Još od Gupca nema sloge među seljacima

Iako se na tiskovnoj konferenciji zagorskih seljaka u zgradi Općine u Zlatar Bistrici prošlog četvrtka očekivao 'jači' odaziv svih predstavnika zagorskih poljoprivrednih udruga, pojavili su se samo predsjednik Svinjogojske udruge Pikača Stjepan Peček i predsjednik poljoprivrednih udruga Krapinsko-zagorske županije Stjepan Pavliša, te kao gosti svinjogojci iz Varaždinske županije.

Kasnije su se pridružili i predstavnici Sindikata hrvatskih seljaka u osnivanju. Sastanku se nisu odazvali mljekari, pilićari… , nitko od drugih predstavnika poljoprivrednika. Da li se to opet pokazala nesloga među seljacima? Ili je li to zbog opće apatije i nemogućnosti da se išta promijeni, ili pak straha 'odozgo', kako se moglo čuti sa strane?

Slab odaziv

Ispred KZŽ na konferenciji je bio dr. vet. Milan Husnjak, predsjednik Savjeta za poljoprivredu Krapinsko-zagorske županije koji je budućem seljačkom sindikatu uputio kritiku da je njihovo mjesto održavati sastanke i 'kucati' na vrata Ministarstvu poljoprivrede u Zagrebu, a da dolazak čak ovamo neće ništa promijeniti. Tema i ove konferencije kao i nekoliko sličnih kroz cijelu prošlu godinu bila je opće stanje u poljoprivredi, te pogodovanje Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva financija uvoznim lobijima zbog naplate PDV-a. Uglavnom se sve svodilo na kritike prema Ministarstvu poljoprivrede, švercu poljoprivrednih proizvoda, prepakiravanju poljoprivrednih proizvoda sumnjiva podrijetla i prodavanju pod domaću proizvodnju.

- Javnost, građani Hrvatske moraju znati da se pojedini proizvodi uvoze iako je hrvatsko selo osposobljeno i opremljeno da izvozi, npr. visokokvalitetne piceke. Samo kad bi hrvatski seljak smio proizvesti 6 turnusa umjesto 4 koja proizvodi sada. Oprema i farma zjapi prazna, koristi nema seljak, već samo troškove, a na koncu gubi država, odnosno svi mi. Povrće uzgojeno u Hrvatskoj je višestruko jeftinije od uvoznog. Kad naš seljak prodaje salatu ona stoji 1 kunu i 80 lipa plus PDV, dok u zimskih mjesecima nema hrvatske proizvodnje pa je salata čak deset puta skuplja od domaće. Uzgoj domaćih svinja je u stalnom padu, proizvodnja mlijeka svakog dana sve je manja, naplata sve teža, kasni i po nekoliko mjeseci, a lisnica hrvatskog seljaka sve je tanja.

'Srečkovići'

- U zlatarskom okruženju u zadnjih nekoliko mjeseci stotinjak muznih krava i junica je rasprodano. Svake godine sve je više napuštenih njiva, na livadama crni tragovi od spaljenog sijena. Poplave su sve učestalije zbog neodržavanja odvodnih kanala, a poljski putovi nisu putovi već kaljuže – rekao je Pavliša. - U Europi koju svi uzimaju za primjer, ceste prema poljima su asfaltirane, kanali očišćeni, navodnjavanje riješeno. U Italiji organizirana poljoprivredna proizvodnja i prodaja postoji 150 godina. U Njemačkoj i Austriji seljak ima bolji standard, a bune se i štrajkaju, traže još bolje uvjete… – usporedio je Pavliša.

- Državne potpore za poljoprivredu u našoj zemlji, dijele se donekle dobro, ali na način Srečka Selanca, bivšeg tajnika u Ministarstvu poljoprivrede, koji je svojoj familiji podijelio 3.500.000 kuna bespovratne pomoći. Ta ista gospodarstva nisu radila niti će raditi, novci nisu vraćeni ministarstvu, a Srečku Selencu se nije dogodilo ništa. Da li ima više takovih srečkovića – izjavio je Pavliša. Najavio je i osnivanje Sindikata seljaka Hrvatsko zagorje potkraj siječnja ove godine.

