Osebujni kipar Žiga izložbom 'otvara' Dane kajkavske riječi
Bit će izloženo dvadesetak skulptura pod zajedničkim nazivom 'Gruda rodne zemlje'
Ovogodišnji Dani kajkavske riječi u Zlataru počet će izložbom, 22. rujna, u 18 sati, u Galeriji izvorne umjetnosti. Izvorni umjetnik, osebujni kipar Izidor Žiga Popijač iz Rusvice kraj Kumrovca, u galerijskom prostoru namijenjenom ponajprije izvornim umjetnicima, izložit će dvadesetak svojih skulptura pod zajedničkim nazivom „Gruda rodne zemlje“ ili, po domaćem, „Falačec rodne grude“. Od 2018. godine nije samostalno izlagao (u galeriji zagrebačke Gornjogradske vijećnice), pa tim više već sama najava njegove izložbe u Zlataru pobuđuje pozornost.
Zlatarskoj publici nije nepoznat, jer bio je sudionikom svojedobnih Sabora izvornih umjetnika koji su u Zlataru okupljali prva imena tzv. naive. Na 14. Saboru 1995. imao je retrospektivnu izložbu kipova i reljefa, tada s umjetničkim imenom Žiga Bednjanski. Primio je tada i Zlatnu paletu Zlatara, za 89 izloženih kipova i reljefa izrađenih u glini i prahrastu, a otvorenje izložbe privuklo je pozornost više od stotinjak poklonika izvorne umjetnosti. Danas teško zamislivo! Kritičar Juraj Baldani tada je napisao: „Izrastajući iz bogate tradicije hrvatskih anonimnih pučkih majstora skulpture Izidor Popijač usvaja njihovu ikonografiju i ugrađuje je u svoje vrijeme“.
U predgovoru zlatarskoj izložbi povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Stanko Špoljarić naglašava: „Osebujnost izraza proizišla iz talenta i duboke povezanosti sa sadržajnom slojevitošću odabrane motivike, karakteristike su opusa Izidora Žige Popijača. Kipara koji je sjajno povezao vještinu ruke i maštovitost u razvijanju brojnih tema utkanih u stvarnost i tajnu života. Popijač izuzetnim senzibilitetom promatra zbivanja u prirodi, s razumijevanjem prati veličajnost ljepote, uočavajući u svemu ideju stvaranja“. -Neopisivo mi je veselje izlagati u Zlataru, jer ga nosim u srcu – kaže osebujni Žiga koji jamačno priprema i neko popratno, njemu svojstveno, iznenađenje, osim što će nastupiti uz gitaru, zajedno sa svojim sinom Petrom, akademskim kiparom koji je i doktorirao na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.
Autor ovih redaka prvi je pisao o Žigi, u siječnju, 1974. godine, potraživši ga u seocetu na brijegu, Bednjanskoj Purgi, do koje se zimi moglo jedino pješice. Automobil smo ostavili na cesti (autor teksta i fotograf), pola puta između Bednje i Trakošćana. Od ovog seoceta na brijegu te maglovite noći vidjela su se samo svjetla iz toplih soba. Petnaestak minuta pješačenja i penjanja uz brijeg , škripanje suhoga snijega pod nogama i bili smo pred Žiginom kućom. Kuća kao i sve tamošnje. Niska, trošna sa stropom od dasaka i drvenih tramova. Prava zagorska hiža. Majka Marija nepovjerljivo nas je gledala i sigurno joj nije bilo drago što smo došli. Kasnije, kad smo se bolje upoznali, povjerila nam je:“Znate, navek dojdu nekakvi ljudi. Veliju da su novinari, slikaju nas, odnesu nam radove…a od svih tih obećanja i novinskih napisa nikad ništa“. Razuvjerili smo je kako će sada biti drukčije. Od njihovih radova vidjeli smo malo. Sve drugi odnesu! Ulomak iz tada objavljenog teksta:„ Marija Popijač (tada žena šezdesetih godina) počela je raditi u glini sasvim slučajno, na nagovor drugih. Njezin sin Izidor, ili kako ga od milja zovu Žiga, radi također u glini, ali i slika na staklu, rezbari u drvu, sakuplja fosile i okamine slučajno pronađene kraj potoka, čita životopis Michelangela…Svojedobno imao je fotografsku radnju u Bednji. Porez je bio veliki, otac je umro i Žiga se morao opredijeliti za poljoprivredu. I Žiga nam je rekao da ništa ne bi bilo teško, ni živjeti na bregu, ni kopati žutu ilovaču, samo da je više poštovanja i razumijevanja za njihov rad. A to je ono što ih najviše pogađa i boli“.
- U Purgi danas živi nekoliko ljudi, a u mojoj mladosti bilo ih je oko 420. Sve je pomrlo. Dva, tri su živa. Pokvareni ljudi 30 godina hoće mi oteti moju ruševnu kuću. A ja sam 28 godina bio bez kuće, no to je duga i tragična priča- spominje Žiga koji tridesetak godina živi u Risvici kraj Kumrovca, sa suprugom i sinom Petrom, koji je diplomirao slikarstvo u klasi Slavomira Drinkovića, a završio je i doktorski studij u klasi Petra Barišića. Brat mu August također je akademski kipar koji živi u Zagrebu. TV gledatelji su ga upoznali i upamtili po plesnoj točki u prošlogodišnjem showu „Supertalent“ , kada je bio najavljen kao „majstor života, čovjek kakvog do sada niste upoznali'. U Risvici otac i sinovi imaju atelier i galeriju, kuću u kojoj žive originalnim životom, nekima možda teže razumljiv.
Posjetitelji mogu razgledati postav njihove galerije i okućnicu (jezero i eko-art park). Valja naglasiti kako je fotograf i filmski snimatelj Sergije Michieli o Žigi snimio višestruko nagrađivani, od Južne Amerike do Indije, dokumentarni film. Na otvorenju zlatarske izložbe, u prigodnom programu, nastupit će Nika Kovačić na gitari, u Zagorju već znana mlada glazbenica iz Marije Bistrice koja studira u Osijeku, te glumac Denis Bosak koji će kazivati kajkavske stihove zlatarske pjesnikinje Dragice Reinholz, nedavno pohvaljene na Recitalu kajkavske poezije u Krapini.
Pogledajte i kompletan program Dana kajkavske riječi:
