetak godina, već ga je život cijelo vrijeme očito vodio da se počne profesionalno baviti onim što doista voli. A njegov put stvarno je dokaz da kad nešto voliš uvijek pronađeš neki način da i dođeš do toga.

Naime, nakon matematičke gimnazije, Robert je, više po želji rodtelja, upisao Prometni fakultet. Nije se, naravno, našao u tome i uz to je radio masu drugih poslova, no jednog dana ipak je završio, no ni jedan jedini dan nije radio kao dipl. Ing. prometa. Davno, kad je Začretju vraćeno ime Sveti Križ Začretje Robert je kao dječak solo pjevao na velikog svečanosti. Krenuo je i u glazbenu školu svirati harmoniku, ali mu nekako ni ona nije sjela, ali volio je trubu i svirao u popularnim 'Ciglešanima', a kod voditelja tog poznatog orkestra, Fraje Hundrića.

I tako se poklopilo da je na jednoj smotri puhačkih orkestara u Novom Vinodolskom svirao solo dionicu i tu ga je zapazio skladatelj Marko Poklepović i rekao mu je tada, 2011. godine da je jako dobar trubač, da će ga preporučiti i da dođe na Akademiju glazbenih umjetnosti. 'Počeo sam se pripremati, ali se odjednom otvorila druga mogućnost koju sam čuo od prijatelja, a to je da se u Beču otvara studij tambure na Franz Schubert Konzervatoriju u Beču. Otišli smo tamo, nekolicina nas više iz znatiželje i isprve sam upao na studij. Upisao sam tamburu, ali sam na kraju završio kompoziciju jer je profesor zaključio da sam dobar u kompoziciji, priča nam Robert Mihovilić. To je i završio, a iza toga i kompoziciju na Richard Wagner Konzervatoriju kod prof. Dr. Darija Cebića. Tu je bio modernistički pristup. Dr. Cebić je tu predavao, a ujedno je bio i ravnatelj Glazbene škole u Dugom Selu i to je razlog što sam danas tamo nastavnik tambure. Doduše, Robert je još završio i specijalizaciju iz kompozicije u Italiji na Akademiji del Ridotto. Da, nedostaje karika u lancu odnosno činjenica gdje se u sve to uklapa tambura. To se dogodilo također slučajno, jedan tamaburaški sastav 'Aduti' hitno je trebao basista, a nisu mogli doći ni do jednog pa su pozvali Roberta da bude tamo s njima. Možda nitko nije očekivao, a možda su i znali, no Robert Mihovilić odmah je sve pohvatao i tako je krenula ljubav prema tamburi. Tamburu je tako počeo svirati već sa svoje 24 godine. 'A to kod mene tako ide, ako nešto hoću to i napravim' kaže Robert koji je cijelo vrijeme školovanja vodio mnoge tamburaške orkestre i sastave, ali i odlazio na seminare kod primjerice poznatih prof. Tarbuka i prof. Fačinija, a teoriju glazbe je svladao sam. 'Kažu da sam bio talent i da to mogu i sam', sad je zadovoljan Robert Mihovlić.

Osim što voli glazbu i preko nje upoznaje mnogo ljudi, zadovoljan je što s nekim dragim ljudima i radi. Tako je prije dvije godine on napisao glazbu, Martina Jakuš tekst, Robert je odradio i aranžman i s PU 'Ivo Tijardović' i Kirjalesom pobijedili su na festivalu u Bedekovčini, ali osvojili i prvu nagradu za najbolji tekst i za najbolju pjesmu. Valja napomenuti da Robertova supruga Đurđica pjeva u vokalnom sastavu Kirjales. Zajedno imaju dvoje prekrasne djece, sina Jakova koji ima 6 godina i kćer Janu koja ima 7 mjeseci. Uz to, prošao s glazbom je prošao i velik dio svijeta. Najljepši je bilo u Rimu 2004. godine s "Ciglešanima" gdje je na audijenciji orkestar nastupio pred 13000 hodočasnika, a primio ih je i pozdravio papa sv. Ivan Pavao II. Pamti prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Bugarskoj s tamuraškim orkestrom, pretprošlogodišnji nastup na EXPO-u u Pekingu. Prva nagrada je stigla i iz Italije kao i iz Grčke, Bugarske…Svirao je i s mnogim bendovima i orkestrima poput: Fighting Fish iz Zaboka, Festivalski orkestar Sv. Križ Začretje, Tamburaški zbor Gaj Zaprešić, KUD Ilirci, Kreutz, Zadruga, Gazde, Little Pigeon's ForHill Blues, TS Aduti, TS Zvona Starine, Harmonija Band. 'Posebno sam ponosan na članove Kud-a Belec koji su u vrijeme covid-19 pandemije, dok je bio zabranjen rad kud-ovima, u kućnim uvjetima snimili čak pet glazbenih brojeva i spotova koji se mogu naći na youtubeu, kaže Robert Mihovilić.

