Nevjerojatno otkriće u stubičkoj crkvi: Propao pod pa uz grob Franje Tahya radnici pronašli kripte u kojima ih je dočekalo iznenađenje

Kad su krenuli radovi na obnovi crkve u Donjoj Stubici i rekonstrukciji poda, malo je reći da su se radnici iznenadili kada je pod propao u kripte, odnosno grobnice ispod crkve. Nije nepoznanica da se ispod donjostubičke crkve nalaze grobovi, kao i da je upravo tamo pokopan zloglasni vlastelin Tahy. Ipak, ovo je bila prilika da se uđe u kripte u koje su do sada bile u potpunosti neistražene.

Kripte
S konzervatorom Igorom Cindrićem našli smo se u Crkvi Presvetog Trojstva na kojoj je nedavno završila obnova. – Bilo je predviđeno uz ojačanja da se u donjoj zoni spoje vanjski zidovi i ti je projektirana ploča. Da bismo to napravili, morali smo dići pod. No, nismo imali saznanja da ispod postojećeg imamo sačuvan stari pod i kad smo ga vadili, pojavile su se kripte – kaže Cindrić iz Konzervatorskog odjela Krapina.

Postojanje kripti nije bila nepoznanica, no ono što je do sada bilo nepoznato, jest da je zapravo cijela crkva na kriptama. – Sve smo kripte evidentirali i kroz male otvore posnimili. Neke su bile prazne, uglavnom one u lijevom brodu, no u drugima smo pronašli ljesove i ljudske ostatke – priča konzervator. Iako bi se u nekim standardnim procesima i obnovama crkvi prišlo istraživanju kripti, to ovoga outa, kaže, nije bilo moguće. – Crkva je bila u hitnoj, konstrukcijskoj obnovi od potresa, stoga nismo imali biti vremena, a niti financijskih sredstava da se priđe arheološkim ili bilo kakvim istraživanjima. Jedino što smo, sukladno zakonu, mogli napraviti, jest evidentirati kripte, posnimiti i ostaviti 'in situ', za neka buduća istraživanja – pojašnjava konzervator. Dodaje i kako postoje tri ulaza u kripte, jedan je na sredini crkve, a druga dva u bočne brodove.

Tahyjev grob
S obzirom na to da spomen župe datira iz 14. stoljeća, no crkva je gotička iz 15. stoljeća, za pretpostaviti je da je barem dio kripti iz toga doba. Ono što je sigurno jest da je barem dio kripti, gdje je pokopan Tahy, ali i njegova obitelj, iz 16. stoljeća, budući da je, prema povijesnim činjenicama, Tahy umro godinu dana nakon velike Seljačke bune i njihovi se ostaci još uvijek nalaze pod ovom crkvom. Iako u svoje vrijeme omražen seljacima, Tahy je, kao vlastelin, 'zavrijedio' da ga se pokopa u crkvi. Svojedobno je u crvki stajala i Tahyjeva nadgrobna ploča, koju je svećenih četrdesetih godina prošlog stoljeća izbacio iz crkve.

Naime, istraživanjem se došlo do podataka da je ta nadgrobna ploča maknuta iz crkve zato što su seoske žene molile ispred njem misleći da tu počiva svetac. Ploča se sada nalazi u stalnom postaju Muzeju seljačkih buna, u sklopu izložbe koja prati život i vrijeme jednog od najozloglašenijih plemića s tog područja, uglednika i vojskovođe Franje Tahyja. Nas njoj stoji, između ostalog, zapis: ' U ratu bijaše odličan, vrlo slavan čestitim životom, sretan u savjetovanju. Pošto je sve poslove po želji završio za vrijeme života, prekinula mu je život nemila smrt.“

