U Zaboku izložba Željko Kropf - "Nedovršena priča"
Pučko otvoreno učilište Zabok poziva na otvorenje izložbe Željko Kropf - "Nedovršena priča". Otvorenje je na rasporedu u utorak, 14. lipnja u 18:00 sati u Gradskoj galeriji Zabok, Zivtov trg 10/I
Nedovršena priča
Kroz dva stvaralačka ciklusa Željko Kropf predstavlja se ranijim figurativnijim inspiriranim literarnim i simboličnim elementima te novijim apstraktnim s razigranim i melodioznim ritmom obojenih ploha.
U oba nalazimo prepoznatljiv likovni rukopis svojstven autoru po čvrstom pastoznom tretmanu površine zgusnute titrave teksture, plošnosti živih boja razigranih kontrastima i stilizacijom geometriziranih nizova.
U figurativnom ciklusu nalazimo simbolizam sažet kontrastima čistoće bijelih labudova uz glavu crne mačke. Lik užasnut strahom u odnosu prema osmijehu djevojke u plavoj haljini i s ružom u ruci, crno naspram plave vedrine haljine. Ti elementi na ovladanom većem formatu ekspresivno, čvrsto silovito poniru u tamu pa se rovašenjem izvlači linearna oštrina svjetla koja prodire kao kontrast. Nižu se prizori reminiscencije sjećanja, vapaj pruženih ruku, inverzni odnosi, krik, dječja lica u svjetlu, križevi, tama. Prodorne sovine oči, naznačeni prizori u zamahu njenih krila, lica djevojaka, zagonetni predmeti u interijeru. Istom simbolikom nižu se prizori Nedovršene priče: usmjeren djevojčin pogled, odlučnost uz lik demonske podozrivosti slijedi prizor uzleta golubice u svjetlo i lakoću; tu su anđeosko i pakleno s centralnom znakovitom crvenom kao građevinom, a zatim demonska zvijer s crvenim ključem u šaci.
U slijedu likovnih elemenata pojavljuje se ravnina, pravilnost u strogosti meandra, red kao racionalni odmak uz simbolične figurativne elemente poput crne ptice u prvom planu ispod lebdećih grupnih figura zavodljive ženstvenosti u pozadini, koje u svjetlosti kao da nestaju u visine. Taj niz završava osmijehom ženske osobe kao klauna s crvenim šeširom, crvenim nosom i ključem stisnutim u ruci. Značenje i odgonetku trebamo prepoznati sami.
U drugom, novijem ciklusu Kropf razigranim plohama oblih vijugavih kretnji prepliće, razgraničuje i melodiozno povezuje izražajnost boje u ritmičnim nizovima. To je ples prožimanja i povezivanja kompozicije, a tamne kontrastne izmjene i komplementi i dalje su prisutni. Površina je titrava, zgusnute teksture, čime je sačuvala svoju živost.
Općim dojmom dolazi vedrina, šarenilo i optimizam. Ovalno parceliranje u plošnom nastavlja se, a stilizirani elementi donose dekorativnu radost: Rajski krajobrazi, Ritam Broadwayja, Vitez, Akt i nagrađeni radovi Zagorski pejzaž i Koncert u polju.
Slikarstvo Željka Kropfa ima mnoga tipična obilježja koja skrivaju obuzdanu snagu u strogoj plošnoj raščlanjenosti. Glasan žar boja uz tamnu tišinu, razigranost, ali i strogo posložen i odmjeren tretman. U slikama su supstancionalna snaga, zgusnutost, materijalnost prožeta vatrom odlučnih odrješitih rezova koje emotivna mekoća ovala natapa vedrom pokretljivošću u procesu koji se nastavlja. - Darko Bubanko
