Neki seizmolozi predviđaju da nas u Zagorju jači potres tek očekuje. Po čemu to mogu zaključiti i je li to po znanstvenicima koji se time bave doista tako? Odgovore na ta i druga pitanja vezana uz potrese postavili smo našem Zagorcu redovnom prof. dr. sc. Marijanu Kovačiću i njegovoj kolegiciizv. prof. dr. sc. Snježana Markušić, oboje s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno - matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Potres koji nas je zadesio 22. ožujka bio je tzv. 'rasjedni' potres, iza njega bilo ih je još 1620, a potres koji bi mogao zadesiti Zagorje mogao bi 'zdrmati' područja uz sjeverne obronke Medvednice.

Došlo je do pomicanja velikih blokova

Evo i objašnjenja što se zapravo dogodilo. - Potrese dijelimo na tektonske, vulkanske i urušne. Tektonski potresi su najčešći i najjači te su posljedica pomicanja velikih blokova stijena koje grade gornje dijelove zemljine kore, čime dolazi do njihove međusobne interakcije. Tijekom te interakcije moguće je nakupljanje elastične energije u unutrašnjosti Zemlje, a kada ta energija postane veća od čvrstoće stijena dolazi do potresa te oslobađanja energije u vidu seizmičkih valova. Rasjedi dijele te velike blokove stijena, pa se gibanja dešavaju upravo duž rasjeda. Tako tektonske potrese možemo kolokvijalno nazvati i 'rasjedni'. Preliminarna istraživanja upućuju da je potres koji je bio 22. ožujka ove godine s epicentrom u okolici Markuševca posljedica tektonske aktivnosti duž rasjeda smještenih u podzemlju ispod sjeveroistočnog dijela grada Zagreba i Medvednice – objasnila nam je prof. dr. cs. Snježana Markušić.

Sve uzrokuju rubovi tektonskih ploča

Interakcijom se, dakle, ti veliki blokovi naguravaju, podvlače, kližu jedna uz drugu, a kod toga, što se tektonskih ploča tiče u odnosu na Europu i svijet, Hrvatska nije nikakav izuzetak, kaže prof. dr. Miljenko Kovačić jer tektonske ili litosferne ploče nalaze se svuda ispod nas. - Naime, kao što je poznato Zemlja je ljuskave ili lupinaste građe, a njena vanjska kruta kamena ljuska naziva se litosfera. Litosfera nije kontinuirana nego je razlomljena na desetak velikih i niz manjih čvrstih blokova koje nazivamo tektonske ploče. S njima se nije ništa posebno dogodilo ove godine. One su naime, u stalnom kretanju po sloju u podini koji se naziva astenosfera. Brzina kretanja ploča je reda veličine od jednog do 10 cm godišnje. U svom kretanju ploče s mogu međusobno približavati, udaljavati ili klizati jedna uz drugu. Potresi, vulkanska aktivnost, izdizanje planinskih lanaca i oblikovanje oceanskih jaruga dominantno je vezano uz rubove tektonskih ploča – obajasnio nam je dr. Kovačić.

U Hrvatskoj je potresna aktivnost umjerena

Potresi se ne mogu predvidjeti, no ljudska znatiželja je nepresušna, a ljude posebno zanimaju upravo pojave na koje ne možemo utjecati. Pa gdje se u odnosu na druge zemlje nalazi Hrvatska po mogućnosti jakih potresa. - Područja na kojima su potresi mogući nazivamo seizmičkim područjima. Podjela seizmičkih područja, prema vjerojatnosti događanja jakih potresa te njihovoj učestalosti, je na područja s niskom, niskom do umjerenom, umjerenom, umjerenom do visokom, te visokom seizmičnosti. U Hrvatskoj se seizmički najaktivnija područja, obalni dio i sjeverozapadni mogu okarakterizirati kao područja s niskom do umjerenom seizmičnosti, gledano globalno. Dakle, dijelovi Hrvatske se nalaze na potresno aktivnom području, ali u odnosu na globalnu seizmičnost potresna opasnost u Hrvatskoj je umjerena. U usporedbi sa zemljama iz okruženja, usporediva je sa seizmičnosti Slovenije i Crne Gore, a manja od one u Italiji i Albaniji – kaže dr. Markušić.