Povijesni sloj jednog kraja
Povijesni zapisi govore kako je Tahy bio otimač blaga i uroda, silovatelj žena i zlostavljač muškaraca, a zahvaljujući borbi protiv Turaka, uživao je veliki ugled, mada je bio u stalnoj zavadi s obitelji Henning oko posjeda na području Donje Stubice. Iako je već 1567. godine saslušano 508 svjedoka i njihove su optužbe protiv Tahyja zabilježene na listini od 6 i pol metara, ništa se nije promijenilo, sve dok nije došlo do pobune seljaka i 1573. Sam Tahy u to je vrijeme bio vlasnik i Starog grada, odnosno Tahyjevog grada, gdje se sada nalazi lokalitet koji se istražuje i gdje su nađeni brojni nalazi iz 16. stoljeća, pa tako i preklopni sunčani sat iz 1558. za kojega se nastoji utvrditi je li pripadao upravo Tahyju. Za kosti pronađene pod crkvom to se nimalo ne sumnja.

No, izuzetno bi važno bilo istražiti tko je još sve pokopan u kriptama pod crkvom, iz kojeg vremena datiraju ostaci koji su tamo pohranjeni. Ovakva bi istgraživanja bila izuzetno zahtjevna. – To je povijesni sloj ljudi ovoga kraja. Po opremi grobova, odnosno oslicima ljesova, datacijama ljesova, opremi grobova poput novčića, prstenja i sličnih artefakata, može se doći do spoznaja kada je prva crkva nastala, kako su ljudi tada živjeli i brojne nove spoznaje o ljudima ovog kraja, kako su se odijevali i slično. Ovakve su kripte uvijek bogata riznica s podacima, sačuvana za buduća istraživanja – kaže naš konzervator.

Dodaje i kako su mnoga dosadašnja istraživanja na kriptama drugih crkvi po Hrvatskoj pokazala brojna nova otkrića i spoznaje. – U Kutini su pronađeni grobovi iz srednjeg vijeka i kripta u kojoj je pokopana žena iz 1890., koja nije imala veze s crkvom. U Novskoj su konzervatori pronašli velike količine ljudske kose unutar crkve, pa postoje teorije da to pripada ljudima koji su poginuli za vrijeme napada Turaka, no zanimljivo je da nije bilo ljudskih ostataka. U Požegi su ispod crkve pronađeni predivno oslikani sarkofagi. Svaki od tih elemenata vuče za sobom priču o tom vremenu i čovjeku koji je pokopan – pojašnjava Cindrić.

Pokapanje u kriptama
Inače, s pojavom prvih kršćanskih bazilika podzemni prostori ispod oltara koristili su se za pokapanje mučenika, a poslije i crkvenih velikodostojnika. Katakombe su podzemna groblja u kojima su se sahranjivali i za najvećih progona skrivali stari kršćani. Posebno su bile brojne kraj staroga Rima, a najpoznatije su Sebastijanove, Domiciline i Prisciline katakombe.

Kripte pak su grobovi ispod crkvenog poda. Sama riječ 'kripta' prema grčkome i latinskome znači natkriven/skriven hodnik. U kriptama su se kasnije s vremenom pokapali neki crkveni velikodostojnici, velikani, zaslužni vjernici i građani. Sahrana u kriptama postupno se zabranjuje 1788. godine nakon dekreta cara Franje Josipa II. Konačnu riječ o pokapanju u kriptama imala je hrvatska Vlada u Zagrebu 1867., koja je odredila da se više ne smiju praviti nove grobnice u crkvama, a dosadašnje rake moraj se zatvoriti ako nemaju ulaz s vanjske strane.

Obzirom da su u donjostubičkoj crkvi ostavljena sva tri ulaza u kripte, zanimljivo bi bilo da se u jednom momentu netko ipak odluči na istraživanja grobnica pod stubičkom crkvom. Jer, povijest crkve je povijest ljudi jednog kraja i ljudi koji su tu živjeli, a svo ono sačuvano bogatstvo u grobnicama ispod crkve, zasigurno bi donijelo neka sasvim nova saznanja i spoznaje i povijesti ovoga kraja.