ČEMU NAS UČI PRAVOSLAVLJE?
PONEDJELJAK  25.6.
Pravoslavni svećenik Grigorije jučer je gostovao u Nedjeljom u dva i zaključio kako mu je jedan od životnih  ciljeva  otplata kredita. Što misliti o božjem službeniku koji si glavu razbija takvim stvarima? Je li on banalan čovjek? Ne bih rekao. Radi se o osobi  koja se ne stidi svog neznanja. Ne pravi se većim i pametnijijm nego što jest. Da je u životne ciljeve uvrstio božju ljubav, spoznaju i približavanje transcedentnom ispao bi pretenciozan. Pričom o tome kako ga muče ovozemaljske brige približio se svome stadu, priznao da sumnja,a upravo takvi koji otkirvaju svoje slabosti najbolje prolaze kod vjernika. Prosječan čovjek ne traži odgovore na velika pitanja. Njemu je sasvim dovoljno da zna kako i oni  koji ga vode pate isto ko on pa da mu se vlastita sudbina učini nekako lakše podnošljivom

POZIV  BANDIĆU
UTORAK 26.6
Pozvao sam Milana Bandića u goste. Nije više u naponu snage, ali još može učiniti dosta štete pa eto da ga pitamo šta mu bi da ovih dana 35 milijuna kuna troši  na fontane i obnovu Cvjetnog trga. Miki je pametan čovjek, siguran sam da ima jake odgovore.

SREĆA  JADRANKE  KOSOR I  VLADIMIRA  ŠEKSA
SRIJEDA 27.6.12.
Nakon što im je Karamarko ostavio vozača i tajnicu smirili se Šeks i Jadranka Kosor. Ne napadaju više predsjednika stranke i ne nazivaju ga despotom. Šeks i Jaca u stvari su najbolji dokaz kako je ljudima za sreću potrebno vrlo malo. 

STRAHOVI  PROSJEČNOG  HRVATA
ČETVRTAK 28.6.
U napadu iskrenosti javlja mi se frend uz tvrdnju kako se naše prijateljstvo izlizalo i kako bi trebali intenzivirati kontakte. Kako ne dijelijm njegovo mišljenje ,a ne želim ga povrijediti okrećem na šalu i odgovaram da bi svaki intenzivniji kontakt vodiosamo u  jedno, u homoseksualizam! „Samo to ne!“ odgovara frend i time potvrđuje tezu da se danas prosječni Hrvat ipak malo više plaši pedera nego Srba.

SEBIČNI GEN
PETAK 29.6.
Čitam izjavu poznatog književnika kako se život u Hrvartskoj u zadnjih nekoliko godina sveo na teži egoizam te kako su ljudi u našoj zemlji postali sebični i samoživi. Čitam izjavu poznatog književnika i sjećam se kako sam ga prije dva mjeseca tražio malu kolegijalnu uslugu i kako mi je rezignirano odgovorio NE. Uopće ne znam što misliti o poznatom književniku. Volim njegova djela i znam da je pizda. Dođe mi da od muke pojedem nešto jako kiselo.

SLUČAJ  „ČAČIĆ“ ILI  POČETAK KRAJA ZORANA MILANOVIĆA
SUBOTA 30.6.12.
Čekala se presuda Čačiću da vidimo šta ćemo s njim. Čovjek je osuđen,ali nikome ništa. Štoviše, prijeti da će svakoga tko ga nazove krivim tužiti. Kaže da nije kriv već je samo odgovoran.. Dakle da rezimiramo. Čačić je odgovoran je za smrt dvoje ljudi,a njegov šef Zoran Milanović bezrezervno ga podržava. Uopće mi nije jasno zašto tako puno priče oko cijelog slučaja. Radimir Čačić početak je kraja Zorana Milanovića.

PAPIR SVAŠTA TRPI
NEDJELJA 1.7.
Inače, od same političke odgovornosti jedan drugi detalj kod samog Čačića je zanimljiviji. Pišu mediji kako je  prvi potpredsjednik vlade posebno zadovoljan što će nakon izricanja presude biti brisan iz mađarske kaznene evidencije. Na kraju balade najvažniji je mađarski prazni  papir. Nisu važni životi, tuge, očaji, neostvarene želje. Važno da nisi u evidenciji.  Ako ne piše na papiru, nije se dogodilo, ljudi više nema, idemo dalje.