A još 1999. godine iz Puhačkog orkestra Ivo Tijardović je proizašao Big band - jazz bend od 16 ljudi. 'Jedno vrijeme smo prestali svirati, ali su se pojvili mladi dečki kao Matija Krznar i Antun Profeta završili srednju školu za jazz, a i Niino Krznar i ja smo hodali po nekim jazz seminarima i odlučili smo osnovati jazz band. Priključili su nam se i dr. Vladimir Profeta, moj brat Mario moj brat Mario, odličan klarinetist i saksofonist i Tomislav Presečki gitarista iz Krapine i svake godine u Začretju organiziramo jazz večer na koju smo do sad pozivali stvarno vrhunske jazz goste. Među njima bili su Đimi Stanić, Zdenka Kovačićek, Elvis Penava, Lela Kaplowitz, Julije Njikoš i mnoga druga poznata jazz imena.

A gdje bi sad u cijeloj priči bila kompozicija' Tu je, moći će se primiti i čuti za desetak dana. Naime, u procesu izdavanja je CD klasične glazbe pod nazivom "Impressions" koji se izdaje povodom 10. obljetnice "Međunarodnog festivala klasične glazbe" kojeg organizira Glazbena škola Dugo Selo. Na njemu su i tri kompozicije Roberta Mihovilića: Preludij za klavir, Intrade za trubu i klavir i Sonata za trubu i klavir, a od ostalih kompozitora zastupljeni su Dario Cebić, Sandro Šekutor i iz Austrije Praesent iz Austrijskog društva skladatelja. 'Ima nekoliko CD izdanja ali to je baš prvi CD koji je u tom smjeru autorske klasične glazbe koja nije klasična u stilu Mozarta kakvu svi znamo već modernija vizija te klasične glazbe u smislu instrumentalne solističke glazbe, objasnio je magistar kompozicije Robert Mihovilić, Zagorec iz Ciglenice Zagorske.

Naravno, priznaje i Robert, svirači puno toga vide i čuju, no više ne smiju nego što smiju reći. A dogodovština ima napretek. 'One godine kad je u Sveti Križ Začretje došao tadašnji predsjednik Stjepan Mesić, mi glazbenici čekali smo postrojeni u špaliru. Lijepo smo zasvirali 'Oko jedne hiže', a kad se približio meni naravno da mi je žica pukla na basu. No, to nije kao kad ti pukne na gitari već kao da netko puca iz oružja. Kad bas žica pukne to je stvarno katastroifa, a kad ti pukne pred predsjednikom onda to izgleda tako da skoči kompletno osiguranje, prima se za pištolje i skače na onoga tko je htio izvršiti atentat na predsjednika. Joooj, nije nitko ništa, meni je žica pukla, govorio sam u nevjerici jer ako se može zamisliti najgora stvar koja ti se može dogoditi onda je to da ti žica pukne na basu, a svi misle da radiš atentat na predsjednika, prisjetio se za nas jedne anegdote magistar kompozicije Robert Mihovilić koji još ima samo jednu želju – da se u Svetom Križu Začretju osnuje glazbena škola.

'Treba ići za svojim snovima, na kraju krajeva ispadne sve dobro ako ideš za tim što voliš. Treba ići u glazbenu školu, ako se kasnije i ne baviš glazbom uvijek možeš svirati u nekom orkestru ili bendu, a pogotovo na ovim našim prostorima. Ja trenutno živim svoj san i jedino si želim još posložiti neke stvari oko glazbene škole. 'Za nekog tko se želi baviti glazbom glazbena škola je najbolji put jer je to najkvalitetnije obrazovanje i puno kraći put, kaže. Robert Mihovilić tako je u proteklih petnaest godina bio voditelj tamburaških sekcija u KUD-ovima u Krapinsko-zagorskoj županiji: KUD Sveti Križ Začretje, KUD Ljudevit Gaj Mače, Tamburaški orkestar Angeluš Mače, KUD Laz, KUD Belec, KUD "Lovro Ježek" Marija Bistrica. Radio je u Osnovnoj školi Ante Kovačića u Zlataru kao voditelj tamburaške sekcije. Od 2016. godine dirigent je i Puhačkog orkestra "Ivo Tijardović" Ciglenica Zagorska. Autor je brojnih skladbi i aranžmana za tamburaške sastave, tamburaške orkestre, komorne sastave, simfonijske te puhačke orkestre.

A Hrvatski gajdaški orkestar? 'Marku Majiću sam učitelj tambure, a on je kod osnivača orkestra Stjepana Večkovića učio gajde i tako sam na njihov poziv u Hrvatskom gajdaškom orkestru prvo kao zamjena, a sada kao stalni član i autor glazbe za pjesmu "Ponosna Banovina", odgovorio je na naša pitanja Robert Mihovilić.