I kod nas postoji mogućnost tsunamija, ali slabijeg

Tektonske ploče, doznali smo, pomiču se, no gdje su točno one i kad smo već zaključiti da je obalni dio seizmološki najaktivnije područje, može li nam se i koji bi to slučaj bio da nam se dogodi tsunami? Dr. Marijan Kovačić nam objašnjava, ali ne isključuje tsunami. - Hrvatska se nalazi relativno blizu južnog ruba, ali ipak ne na samome rubu, velike Euroazijske tektonske ploče. Sam rub se nalazi nešto južnije od Hrvatske, u prostoru Mediterana. Tamo se Euroazijska ploča sučeljava s Afričkom pločom. Afrička se ploča naime, brzinom od oko 2cm godišnje kreće se u smjeru sjeveroistoka i podvlači, odnosno subducira pod Euroazijsku ploču. Iz tog je razloga prostor Sredozemlja, primjerice južna Italija, Albanija, Grčka i Turska, seizmički vrlo aktivan, a u Italiji su aktivni i vulkani kao primjerice Etna ili Vezuv. Što se mogućnosti da se na Jadranu dogodi tsunami, ona svakako postoji. Tsunamiji su naime, morski valovi velikih amplituda uzrokovani potresima ili erupcijom vulkana. Takvi događaji dovode do deformacija morskog dna u blizini epicentra koje se onda prenose do površine gdje uzrokuju potresne valove. Na svu sreću veliki tsunamiji karakteristični su za područja Tihog i Indijskog oceana. Dogodi li se jači potres u podmorju Jadrana, postoji mogućnost formiranja slabijeg tsunamija. U prošlosti je naime na Jadranu zabilježeno nekoliko tsunamija koji nisu imali značajniju razornu moć, a takvi se mogu očekivati i u budućnosti – kaže dr. Kovačić.

Rupa u Stubičkim Toplicama nastala je urušavanjem stropa špilje

Nismo ni zaboravili da se nakon potresa 22. ožujka u Stubičkim Toplicama pojavila rupa promjera tri metra i dubine četiri metra. Obzirom da se ta rupa u kod bolnice u Stubičkim Toplicama pojavila neposredno nakon jakog potresa sigurno je da postoji međusobna povezanost između ta dva događaja, kaže dr. Kovačić no ograđuje se budući da bi za točan odgovor o onome što se to stvarno dogodilo bilo potrebno napraviti detaljnija geološka istraživanja. - Ipak, može se pretpostaviti da je uslijed snažnog podrhtavanja tla došlo do urušavanja stijena koje se nalaze u podlozi šljunčano glinovitog nanosa potoka Vidak. Ispod tog nanosa nalaze se vapnenci, a nešto dublje i dolomiti. To su karbonatne stijene koje su sklone otapanju i koje vrlo često sadrže manje špilje. Snažan potres, kakav je bio onaj u ožujku mjesecu, mogao je izazvati urušavanje stropa takve špilje i usjedanja tla iznad – objasnio je dr. Kovačić kojem možemo vjerovati jer živi u tom kraju.

Nema crnih prognoza za Zagorje

'Potresi se dešavaju na seizmičkim područjima. U Hrvatskoj je najveća učestalost potresa u obalnom području, osobito u široj okolici Dubrovnika i Rijeke, te u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na širem području Medvednice. Na području Krapinsko - zagorske županije postoje povijesni zapisi o svega nekoliko potresa magnitude veće od 5.0, a čiji svi epicentri pripadaju aktivnosti Medvedničkog rasjednog sklopa, kao i najjači recentni potres koji se 3. rujna 1990. godine dogodio u okolici Kraljevog Vrha, magnitude 5.0. Samo područje Hrvatskog zagorja je relativno sigurno područje jer nisu detektirani recentno aktivni rasjedi, barem ne takvi za koje se očekuje oslobađanje veće količine energije, pa tako i uzrokovanje potresa magnitude od 5.0 pa na više' – utješila nas je dr. Markušić dodajući da Hrvatski katalog potresa sadrži podatke o potresima koji su se dogodili na području Hrvatske i okolice od 373. godine pr. Kr. Ako govorimo o seizmičkoj aktivnosti, odnosno broju potresa koji se u Hrvatskoj dogodi svake godine (od onih koje samo instrumenti zabilježe, pa do najjačih), onda govorimo o broju od više od 10.000 potresa. Na širem području Hrvatskog zagorja se tako npr. tijekom 2018. godine dogodilo 63 potresa, pri čemu je magnituda najjačeg među njima iznosila 2.6 i dogodio se 5 km zapadno od Zaboka. No, dr. Markušić ne slaže se s crnim prognozama da Zagorje tek očekuje jaki potres. - U prvih 6 mjeseci nakon glavnog potresa, koji je u ožujku ove godine zadesio Zagreb, dogodilo se više od 1000 potresa magnituda manjih od 1.0, skoro 550 onih magnituda u intervalu 1.0-2.0, oko 60 magnituda 2.0-3.0 te 10 magnituda većih od 3.0.

