Nevenka Gregurić, neumorna zapisivačica kajkavske baštine
PROMOCIJA NOVE KAJKAVSKE ZBIRKE 'SEGA PO MALJE 'Nevenka Gregurić, neumorna zapisivačica kajkavske baštine objavljuje svoju šestu knjigu u kojoj će se naći svega po malo.
Zericu življenja koje odhaja i dio naše povijesti za pokoljenja koja danas nemaju vremena slušati možete pronaći u pjesmama, pričama i pripovijetkama zagorske spisateljice i zapisivačice kajkavske kulturne baštine, Nevenke Gregurić. Nevenka radi kao nastavnica u OŠ Bedekovčina i zamjenica je gradonačelnika Zaboka.
Uz sve to, stigne svoje misle, osjećaje i sjećanja na djetinjstvo prenijeti na papir za sve nas koji ne volimo slušati, koji smo premladi ili zaboravljivi. Kaže Nevenka kako piše cijeli život, aktivnije od srednje škole, ali to je sve bilo više samo za njenu dušu. Intenzivno je počela pisati za svoje kćeri da bi one mogle jednog dana pročitati kak' je negda bilo.
Na papir je neumorno stavljala sve ono kaj se događalo u Zagorju, jer je primijetila da neki ljudi žele izmisliti onoga čega nije bilo. Najprije je pisala za kćeri, a onda je u jednom trenutku naišla na ljude koji su joj rekli da bi bilo sebično takve lijepe priče zadržati za sebe i odlučila ih objaviti kako bi je mogli svi čitati.
Prva zbirka na rođendan
Dirigent KUD-a Zabok. g. Aleksandar Šandor Pavišić na jednom druženju u staroj zagorskoj hiži kad sam pročitala pjesmu Ta draga stara hiža rekel mi je da je sebično zadržati tu pjesmu za sebe. Bio je to prvi okidač zbog čega sam odlučila svoj priče pokloniti i drugima, a onaj pravi bio je na proslavi 160. godišnjice školstva u Bedekovčini gdje su se spominjala svakakva događanja, ali se učitelj nije spominjao. U tom trenutku napisala sam pjesmu Kak lijepe je biti vučitelj, bez protokola se ubacila u program i pročitala je kao čestitku svim učiteljima. Tamo se našao i direktor Tondacha g. Mladen Koprek koji je bio zadivljen pjesmicom i sugerirao mi da to objavim. Rekla sam da nemam novaca, a on da će me podržati. To isto sam ispričala svojoj velikoj prijateljici iz djetinjstva iz optike Ana i ona je rekla ako te g. K oprek podržava, podržat ću te i ja. I tak je izašla moja prva zbirka pjesama Suza v oku, radost v srcu, 2003. godine, na moj rođendan, 15. ožujka. Odonda je sve krenulo. Išlo je puno lakše, jer sam ja to već sve imala zapisano – prisjetila se Nevenka, početka spisateljske karijere, iako kaže, da se sama ne smatra spisateljicom, čak nije dala ni zahtjev u klub hrvatskih književnika, iako je pokojni Vladimir Poljanec svestrano na tome radio. Druga knjiga bila je Trunek spomenka, pa Drage življenje, Babičine priče, Biti vučiteljica.
Piše za djecu koja ne vole slušati
Njezine knjige nisu 'debele,' pa da se čitaocu ne da čitati. Vrlo su male i prikazuju zericu življenja koje odhaja i dio naše povijesti.
-Pišem za pokoljenja, za djecu koja danas nemaju vremena slušati. Hoću ostaviti trag, da to bude zapisano i da netko ne može tvrditi da nije bilo ili je bilo izmišljeno. Još imam žive svjedoke određenog života. Povijest se treba živjeti, nju se ne treba samo pisati – poručuje nam Nevenka koja je u svojim knjigama opisala kako su se slavili blagdani u Zagorju, koja jela su se kuhala i zato svaki blagdan zajedno sa djecom nastoji obilježavati kao naši preci.
Nova Nevenkina knjiga zove se Sega po malje. Unutra je i sve po male. Knjiga se sastoji od pričica, poslovica koje su ljudi koristili i zaboravili na njih, te 50 –ak fotografija zidnjaka kojima su naši preci ukrašavali kuhinje i sobe uoči blagdana, svadbi i krštenja s različitim porukama poput 'Kuharice kuhaj ručak fino, pa ćeš dobiti novaca za kino.
Tri šnite tirolske i Črlene čizmice
Dvije priče u knjizi šalju poruku da djeca koja danas žive u obilju moraju naučiti cijeniti ono što imaju. Tri šnite tirolske i Črlene čizmice pripovijetke su koje opisuju način života i kako su se prije provodile večeri – kaže Nevenka koja se nada da bude jednom našla sponzora i objavile sve knjige u jednoj.
-Mislim da je to vrijedan dio naše prošlosti koji sam ja zapisala bez imalo 'cifranja'. Moje djetinjstvo bilo je skromno i siromašno, ali je bilo radosno i ne bi ga mijenjala za nikakav novac ovoga svijeta -kaže.
Nevenka mijenja mjesta promocije svojih kajkavskih uradaka, a bira mjesta koja su vezana uz njen život. Bedekovčina je mjesto gdje zarađujem za kruh. Zabok je moj grad, a u Špičkovini sam provela mladost i djetinjstvo i išla u školu. Sada je na redu Špičkovina, a sljedeći put kada bude nova zbirka promociju će držati u Zaboku i Svetom Križu Začretju.