Gabi Novak- "Krapina je niska mojih lijepih uspomena"

Razgovarao: Željko Slunjski

U petak, 8. srpnja, u Muzeju za umjetnost i obrt bilo je onako kako je Arsen još u lipnju najavljivao: «Ja ću pjevati, a Gabi i mala Lu će bančiti».

Gabi Novak: "Sedamnaest popevki otpjevala sam u Krapini"

Ženi koja je okrenuta suncu, kako kaže bard naše šansone, 69. rođendan čestitao je «Koncertom za Gabi», tijekom kojeg je pjevao pjesme koje ona voli. Ponajviše prvu verziju pjesme «Gabrijela, Gabrijela».

Unučica Lu nije imala strpljenja dugo slušati didu svoga, pa je s bakom sišla u podrumske prostorije, gdje je u popularnom restoranu «Kod Drageca» bio pripremljen stol za slavljenicu, obitelj i najbliže prijatelje.

-Popit ćemo čašu vina- predložila je «prva dama» hrvatske estrade, koja tu počasnu titulu s pravom desetljećima nosi. Premda je zakoračila u sedamdesetu, publika je neizmjerno voli, ne brojeći joj bore na licu, niti kilograme, jer za Gabi se odavno zna kako živi u korak s godinama. I u tome je neizmjerni šarm njezine osobnosti.

Pri spomenu Krapine raznježi se. Poteče bujica odmjerenih nostalgičnih riječi.

Nigdje takve bučnice

-Krapina je niska mojih lijepih uspomena. Naravno da žalim za vremenima kada je odlazak u Krapinu bio događaj, kada se uveliko slavio kaj, a tek prijemi nakon koncerta… Kakva su to druženja bila. Opuštena, kak bi se po domačem reklo «gemitlih» atmosfera, pjevači ozbiljne glazbe s nama zabavnjacima, sve je zračilo toplinom, uživanje u bučnici…Nigdje takve nema kao u Krapini! Sedamnaest popevki otpjevala sam u Krapini. Prvu 1970. «I naj hitre prejti», zadnju 1990. «Šestinske ambrele».

U dvadeset godina sedamnaest popevki, ponajviše Arsenovih na stihove Drage Britvića. Tada je popevka bila i medijski prisutnija, a danas se izvede na pozornici i pitanje je li se ikad više igdje čuje. Nestala je s malih ekrana, a i na radiju je rijedak gost. To nije u redu! Uvijek sam bila zagovornica, nakon Krapine, kajkavskoga spektakla u Zagrebu, jer i glavni grad Hrvatske pripada kajkavskome podneblju.

Dugo me ni bilo, Coprnica, Gdo ti je rekel, Kmica, Podragaš lasi, Sam jena je hiža, Zakaj vu daline odhajaju cajti, Oko jene hiže…teško je reći koja je popevka najljepša.

-Miha (Stjepan Mihaljinec, op.a.) svakoga ljeta organizira u Omišu koncert kajkavskih popevki i unatrag dvije godine svake sam pjevala «Oko jene hiže navek ftiči lete». Ove će godine koncert biti 17. srpnja i kazala sam Mihi kako ove godine moram nešto drugo pjevati. «Dobro, dobro, pjevat ćeš «Šestinske ambrele « i «Sam jena je hiža», odgovorio je. Za dva dana zvao me telefonom:»Čuj, Gabi, ipak ćeš pjevati i «Oko jene hiže». Bože, što će ta publika reći! Sjećam se, jednom sam u Festivalskoj dvorani u Krapini nastupila na nekom koncertu i čim sam započela tu pjesmu, cijela je dvorana počela pjevati. Ja sam se samo tu i tamo «ubacivala». Tu ću pjesmu pjevati i u retrospektivnoj festivalskoj večeri 9. rujna- pripovijeda Gabi hvaleći interpretaciju Barbare Othman koja će ove godine pjevati Arsenovu i Britvićevu pjesmu «Doma».

Sjećanje na Ivanku

Još jedan je razlog zašto se Gabi veseli rujanskome dolasku u Krapinu, kamo će doći sa Hvara, gdje će odmarati u svojoj djedovini. U Krapini živi njezina najbolja prijateljica iz srednjoškolskih klupa Škole za primijenjenu umjetnost, Ivanka Kveton, slikarica i danas umirovljena učiteljica likovne kulture:

-Pet prekrasnih godina, od jutra do mraka zajedno. Zajedno smo učile teoriju, katkad je prespavala kod nas u Bosanskoj ulici 22, gdje smo u nevelikom prostoru stanovale moja mama i ja. Bile smo velike prijateljice. Ivanka je predivna osoba. Život nas je odveo na razne strane i svaka živi na svoj način, ja u Zagrebu, ona u Krapini, ali kad se sretnemo uvijek su to lijepi razgovori o prijateljima koji su pripadali istoj generaciji, o Ljerki Njerš, Maleševiću, Šuteju kojeg više nema, na odjelu fotografije bio je Mladen Tudor…

"Htjela bih biti sa Lu kada će se upisivati u školu, kada će maturirati, pratiti mijene, doživjeti njezine prve ljubavi…"

Jednom je Arsen rekao:»Godine nas nose». Ušla sam u sedamdesetu i što još optimalno mogu doživjeti? Htjela bih biti sa Lu kada će se upisivati u školu, kada će maturirati, pratiti mijene, doživjeti njezine prve ljubavi…