Nova mirovinska reforma ministra Marka Pavića izazvala je veliku buru u javnosti. Od kada je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava krenulo s prezentacijom noviteta u mirovinskom sustavu, negoduju svi – od sindikata do poslodavaca. Zbog najave donošenja novog paketa reformi na Europskom trgu u Zagrebu prije desetak dana održan je i prosvjed sindikata kojima su se priključili i građani. Ono što donosi nova reforma, a što je izazvalo buru u javnosti, jest odredba da oni koji ne ostvare 41 godinu radnog staža, u penziju mogu tek sa 67 godina. Sindikati su, kako ističu, ogorčeni takvom odredbom te traže da se odlazak u mirovinu vrati na 65 godina, ali i da se odustane od penalizacije prijevremenog odlaska u mirovinu. Naime, prema novom nacrtu zakona, za prijevremenu starosnu mirovinu za svaki mjesec ranijeg umirovljenja vrijedilo bi linearno umanjenje od 0,34 posto umjesto dosadašnjeg od 0,10 do 0,34 posto. Unatoč oštrim kritikama javnosti, ministar Pavić u medijima naglašava kako onaj tko rano ulazi na tržište rada, može u penziju već sa 60 godina jer će imati 41 godinu staža, a ista je stvar i sa studentima koji završe fakultetsko obrazovanje s 24 godine. No, sve to što govori ministar idealne su situacije u kojima se, nažalost, malo tko danas nalazi. Jer znamo kako se u Hrvatskoj godinama radilo: zapošljavalo na crno, bez prijave i ugovora, u fušu, honorarno…kojekako, samo onako kako bi trebalo da bi se čovjek mogao osjećati dostojanstveno. Tako da će mnogi, ako prežive, morati raditi do 67, ako prije ne odu u Graz, Frankfurt ili Dublin.

PROMJENE

2033. u starosnu će se mirovinu ići sa 67 godina bez obzira na radni staž

- 27 posto iznosi dodatak za 1. stup za mirovine iz 1. stupa, a 20,25 posto za 1. stup za kombinirane mirovine

- 0,34 posto po mjesecu iznosi nova penalizacija prijevremenih mirovina (do sada 0,15 posto), odnosno 4% po godini, tj. 20% za pet godina

- 2033. bit će potrebno navršiti dob od 62 godine i 35 godina staža za odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu

- 2027. uvjet za ostvarenje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika podiže se na 61 godinu života i 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju

- 3,13 posto iznosi povećanje najniže mirovine od 1. srpnja 2019.
- 43 radna mjesta ostaju bez beneficiranog radnog staža

ANKETA Što misle o novom prijedlogu mirovinske reforme pitali smo i naše građane.

Jožica Bivol, (56), grafičarka, Zabok:

Netko može raditi i do 77 godina, ali mnogi ljudi to ne mogu, zbog zdravstvenih razloga, ne da ne bi htjeli. Zamislite si čovjeka na skeli sa 67 godina ili negdje na asfaltnoj bazi, na nekim teškim fizičkim poslovima. Možda bi trebalo napraviti neke klasifikacije poslova, tko bi do koliko godina mogao raditi. I 60 godina starosti je puno. Negdje u Saboru možete sjediti i do 90 godina starosti. Ja još radim, čekam invalidsku mirovinu, sumnjam da bude nešto.

Đuro Crnčić (65), Stubičke Toplice, strojobravar u mirovini:

Mirovinska reforma ničemu ne vodi. Ja već 24 godine ne radim, bio sam strojobravar, u invalidskoj sam mirovini i ne može se živjeti s 1900 kuna. Sa 67 godina starosti mogu u mirovinu možda ovi koji u kancelariji sjede i koji, ako ima kakvu vezu da nakon škole odmah dobije posao, taj može. A radnik iz proizvodnje ili fizički radnik, trgovac, on nema šanse.

Petar Papiga (40), Bedekovčina, građevinski radnik:

Još malo pa budem 40. U jednu ruku, ako bude onako kako je bilo u moje vrijeme, ja već radim kakvih 20 godina, a imam svega oko 8 godina radnog staža. Uvijek je bilo onako, prijavljen si pa nisi prijavljen i slične stvari. Ako bi bilo mogućnosti da se ljudi zaposle odmah, bilo bi izvedivo i dobro, prema tom prijedlogu reforme. No, ja sam građevinarac, i nema teorijske šanse da bi mene netko već s 50 godina starosti htio da mu radim na gradilištu. Rijetki su oni koji budu imali tu sreću da se odmah nakon škole zaposle, ako se nastavi ovako kako je krenulo, teško. Nije tak loše zamišljeno, ali je teško izvedivo, naročito u našoj državi u današnje vrijeme. Daj Bože da se to promijeni, no čisto sumnjam.

Željka Borovčak (52), Kotarice, sobarica:

Sa 67 godina, jedino na groblje mogu ljudi ići, pogotovo kod onih fizičkih poslova koji su jako teški. Ovisi o poslu koju se radi. Konobarice, medicinske sestre, pa i u prosvjeti, sve su to poslovi koji se ne mogu raditi u starosti. Do 65 godina, i to je previše. A imam 52 godine,a nemam niti 5 i pol godina radnog staža. Sad sam u najboljoj snazi, a posla je slabo, traži se sezonski. Sezonski rad u hotelima na moru je jedini staž kojeg imam. No više nisam u stanju raditi 16 sati dnevno koliko oni zahtijevaju. Radnik nikad nije bio nezaštićeniji nego danas, ne cijeni se rad, ne cijeni se ništa, nema se kome obratiti, tu su mobinzi, ponižavanje, ja sam radila kao zvijer, imala sam tečaj za spremačice i sobarice, trebala sam biti primljena i na kraju mi je gazda ostao dužan, a posao nisam dobila. Nemaš staža, nemaš ništa, ljudi su pod stresom i u depresiji, a mirovine su za prosjački štap. Cijeli život izdvajaš i dobiješ sirotinju onda. Mladi tu nemaju nikakve perspektive, ne možeš stvarati obitelj, jer ti je posao nesiguran, cijeli sistem je u kaosu.

