Jesmo li ovisni o Facebooku?
I zato kad vas sljedeći put netko pozove na kavu ili druženje, a Vama se ne da odlogirati s 'fejsa' i izaći iz sobe, razmislite dvaput jer prijatelja, dragih osoba i uspomena vezanih uz njih sjećat ćete se čitav život, a surfanja Facebookom baš i ne.
Facebook. Društvena je to mreža koja je zavladala životima tinejdžera, ali i životom onih nešto starijih. Iako do prije sedam - osam godina nismo mogli zamisliti da ćemo pristupom nekoj mreži moći pregledavati slike, čitati objave ili se dopisivati s nekim od naših prijatelja ili poznanika, danas je to itekako moguće.
Naravno, sve na kugli zemaljskoj, pa tako i popularni 'fejs' ima svoje prednosti i nedostatke, dobre i loše strane. Istina je da se preko Facebooka možemo povezati s ljudima koje smo možda ranije poznavali, s kojima smo išli u srednju školu, a poslije ih više nismo imali kako kontaktirati. Postoje primjeri iz svijeta koji svjedoče da se čak i rodbina nalazila i povezivala preko facebooka.
Ja sam recimo, prvi puta upravo preko Facebook profila uspjela kontaktirati i vidjeti polubratića koji živi u Osijeku, a kojeg nisam nikad u životu ranije vidjela. E sad na red dolaze one malo lošije strane. Djeca i mladi postali su totalni ovisnici o Facebooku. I to bez pretjerivanja. Gledajući objave svojih Facebook prijatelja, uočavam da postoje neki koji objave nižu jednu za drugom, koji svoje Facebook prijatelje obavještavaju o svakom svojem pokretu, radnji ili činu. Ajme, to ponekad zna stvarno biti dosadno i neumjesno.
Zaista, ne zanima me tko je gdje s kim na kavi, što netko jede, tko je bolestan i tome slično. Ne zanimaju me zahtjevi za glupave igrice, kao ni oni koji mi šalju zahtjeve za prijateljstvo, a nikad ih u životu nisam vidjela. Da, sad je ispalo kao da sam najveći mrzitelj Facebooka. Nisam. Imam profil, i koristim ga. Uglavnom ga koristim za komunikaciju s kolegama s faksa i za čitanje nekih portala.
A činjenica da su djeca postala ovisnici o Facebooku ne može se pobiti. Spremni su sate i sate provesti za računalom bez da jedu, piju ili izlaze iz sobe. Možda krivica jednim djelom leži i u roditeljima kojima je kompjutor dadilja. Lakše je dijete poslati 'na kompjutor' i tada ste sigurni da barem tri sata nećete čuti za njega kak se ono veli. S dolaskom ljepšeg, sunčanog vremena zaista ne vidim smisao provođenja sata i sata za kompjutorom i facebookom.
Umjesto lajkanja i pisanja statusa, otiđite van, prošećite se s dragim ljudima ili prijateljima. Umjesto pisanja gdje ste na kavi ili na odmoru, pokušajte se opustiti i uživati na odmoru ili kavi bez interneta. Internet je olakšao život ljudima definitivno, omogućio je lakše obavljanje mnogih poslova, pa i mojega, ali je u isto vrijeme učinio ljude otuđenijima jedne od drugih.
I zato kad vas sljedeći put netko pozove na kavu ili druženje, a Vama se ne da odlogirati s 'fejsa' i izaći iz sobe, razmislite dvaput jer prijatelja, dragih osoba i uspomena vezanih uz njih sjećat ćete se čitav život, a surfanja Facebookom baš i ne.