Grad Zlatar nedavno je po prvi puta sudjelovao u Noći muzeja, čije je ovogodišnje geslo bilo „Muzeji i sport“. A kad je o spotu riječ, Zlatar se ima čime podičiti. Naime, u toj je sredini sokolski pokret početkom prošloga stoljeća ostavio duboka traga, a u Zlataru je osnovan 1907. godine. Utjecao je na razvitak brojnih sportova, od višeboja, planinarstva, tenisa, biciklizma…do nogometa koji je najpopularniji sport u Zlataru. Knjiga bi se mogla ispuniti niskom imena zaslužnih sportaša!

Sjećanje na Gezu

Posebna je pozornost bila posvećena legendarnom Dinamovcu i nogometašu zlatarskoga „Oštrca“ Dragutinu Vargi Gezi, tim više što je u ožujku godišnjica njegove smrti. Mi smo tim povodom porazgovarali s Marijanom Čorićem, koji je svojedobno bio i trener „Oštrca“, a 1961. prešao je u NK „Mladost“ Zabok, koji je te godine ostvario najveći uspjeh u bivšoj državi nastupajući u kvalifikacijama za popunu tadašnje druge savezne lige. - S Gezom sam igrao nogomet u NK „Oštrc“, u njegovoj zlatnoj eri pedesetih godina prošloga stoljeća. Geza je bio dobar nogometaš, izdržljiv, uporan, tri dana bez prestanka bi trčao. I visoko je mogao skočiti! On je bio centar, a ja zadnji vezni. Najdraže mi je što mi je rekao da je njegov sin Marijan po meni dobio ime – prisjeća se nadasve vitalni 84-godišnji Marijan Čorić.

'Dinamov' junior

Nogometna karijera Marijana Čorića počela je u juniorima „Dinama“, s kojima je bio od 1949. do 1951. godine. Godinu ranije bili su juniorski prvaci ondašnje države. Istodobno je igrao i Otto Barić. - Mene je posebice veselilo što sam igrao zajedno s Lukom Lipošinovićem, kasnijim prvotimcem i reprezentativcem - kaže Čorić kojega je trener Dinama, kao i Lipošinovića, zapazio na igralištu „Zagreba“ gdje su se održavali ogledni treninzi na koje su dolazili treneri i motrili nogometne talente. Među juniorima igrao je i Ivan Prebeg, koji se kasnije posvetio boksu.

U 1969. postao je prvak Europe u poluteškoj skupini. A odakle Zagrepčanin iz kuće u Vlaškoj u kojoj se rodio i književnik August Šenoa, u Hrvatskom zagorju? Među zagorskim bregima skrasio se po završetku učiteljske škole u Zagrebu. Tada se, a riječ je o 1952. godini, radno mjesto određivalo dekretom resornog ministarstva, koje je Čorića poslalo u Konjščinu. Mlad ravnatelj (ili upravitelj, kako se tada zvalo) osnovne škole. Već 1954. godine, kada je vojni rok bio iza njega, tadašnji inspektor Belov postavio ga je za upravitelja centralne osnovne škole u Belcu. Ime mu se veže uz uređenje igrališta. Od1957. bio je načelnik za prosvjetu.

Čim je interesno svestrani Željko Ceboci, ugledni zlatarski prosvjetni i društveni radnik, saznao da na zlatarskome području djeluje nekadašnji junior «Dinama», angažirao je Čorića u Nogometnom klubu «Oštrc». Mladom Čoriću ništa nije bilo teško, jednako kao što mu i danas nije kad je sakupio 84 životnih zima.

Predsjednik bez mandata

- Sve gledam pozitivno i ništa me ne opterećuje. Jedva čekam da imam brigu i da me netko nečim zaduži - spominje gospodin kojemu bi na brzini hodanja pozavidjeli i mnogo mlađi. Premda više ne živi u Zagorju, nije mu teško gotovo svaki dan automobilom doći u Zlatar.

S razlogom, jer je angažiran u ovdašnjem Croatia osiguranju, a i predsjednik je Hrvatskog planinarskog društva „Oštrc“, vjerojatno najdugovječniji u Lijepoj našoj. Gotovo 35 godina. Predsjednik bez mandata, na čelu HPD-a koji je u studenome 2013. proslavio 90. rođendan. Čim se spomene planinarska kuća na Majeru,obronku Ivanščice ponad Lobora, satima bi mogao pričati o tijeku njezine gradnje, pripremnim radovima koji su počeli 1977. godine,dobrovoljnim radnim satima planinara, pomoći gospodarstvenika i događaju njezina otvaranja 1990., sve potkrepljujući fotografijama, novinskim člancima, ali i priznanjima. U Čorićevoj radnoj biografiji piše i da je bio upravitelj Srednje škole učenika u privredi u Zlataru. Riječ je o šezdesetim godinama. Škola više ne postoji. Gospodin o kojem Zlatarščani govore s poštovanjem, umirovljen je 1993. kao tajnik Udruženja samostalnih privrednika Zlatar.

Čorićevo ime nalazimo i u rukometu, kao i stolnom tenisu. - Mali rukomet igrali smo iza Sokolane. Tada je taj sport bio jako popularan u Zagrebu, kamo smo odlazili na natjecanja. To je bilo negdje između 1955. i 1960. godine. A stolni tenis igrali smo u samoj Sokolani, koja se već dulje vrijeme uređuje i uz koju se vezuje najranija povijest zlatarskoga sporta. Uživali smo! Kakvo društvo, Milek Varga, Činči Posarić, veterinar dr. Frankl…Tamo sam dobio i astmu i osjetljivost na kućnu prašinu – prisjeća se stari sportaš mladog srca.

Ćorić je predsjednik HPD-a Oštrc