Štefica Puđa (65), Konjščina, umirovljenica:

Od 2004. godine sam u mirovini, 65 imam, u invalidskoj mirovini sam, za 25 godina radnog staža sam dobila 576 kuna, 300 kuna invalidnine i sad mi je 1237 kuna mirovina. Bolesna sam od raka liječim se već od 2016. i borim, slabo se živi. Jako je bezobrazno da se tek s toliko godina može u mirovinu. Ja sam radila u ugostiteljstvu i kako bih ja sad sa 67 godina nosila tacnu, ruke bi mi drhtale, da, kak se veli po zagorski, pol pijače zlijem? To je sramota što rade od ljudi, nije fer i nije lijepo. Prije je bilo puno bolje i ljepše, kao radnici smo bili zaštićeniji, nije ti kašnjenje na posao značilo otkaz kao kod privatnika danas. Privatnik za invalide danas dobije 25, 30 tisuća kuna od države, drži ga mjesec dana i da mu otkaz, novce pobere, a ti, mili moji - kuda koji. Sve dalje, sve gore.
6.Željko Hrastinski (64), dipl. ing. elektrotehnike, Zabok:
Neka bude kako je, do 64 godine starosti, pa tko je zdrav, tko može to odraditi, neka odradi, tko ne, neka ide u invalidsku ili prijevremenu penziju, ali opet je zaštićen. Onaj tko je radno sposoban, neka radi. Postoji poslovica. Svi koji su radno sposobni, neka idu radit, koji su bolesni neka idu u bolnicu, koji su ludi neka idu u ludnicu, i gotova priča. Ja sam u mirovini, dosta dugo, mirovina je 1940 kuna, a zadnji mjesec nije došla, nego je otišla na blokirani račun…

Ljiljana Hostić, umirovljenica, Pregrada

U mirovini sam i to u obiteljskoj mirovini, od prije dvije godine, kada mi je umro muž. On je pola staža odradio u Sloveniji, pola u Hrvatskoj. Kako sam imala uvjete za obiteljsku mirovinu, odlučila sam se za obiteljsku mirovinu jer sam radila za minimalac, a to je bilo tu negdje. U mirovinu sam otišla s 55 godina, nakon 36 godina radog staža. Radila sam u Kunateksu. Definitivno se protivim odlasku u mirovinu s 67 godina. Ne vjerujem da netko tko šiva u firmi ili radi u skladištu će to moći i s 67 godina. A mirovine koje su danas, su premale. Zamislite kako ljudi preživljavaju iz mjeseca u mjesec s 1800 i s 2 tisuće i nešto sitno kuna?

Željko Hrastinski (64), dipl. ing. elektrotehnike, Zabok:

Neka bude kako je, do 64 godine starosti, pa tko je zdrav, tko može to odraditi, neka odradi, tko ne, neka ide u invalidsku ili prijevremenu penziju, ali opet je zaštićen. Onaj tko je radno sposoban, neka radi. Postoji poslovica. Svi koji su radno sposobni, neka idu radit, koji su bolesni neka idu u bolnicu, koji su ludi neka idu u ludnicu, i gotova priča. Ja sam u mirovini, dosta dugo, mirovina je 1940 kuna, a zadnji mjesec nije došla, nego je otišla na blokirani račun…

Stjepan Hižar (70), umirovljenik, Zlatar

Glupost je da čovjek mora imati 41 godinu radnog staža, jer mi u Hrvatskoj nemamo uvjete za to. Zdravstvo ne funkcionira kao na Zapadu, uvjeti rada su drugačiji, ljudi kraće žive. Kod nas je sretan tko uspije skupiti 30, 35 godina radnog staža. Osim toga, toliko godina čovjek i može kvalitetno raditi, poslije više ne, a rijetki su oni koji će imati sreću zaposliti se odmah poslije škole. Lakše je u javni službama, uredima, oni možda i mogu raditi do 67 godina, ali fizički radnici, zahtjevnija zanimanja, to nikako. Ja sam po zanimanju strojobravar, bio 45 godina u Njemačkoj, pa se ne mogu žaliti na penziju, no hrvatske penzije su žalost i sramota.

Nikolina Golub (48), umirovljenica, Mače

Ja, iskreno, nisam baš najzadovoljnija s tom mirovinskom reformom. Mislim da čovjek, pogotovo koji radi fizički, ali i psihički i mentalno zahtjevan posao, do 67 godina ne može dati sve od sebe i raditi dobro na poslu, da nisu sposobni dati svoj maksimum. A ljudi nisu zaslužili da nakon punog radnog vijeka tako žive, ovo nisu mirovine već milostinje. Moj tata je odradio puni radni vijek, bez prekida radnog odnosa i sada dobije 1500 kuna mirovine, kako od toga živjeti?. Ja sam na žalost u invalidskoj mirovini, radila sam kao patronažna sestra i dogodilo mi se da sam oboljela. Do toga sam imala 15 godina neprekidnog radnog staža, bez bolovanja, i onda su me stavili, protiv moje volje, u invalidsku mirovinu kao invalida rada i dali mi 900 kuna.