Knjiga je čovjekov najbolji prijatelj
Kada jednom zakoračite u svijet knjiga, iz njega nećete moći izaći. Ni nećete htjeti....
Nedavno je obilježen Međunarodni dan materinskog jezika. Koliko je jezik važan nekom narodu, mi Hrvati smo više puta u povijesti dokazali. Borili smo se protiv nametanja mađarskog, njemačkog, pa i srpskog jezika početkom devedesetih.
Jezik čini narod i njegov je sastavni dio. Nama novinarima riječi, gramatike i pravopisi, tj. sve ono što čini jezik, glavna su oružja, uz dobru priču, za posao. Sjećam se da nas je profesorica u srednjoj školi poticala da što više čitamo jer tako na najneposredniji način upoznajemo jezik, obogaćujemo svoj vokabular, uočavamo ljepote našeg hrvatskog jezika.
Ja sam, primjerice, uvijek voljela čitati, i to ono što drugima nije bilo nimalo zanimljivo. Posebno je me, barem u srednjoj školi, očaravao francuski realizam pa sam bila u stanju satima čitati knjige poput Flaubertove Gospođe Bovary ili Sentimentalnog odgoja. Svi su mislili da sam luda, ali mene to uopće nije uznemiravalo. Čitati volim i danas i smatram da je izrazito korisno. Netko je jednom rekao da je knjiga čovjekov najbolji pratilac – uvijek šutke sluša, ali pravi društvo.
Današnji klinci od čitanja, nažalost, zaziru. Internet je vrhunac literature za čitanje, a popularni 'fejs' omiljena knjiga. Najčešće školarci kažu da su knjige u lektiri dosadne, a da im se ostale knjige ne daju čitati kad su tako i onako najpopularnije uprizorene na filmskom platnu. No onaj tko samo malo uđe u bespuća, pa i najmanje, knjižnice shvatit će da je svijet knjiga odista čudesan. Ne morate čitati Nietzschea ili Dostojevskog ako vas to ne zanima.
Sigurno postoji neka knjiga iz djetinjstava koju ste jako voljeli i čijih bi se redaka voljeli prisjetiti. Šegrt Hlapić, Koko i duhovi, Grimmove bajke… popis je zaista dug, a izbor prepušten vašoj mašti, uspomenama i sjećanjima. Pa nije sramota sa 20 godina pročitati Šegrta Hlapića. Možda je malo čudno, ali one knjige koje su mi se posebno urezale u sjećanje, volim pročitati nekoliko puta.
Jedna od njih je 'Glasom protiv topova' Alemke Mirković, novinarke Radio Vukovara koja opisuje stradanja grada heroja, ali i ulogu vukovarskog radija u najtežim razaranjima. Vjerujte mi, kada jednom pročitate tu knjigu, o njoj ćete razmišljati još jako dugo vremena pa vam je toplo preporučam. Kada jednom zakoračite u svijet knjiga, iz njega nećete moći izaći. Ni nećete htjeti.