Pojave nakon potresaž

- Pojava manjih potresa iza jednog jačeg je normalna aktivnost i ovisno o strukturi unutrašnjosti Zemlje ovisi koliko će dugo trajati. Naime, tijekom jačeg potresa dolazi do pomaka u kori, oslobađanja velike količine energije, drobljenja stijena, te je potrebno određeno vrijeme da struktura ponovo postigne stanje ravnoteže. Tijekom tog razdoblja dolazi do pojave tzv. naknadnih potresa. Uz navedeno, postoji mogućnost da tijekom glavnog potresa nije oslobođena sva nakupljena energija, nego se ona oslobađa poslije njega u određenom razdoblju u vidu manjih potresa, ili kroz manji broj nešto jačih, što ponovo ovisi o strukturi podzemlja gdje se potres dogodio. Način oslobađanja energije se ne može predvidjeti – za to bi bilo potrebno detaljno poznavanje geodinamike koja je prethodila potresu, a što nije moguće, kaže prof. Markušić.

Mukla tutnjava

Uz potres čuje se ponekad i mukla podzemna tutnjava. Ta je tutnjava također podrhtavanje ili titranje, samo je znatno brže i čujemo ga kroz zrak kao zvuk (ton). Još je početkom 20. stoljeća zabilježio seizmolog Josip Mokrović da je tutnjava češća za vrijeme samog potresa, rjeđa prije potresa, a vrlo rijetka nakon samog potresa. Nema pravila kada ćemo uz potres čuti tutnjavu, ali je također zapaženo da se uz otprilike polovice potresa na zagrebačkom području, koje ljudi osjete, čuje i tutnjava. Kad govorimo o fizikalnom uzroku tutnjave (zvuka) prilikom potresa, tada je (najjednostavnije rečeno) uzrok toga činjenica da se cijela energija ne oslobodi samo u nečujnom dijelu spektra (ispod 16 Hz), nego dio ide i u valovima s frekvencijom većom od 16 Hz, i to možemo čuti. Bliže epicentru se može čuti nešto nalik eksploziji, a što smo dalje od epicentra čujemo dublje tonove (nalik tutnjavi). U pravilu, samo jači potresi oslobađaju energiju u širokom spektru frekvencija, tako da vrlo slabi potresi ne bi trebali biti popraćeni nikakvim zvukom – objasnila je dr. Markušić dodajući da energija koja je osolobođa tijekom potresa najčešće se uspoređuje s energijom koju bi oslobodila određena količina eksploziva ili se uspoređuje s energijom koja je oslobođena prilikom nuklearne bombe bačene na Hirošimu. Tako npr. potres magnitude 2.0 je ekvivalentan energiji oslobođenoj pri eksploziji 56 kg eksploziva, potres magnitude 4.0 otprilike je nalik eksploziji 56.000 kg eksploziva ili 0.001 energije nuklearne bombe bačene na Hirošimu. Nadalje, energija oslobođena za potresa koji se dogodio 22. ožujka ove godine je ekvivalentna eksploziji 48.000.000 kg eksploziva ili 0.2 energije Hirošima nuklearne bombe. Najjači potres koji je instrumentalno registriran na Zemlji je bio magnitude 9.3, a što je jednako eksploziji 46.000.000.000.000 kg eksploziva ili 50.000 nuklearnih bombi bačenih na Hirošimu.

Ne postoji veza između tople vode i potresa

'Ne, ne postoji nikakav utjecaj vruće vode na potrese, odnosno pomicanja tla. Pojave vruće vode u Zagorju povezane su s njegovom geološkom građom, odnosno rasporedom propusnih i nepropusnih stijena koji omogućuje da voda s površine dopre duboko u unutrašnjost Zemlje gdje se zagrije, a zatim se vraćau plitko podzemlje ili izlazi na samu površinu. Izvori vruće vode u Krapinskim i Stubičkim Toplicama ni na koji način ne utječu na Zabok niti na druga mjesta u Zagorju gdje takvih izvora nema. Ako ste me pitali postoji li mogućnost da i drugdje u Zagorju ima vruće vode u podzemlju, moj odgovor je da. Izvori termalne vode različitog stupnja zagrijanosti poznati su na desetak mjesta u Zagorju, a primjerice topla voda bušenjem je utvrđena i kod Kumrovca. Detaljna geološka istraživanja koja bi uključivala bušenja sigurno bi pokazala da je topla voda prisutna u Zagorju i na nekim, danas nepoznatim lokalitetima' – kaže dr. sc. Miljenko Kovačić.

Prilozi: 

1. Karta deformacija za vrijeme potresa od 22.3.2020. u Zagrebu određena na osnovi analize satelitskih podataka (Geosciences 2020, 10, 252; doi10.3390geosciences10070252)
2. Preliminarni 3D model Zagrebačke potresne sekvence iz ožujka i travnja o.g. Rasjed 1 je interpretiran kao primarni rasjed, a rasjed 2 kao sekundarni (Geosciences 2020, 10, 252; doi10.3390geosciences10070252)
3. Karta potresa za šire područje Hrvatskog zagorja u razdoblju 373 pr. Kr-2019. (prema Hrvatskom katalogu potresa)