Anita, najuzornija zagorska seoska žena, uputila potresan apel političarima: 'Ako nam ne pomognete...'

Već dva desetljeća Hrvatska bira najuzorniju hrvatsku ženu, a ovogodišnji izbor održan je početkom listopada u Svetom Petru u Šumi, odakle dolazi prošlogodišnja pobjednica Antonija Mrzlić Budak. Natjecanje je to koje organizira Udruga Uzorne hrvatske seoske žene, a svaka županija ima svoju predstavnicu. Ove godine za titulu najuzornije seoske žene konkuriralo je 17 kandidatkinja iz 15 županija. Najuzornija hrvatska seoska žena mora biti stara između 25 i 65 godina, hrvatska državljanka, koja živi na selu, uživa ugled u svojoj sredini, ima lijepo uređeno kućanstvo i poljoprivredno gospodarstvo, proizvodi poljoprivredne proizvode i/ili rukotvorine i/ili stvara umjetnička djela. Također, u svojoj sredini, ona je žena koja je poznata borkinja za razvitak i napredak društvenog, kulturnog i gospodarskog života... Na ovogodišnjem izboru za najuzorniju hrvatsku ženu predstavnica Krapinsko – zagorske županije bila je Anita Glogoški (44) iz sela Osredek Desinićki, podno Velikog Tabora i u blizini Greške gorice, koja je u Zagorje donijela nagradu za najbolje uređen štand!

OPG 'Črvek'

Anita se bavi ratarstvom, vinogradarstvom i voćarstvom, udana je i majka je dvoje djece. Posjeduje veliki voćnjak sa starim sortama jabuka u ekološkoj proizvodnji, a kada je godina rodna naberu oko 20 tona jabuka koje prodaju na kućnom pragu i na sajmovima. Dio uroda sami prerađuju u sok, jabučni ocat i kompot, a posebnost je da sve prerađuju ručno, dakle - jabuke prešaju na kamen. Na gospodarstvu 'Črvek', uz Anitu, radi njen suprug, njen brat, šogorica, a pomažu i djeca. Sebe opisuje kao veliku radnicu, a vrlo je aktivna i u društvenoj zajednici. Članica je pjevačkog zbora 'Đuro Prejac', a sudeći po štandu kojeg smo imali prilike vidjeti na Danima jabuka u dvorištu rodne kuće Đure Prejca, vrlo je kreativna, voli tradiciju i starine. Uzor su joj, kaže, sve žene koje su vrijedne, uspješne i koje pomiču granice. Na početku našeg razgovora, ističe, nije se prijavila sama. - Prijavila me agronomka Silvija Kramarić kojoj sam iznimno zahvalna na pomoći, podršci i motivaciji. Nikad se ne bih prijavila sama, ali bilo mi je prekrasno u Svetom Petru u Šumi. Bilo nas je mnogo. To su žene koje su izuzetno vrijedne na svojim domaćinstvima, u svojim poslovima, aktivne u udrugama. Ono što mi je najvrednije je iskustvo koje sam ponijela i koje mi ostaje za cijeli život. To je neprocjenjivo – ispričala nam je Anita koja je za izbor pripremila štand i prezentirala svoj kraj i domaćinstvo izloživši proizvode od jabuka i narescima OPG-a 'Črvek'. Nimalo nas ne čudi da je baš njen štand osvojio titulu najboljeg. Ljubav prema tradiciji i čuvanje nekih starijih vremena očiti su u njenom postavu.

Naj štand

- Taj je uspjeh ogroman za mene osobno, a mislim da i za Krapinsko – zagorsku županiju. Dolazim iz malog, ruralnog mjesta gdje se, po mom mišljenju, ne zalaže za opstanak života na selu, a taj je život čista sloboda i neviđen mir. To ne možete nigdje drugdje uživati. Samim time, ako i dođe do nekih izazova i prepreka, lakše ih prebrodite – ispričala nam je Anita kojoj dan započinje već u pet ujutro, a nerijetko završava kasno uvečer. Priznaje, život na selu nije isti kao nekada, ali sve je lakše kad je tu obitelj. - Kada idem na posao, budim se u pet ujutro, vraćam se oko dva, pola tri, a onda kreću obaveze – od kuhanja i pranja do rada na polju, obaveza s djecom, vožnja na treninge, utakmice i slično. Život na selu je težak, ali i nije. Ako nas je više nije, ali da to jedan čovjek može sam, ne može. Život se promijenio, užurban je, tu je tisuću dnevnih obaveza kojih nekad nije bilo, ali kako god okrenem ne bih ga mijenjala – priča nam simpatična Anita s osmijehom na licu, a na pitanje o položaju žena u ruralnim krajevima kaže kako je ravnopravnost, barem u njenom slučaju, dosta izražena. - Mislim da smo ravnopravni. Kod nas doma nema muški/ženski posao. Život na selu obuhvaća veliki spektar obaveza, ali poslove dijelimo. Nema nepriznavanja ženinog rada, ni u kojem slučaju – objašnjava, a na pitanje o prisutnosti mladih na selu kaže:

Odlazak mladih

- Tradicija ima vrlo važno mjesto u mom životu i pokušavam je prenijeti na svoju djecu. Voljela bih da i oni ostanu na selu. Mislim da je to moguće ako nam to omoguće nadležni. Da bi mladi ostali na selu, potrebno je poduzeti neke mjere – govori Anita, a onda joj se lijep osmijeh povukao s lica. - Teško je na nekog utjecati. Mladi odlaze. Svi mi imamo djecu, a oni odlaze jer ovdje ne vide perspektivu. Bez pomoći općina, Županija, države pa i Europske unije budućnosti na selu nema. Mi se javljamo na natječaje, ali nas se ne čuje, ne prolazimo. Nama je potrebna pomoć u mehanizaciji. Ovako kako je sad, ja vidim propast naših sela. Potrebni su mehanizmi vlasti, pojedinac to sam ne može, a ne čuje ga se – podcrtala je Anita pa čelnim osobama, ali i svim ženama poručila: - Čujte nas, ali stvarno čujte. Pomozite nam da selo opstane, da čuvamo tu tradiciju i da nam mladi ne odlaze. Koristim ovu priliku da svim ženama kažem: Zauzmite se za tebe. Kucajte na vrata tako dugo dok se ne otvore!

Na kraju, valja istaknuti zanimljiv podatak, a to je da čak 83 posto Europske unije čine ruralna područja, a 30 posto svih poljoprivrednih gospodarstava vode žene. Uz to, valja još napomenuti kako se 15. listopada obilježio Svjetski dan ruralnih žena koje imaju važnu ulogu u opstanku i razvoju ruralnih područja u Hrvatskoj i svijetu, a još uvijek su, na ovaj ili onaj način diskriminirane. Pametnom dosta.