Varaždinci prepolovili proizvodnju

Kako je u susjednoj Varaždinskoj županiji pojasnio je predsjednik Županijske udruge svinjogojaca Damir Jagić. Varaždinci su poznati po najvećoj proizvodnji odojaka u Hrvatskoj, no u posljednje dvije godine broj svinja se prepolovio. Nije im lako, ističu, zbog uvoza i skupog repromaterijala.
- Pa budi ti onda konkurentan. Svi smo u istom košu. Ministarstvo ništa ne poduzima, nego smo tržišno orijentirani, a kada ideš graditi farmu s 50 krmača kao da idemo graditi nuklearnu elektranu. Udaljenost od ovog susjeda mora biti tolika, toliko od ove međe, onoliko od ceste…. U europskim zemljama uz farmu su u okruženju i vrtić i kafić i hotel, sve u centru grada - potužio se varaždinski svinjogojac Jagić.
- Europske zemlje subvencioniraju vlasnike odojaka koji ih prodaju u treće zemlje. To se i odmah plaća, dok se nama plaća, ako i imamo sreću da kupe naše proizvode po sistemu 'kad ti platim, platim'. Imamo poljoprivredu i turizam i drugo nam ne treba, ne trebamo slagati kompjutore ili mercedese. U hrvatskim hotelima morala bi biti hrvatska hrana, kako bi se riješili viškova hrane – dodao je Jagić. Rekao je i kako su varaždinski svinjogojci prvi u državi krenuli u izmjenu genetike i povećali kvalitetu mesa, jer se tako od njih zahtijevalo.

– 'Dopeljali' smo genetski materijal iz Danske, broj jedan u svijetu, danski yorkshire i landras gdje je mesnatost preko 60 posto i opet ne valjamo – naglasio je.

O problemu nelegalnih objekata govorio je Stjepan Peček.
- Ulaskom u EU vlasnici nelegaliziranih objekata neće moći ostvariti poticaje, a po pitanju legalizacije ne događa se ništa. Da Hrvatska želi jako selo, koje proizvodi hranu, ne bi Vlada davala kredite preko HBOR-a, nedostupne hrvatskom seljaku – rekao je Peček.

'Nitko ne rješava probleme'
Sindikat hrvatskih seljaka još uvijek je u osnivanju, rekao je njegov predsjednik Tomislav Pokrovac. Na naše pitanje koga politički u ovom trenutku seljak simpatizira, Pokrovac je odgovorio da je svaka politika dobrodošla koja će napraviti nešto za dobrobit seljaka, ali je i dodao da gledajući općenito hrvatske probleme, ima osjećaj da se oni ne žele rješavati ili se na političkoj sceni pojavljuju stalno isti ljudi koji te probleme ne znaju riješiti.

Na naše pitanje kako dalje, Pokrovac je rekao da ako neće biti za njih sluha, da će morati lupiti šakom o stol i krenuti u prosvjede do 'istrebljenja'.

Prema podacima koje smo dobili od dr. vet. Milana Husnjaka, Krapinsko-zagorska županija ima 70 000 ha poljoprivrednog zemljišta, te 215 000 parcela.

Ima 30 000 poljoprivrednih domaćinstava, te otprilike 3000 s tržnim viškovima. Slabo nam je razvijeno tržište poljoprivrednih proizvoda, a najznačajnije proizvodnje u stočarstvu su proizvodnja mlijeka, a u ratarstvu proizvodnja vina. Ciljevi su nam održavanje i razvoj poljoprivredne proizvodnje, razvoj regionalnog tržišta, povezivanje poljoprivrede, turizma i agroturizma, organiziranje i povezivanje poljoprivrednika u zadruge itd.. Samo za sve to nam treba složnost i organiziranost seljaka, a ne kao što je to pokazao i ovaj sastanak, da je nema. Kako se čulo na samom sastanku, zagorski seljak nije se uspio organizirati od vođe Matije Gupca u Seljačkoj buni 1573. godine.