Kako da lektira bude ljubav, a ne muka, znaju učenici Osnovne škole Donja Stubica
Bit lektire nije u pisanju, nego u čitanju, odnosno razvijanju interesa djece za čitanjem, od čega ih se svakim nepotrebnim pisanjem zapravo odbija – rekla je učiteljica Snježana Štefek Borovčak
Učenici 3.b razreda Osnovne škole Donja Stubica u holu škole postavili su izložbu o Šegrtu Hlapiću. Dio je to novog načina na koji s početkom trećeg razreda obrađuju lektirne naslove. Nema više zamornog pisanja na nekoliko stranica u bilježnicu, već se učenici više posvećuju knjizi na način da detaljno čitaju, o njoj pričaju te osmišljavaju razne projekte.
Zanimljivi produkti nakon čitanja
Bit lektire nije u pisanju, nego u čitanju, odnosno razvijanju interesa djece za čitanjem, od čega ih se svakim nepotrebnim pisanjem zapravo odbija – rekla je učiteljica Snježana Štefek Borovčak, pojasnivši kako se od trećeg razreda lektira, u dogovoru s učiteljicama iz viših razreda, drugačije oblikuje, kako bi djeci prijelaz bio što lakši, jer se na sličan način lektira obrađuje i u višim razredima. – Kada se lektira drugačije oblikuje, kada oni puno više o tome razgovaraju na satu i istražuju, onda je to nešto što ih zaokupi, pa su tu i produkti poput izložbe koju smo postavili, ali i glazbenog i likovnog stvaralaštva te lektira tako postaje nešto što oni vole – dodala je učiteljica. Učenici su se tako susreli s likom i djelom Ivane Brlić – Mažuranić, analizirali likove, mjesto i vrijeme radnje i druge važne detalje, zatim su gledali igrani i crtani film i radili usporedbe. Učiteljica je zaključila kako su na taj način uočili mnoge detalje koje bi i odrasla osoba teško uočila, što samo dokazuje koliko su se svemu posvetili.
Pjesma i ples
Izložbu su učenici pripremili sami. Prikupili su odjeću i obuću za Hlapića u koju su obukli školsku lutku te donijeli alat i pribor postolara kakav je imao mali šegrt. S ponosom su nam predstavili svoj uradak i ispričali kako im se ovakav način obrađivanja lektire itekako dopada. – Gledali smo film i više toga radili u školi te napravili i izložbu. Ovako mi je bolje, jer nije trebalo puno pisati, a sve sam važno zapamtila. Učiteljica nas je pitala detalje vezane uz roman i tako nas ocijenila – ispričala nam je učenica Kiara, dok nam je Zoja ispričala kako su djevojčice osmislile i koreografiju na pjesmu ''Ljubav sve pozlati'', iz filma, dodavši kako je bilo fora raditi tako s prijateljima. I sama učiteljica kaže kako je takav način rada puno ležerniji, opušteniji i djeca lektiru obrađuju bez grča i s puno više ljubavi, s naglaskom na čitanju i stvaranju novog rječnika, a bez da se lektira svede na prepisivanje s Interneta ili intervencije roditelja. Iako je prva lektira koju su na taj način obrađivali za učenike bila pomalo zbunjujuća, jer su u prvom i drugom razredu naslove obrađivali na ''klasičan'' način, sada su već pravi maheri, a posebno se vesele i četvrtoj lektiri, Vlak u snijegu, kada će, baš poput djece iz romana, putovati vlakom u Zagreb.
