Prethodni članak
Sljedeći članak

Trideset žena preko hvalevrijednog projekta brine za 180 starijih i nemoćnih, pružaju im pomoć i toplu riječ


U Zlataru je danas održana uvodna konferencija projekta MIPOS III – Mi pomažemo starijima. Nositelj projekta je Grad Zlatar, a sam projekt predstavila je gradonačelnica Jasenka Auguštan Pentek.

Rekla je kako je na projektu zaposleno 30 žena koje brinu za 180 starih i nemoćnih korisnika. Pritom je naglasila kako MIPOS pokazuje kako projekti koji nisu infrastrukturno opipljivi itekako puno znače za zajednicu.

Projekt se provodi na području 12 jedinica lokalne samouprave (grad Zlatar te općine Bedekovčina, Budinščina, Gornja Stubica, Hraščina, Konjščina, Mače, Marija Bistrica, Mihovljan, Zlatar Bistrica, Radoboj i Lobor i traje šest mjeseci. Projekt MIPOS III financiran je iz Europskog socijalnog fonda i vrijedan je više od 197 tisuća eura. Zaposlene žene pomagat će korisnicima u kućanstvu, u dostavi namirnica, lijekova i drugih potrepština, pripremi obroka, u socijalnoj integraciji, u posredovanju u ostvarivanju raznih prava te u raznim društvenim aktivnostima.

Po natječaju Zaželi na području naše županije realizirano je 11 projekata kroz te je zaposleno 208 žena i uključeno 1270 korisnika. Ukupna vrijednost tih projekata je milijun i 400 eura, istaknula je Vesna Hriberski iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Krapina.

- Posebnost tog projekta što je pružena mogućnost teže zaposlenim ženama da se zaposle. Isto tako pružena je pomoć korisnicima i njihovim domovima i to je posebnost kod provođenja tih projekata. Svi smo se uvjerili koliko to njima znači. Pružena je pomoć oko održavanja materijalnih stvari ali posebna je ta duhovna vrijednost. Topla riječ neki razgovor, kupovina, odlazak liječniku. To je već treća faza i imam potrebu naglasiti da se kroz te projekte razvijamo i mi kao društvo. Pod tim mislim na jedinice lokalne samouprave, udruge, državna uprava, javne ustanove, svi skupa postajemo osvješteniji o potrebama pojedinih članova našeg društva. Razvili smo i razvijamo međusobne odnose i na taj način se puno stvari i više mimo projekta pomoglo ljudima. Ja pratim od prve faze projekata, to su i dirljive i situacije koje su se razriješile, naravno bilo je tu i problema i izazova. Ta provedba je jako zahtjevan posao ali uspješno se rješava i čestitke svima na realizaciju projekta – rekla je Hriberski.

Kao partner Gradu Zlataru u projektu je Udruga invalida Bedekovčina, koja djeluje već 23 godine, provodi 6 – 7 projekata. - Ušli smo u registar ministarstva zdravstva i socijalne skrbi kao udruga koja može pružat socijalne usluge i trenutno smo vrlo aktivni. Spremamo veliki trogodišnji projekt. Kao partneri grada Zlatara zapošljavamo 8 žena i 49 korisnika a u zaboku imamo 7 žena i 43 korisnika – rekao je Dragutin Burek te zahvalio Gradu Zlataru na tome što su ih prihvatili za partnere.

Istaknuo je kako je MIPOS I i II prvi i jedini projekt u kojem se ne traži prihod po domaćinstvu koje se pruža, jer osim fizičkog rada manje više osobe starije život dobi, nemaju svakodnevni kontakt s drugima. - Tako da puno znači da imaju osobu za razgovor i kavicu, bez obzira što nije ta djelatnica službeni psiholog. Mi smo socijalna bića i jako nam je bitan razgovor i druženje. Naša udruga ima rad na području na cijeloj županije na 16 jedinica lokalne samouprave. Mi smo zajedno tu da pomažemo jedni drugima – rekao je Burek.

Partner je i Društvo Crvenog križa Zlatar. - Bila sam koordinatorica u prvom i drugom projektu a sada sam volonterka u ovom trećem. Dolazim iz Zlatara i jako mi je drago što je projekt stigao ovdje kod nas. Na početku je bio najveći problem uvjeriti ljude da nam vjeruju da im zaista želimo pomoći. Moj tata se opirao tome da mu netko pomogne. Danas je on zadovoljan, a s druge strane konačno sam zadovoljna, jer mogu provesti kvalitetno vrijeme s njime, da nemam pritisak da stalno moram nešto raditi, jer su naše gerontodomaćice već odradile veliki posao. Ovaj projekt treba našem društvu, hvala svima i mislim da nam je to prijeko potrebno – rekla je Jasna Polanović iz GDCK – a.

Tatjana Hikec iz Gornje Stubice zaposlena je u projektu i obilazi šest žena. - Kod svakog našeg korisnika krije se neka životna priča. Nitko od nas nezna što će nas dočekati u starosti. Nažalost ima takvih obitelji koji se srame svojih staraca, ali ovaj posao oplemenjuje čovjeka. Mi zapošljavamo 11 žena s područja Gornja Stubice i radimo sa 66 korisnika iz područja gornje stubice i marije bistrice. Žena zainteresiranih za ovaj posao ima i nemamo ih kuda zaposliti i ova pozitivna promjena je jako lijepa – rekla je Hikec.

I korisnici su nam otkrili koliko im ovaj projekt znači, pomoć koju im žene pružaju, ali i razgovor, topla riječ, druženje. - Meni puno znači da mi dođe Maja, da ako ništ drugo da posjedimo popričamo i to je meni duhovna hrana. Ja živim ko na pustom otoku, samo vjeverice, žabe i ptice. Postale smo prijateljice i ona meni znači sve. Nemam puno godina 81, do 100 ima još puno. Sama živim i svoju djecu ništ ne tražim, uživam u penziji, od početka sam u projektu od 2016. i super mi je. Jer koliko god mogu napravim sama al kaj ne mogu, ne mogu, djeca imaju svoje obaveze – rekla je jedna korisnica iz Banščice u Gornjoj Stubici.

 

 

 

 

Još članaka iz "Zlatar"

Facebook