Tati u 'Svemirskim prostranstvima' posvetila izložbu u njegovoj voljenoj Bedekovčini

'Dragi tata, nadam se da si negdje u Svemirskim prostranstvima sada sretan, ovo je izložba za tebe u tvojoj voljenoj Bedekovčini'. To je napisala Zvjezdana Horvatić, inače 'teta' u vrtiću koja umjetnost u sebi pronašla, za umjetnike možda u nekoj zrelijoj životnoj dobi.

A citat s početka napisala svom ocu, prof. Stjepanu Horvatiću za kojeg se u Krapinsko – zagorskoj županiji može naći rijetko koji čovjek koji ga nije poznavao. Generacije i generacije koje je podučavao i kao ravnatelj uzdignuo Srednju školu Bedekovčina do neslućenih visina, a time i cijelu Bedekovčinu i Krapinsko – zagorsku županiju čiji je glas pronio puno dalje. Sve je to, znaju svi koji su ga poznavali, napravio iz ljubavi prema ovom kraju u kojem je proveo gotovo čitav svoj radni vijek. A kad je otišao s ovog svijeta, s obzirom na situaciju u kojoj živimo, malo je ljudi znalo i oprostilo se s njim. Svi oni sada dolaze u Općinsku knjižnicu i čitaonicu Bedekovčina gdje izlaže njegova kćer i ujedno kćer profesorice biologije Natalije Horvatić koja ga je pratila predavajući svim tim generacijama i generacijama danas odraslih ljudi.

Izložbom 'Umjetnost kroz spoj fotografija, skulptura i crteža', autorica Zvjezdana Horvatić kaže: 'Došla sam u moju dragu Bedekovčinu, gdje sam živjela jedan dio mog života obilježen veselim dječjim i školskim danima. I kao što naziv izložbe kaže, spoj je to fotografija, skulptura i crteža najrazličitijih motiva. Kaže da su joj među ta tri izričaja najdraže skulpture koje radi od gline stoga što su najizazovnije i možda najzahtjevnije. Ona glinu ne peče, već izrađeni rad suši najprije sedam dana u najlonu, pa isto toliko na zraku, a onda je boji akrilom ili temperom te bojom za sjaj. Kod crteža najviše voli vodene boje i crni flomaster, a fotografije moraju biti prirodne. Usavršavala se kroz radionice kiparstva, slikanja i crtanja u Školi crtanja i slikanja Atelier Sellier u Zagrebu gdje je naučila osnove, te na raznim seminarima. Voli slobodu izražavanja i smatra da svako umjetničko djelo ima svoj individualni karakter. Svoje radove doživljava kao svoju intimu, smatra da svaki čovjek, umjetnik vidi i osjeća svojim očima, dodirom, pokretom, bojom. U svakodnevnom radu spaja umjetnost, te znanja i vještine koje je usvojila kroz edukaciju za Ekspresivnu art terapiju.

Razgovarajući s njom doznali smo da joj je život doista ispunjen, a ona zadovoljna jer je slobodna. 'Ne znam zašto bi netko crtao Zemlju uz Dan planeta, ako mu se crta jež, kaže i time se povodi. Probleme s koronom nije ni osjetila je netom prije kupila osam kilograma gline. O ovoj svestranoj mladoj ženi koja se se stalno za nešto usavršava nije stran ni rad u enegleskom programu, ni s djecom s teškoćama u razvoju. U svakodnevnom radu spaja umjetnost, te znanja i vještine koje je usvojila kroz edukaciju za Ekspresivnu art terapiju, koja će nam, nakon ove korone, svima biti potrebna.

Žaleći što je otišla iz Bedekovčine uvijek joj se rado vraća, a sada pokazuje i dio svog stvaralaštva na izložbi posvećenoj ocu. Otkrit ćemo samo da ova svjetska putnica izlaže i žabu. Nije to bilo kakva žaba. 'Sretna žaba donosi novčiće. U Kini se ova žaba zove Chan Chu. Postoji nekoliko vrsta ove sretne figure, ali Feng Shui pravila naglašavaju da je najučinkovitija žaba s tri stope koja u ustima drži novčić. Prikladna mjesta za postavljanje sretne žabe prema Feng Shui pravilima: Stavite žabu blizu ulaznih vrata, glava joj treba biti okrenuta prema unutra.Najbolju energiju privlači ako je držite u dnevnoj sobi, posebno ako imate privatni posao. Za napredovanje u karijeri stavite je u sjeverni dio dnevne sobe.Ako radite u uredu, stavite žabu na vidljivo mjesto na stolu.' Izložba je otvorena do 9. svibnja