Od prvoga dana 2024. godine zlatarska ispostava Doma zdravlja Krapinsko-zagorske županije bit će siromašnija za jedan tim obiteljske medicine, kao dijela primarne zdravstvene zaštite. Naime, liječnik koncesionar, k tome i koordinator u ispostavi, dr. Janko Korpar, kao i medicinska sestra u njegovoj ordinaciji, Dragica Martinjak, nakon više od 40 godina radnoga staža odlaze u mirovinu. Premda se o tome među njihovih gotovo 2000 pacijenata već dugo s nevjericom  šuška i  s različitim prefiksima, vijest je istinita.

Uoči ovih blagdanskih dana dvoje omiljenih zdravstvenih radnika imalo je oproštajni domjenak  s kolektivom. Čuju se nerijetka propitkivanja tko će naslijediti dr. Korpara. Sasvim razumljivo, jer dr. Korpar bio je višedesetljetni liječnik mnogih obitelji i njihovih generacija, rado viđen u mnogim domovima. Mnoge su pacijentice očekivale kako će dolaskom u ordinaciju moći opširnije razgovarati sa svojim liječnikom, no on nije čovjek od velikih riječi. Saslušao bi pacijenta, nastojao postaviti točnu dijagnozu i propisati terapiju. Samo je tako u radnome vremenu mogao „obraditi“ nerijetko i više od stotinjak pacijenata.

Bez naručivanja pacijenata

K tome on nije naručivao pacijente. U trenucima opuštenosti znao bi obrazlagati svoj postupak i argumentirati ga. Naime, on je „domaći dečko“, iz Lovrećana. Mnogi od pacijenata poznavali su mu roditelje i teže bi imali razumijevanje za takav postupak, a tek da iz čekaonice otpremi pacijenta riječima kako ga ne može primiti, jer nije naručen!?. K tome, među njegovim pacijentima mnogo je kroničara i starije populacije, iz svih naselja Grada Zlatara. Kako bi, primjerice, naručio stariju pacijenticu iz Donje Batine, koja nema javni prijevoz, niti osobno vozilo, i čeka nekog od susjeda da dođe s posla kako bi ga zamolila za uslugu prijevoza do liječnika.

Dr. Janko Korpar, koji živi u Bedekovčini, a supruga mu je umirovljena specijalistica pedijatrije, dr. Ljiljana Juriša, cijeli je radni vijek proveo u zlatarskome Domu zdravlja. Bio je i sudionik Domovinskoga rata. A kako će mu izgledati dani koji slijede? Ponajprije dobar odmor, a zatim češći trenuci s unukom Makom koji će u travnju imati prvi rođendan. S proljeća briga oko voćaka, lješnjaka,i aronije i omiljenih jabuka. Vidovitiji nagađaju  kako će se, nakon odmora, vratiti u ordinaciju na pola radnoga vremena!? Za sada se čuju neprovjerene priče kako će ga mijenjati umirovljena liječnica, dr. Snježana Klancir, iz Zlatar Bistrice.

Zajedničko djetinjstvo u Lovrećanu

Zajedno s dr. Korparom u mirovinu odlazi i medicinska sestra Dragica Martinjak, nakon 43,5 godina radnoga staža, od kojih je posljednjih 6,5 godina radila u njegovoj ordinaciji,a cijeli je radni vijek provela u Domu zdravlja.

-Doktora poznajem dok sam još bila mlada medicinska sestra, jer sam radila u ordinaciji do njegove. Vrata su uvijek bila otvorena, tako i moguća komunikacija. Kad mi je , odlaskom sestre Zdenke Posarić u mirovinu, ponudio mjesto, prihvatila sam poziv. I nisam pogriješila! Dobar je poslodavac koji poštuje suradnika. Ako bi nekome od mlađih kolega trebao kakav savjet ili riješiti medicinski problem, uvijek je bio nesebično „pri ruci“- kaže Dragica Martinjak sjećajući se kako su sumještani u Lovrećanu za njega, kao mladića, govorili „samo se vuči“. I činjenica je da je bio vrstan, uzoran student, kao i liječnik tijekom kasnijega radnoga vijeka.

Prije Dragice Martinjak 21 godinu s dr. Korparom radila je sada umirovljena Zdenka Posarić:

-Nikad nisam imala takvoga šefa, bez povišenog tona, sve se radilo u miru i tišini. S veseljem sam odlazila na posao i bilo mi je divno s njim raditi. Bio je pažljiv i dobar prema pacijentima, među kojima sam i ja.

Njih dvoje za gradonačelničkog mandata Stanka Majdaka  primili su Diplomu kao javno priznanje Grada Zlatara.