Ovisnik o heroinu: ‘Da su moji najbliži digli ruke od mene, ja bih već bio pokojan kao mnogi drugi'

U šumovitom predjelu općine Đurmanec, u naselju Lukovčak, u sklopu Udruge 'Moji dani' djeluje terapijska zajednica, kojoj je cilj psihosocijalna rehabilitacija i reintegracija korisnika u normalan život. Korisniku se pomaže da dođe do spoznaje što ga je dovelo do ovisnosti i ovisničkog ponašanja, što je ovisnost predstavljala u njegovom životu te ga naučiti kako živjeti sa sobom i svojom okolinom bez ovisnosti.

U terapijskoj se zajednici nalazi 20 muških korisnika, a sufinancirana je od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Najmlađi korisnik ima 18 godina, a najstariji 61 godinu. Do sada je kroz program prošlo više od 600 korisnika, ovisnika o alkoholu, drogi i kocki iz cijele RH. Prema izvješću iz 2023. godine, s područja KZŽ u terapijsku zajednicu bila su smještena 4 korisnika, ovisnika o alkoholu. Trenutno su u terapijskoj zajednici s područja KZŽ smještena 2 korisnika. Trajanje programa je individualno, ali u prosjeku traje od 12-15 mjeseci optimalno do 2 godine. Prosječno vrijeme boravka u terapijskoj zajednici za korisnike koji samovoljno napuštaju program je 3 do 4 mjeseca.

Životna priča

Jedan od korisnika terapijske zajednice je i Ognjen iz Velike Gorice, ovisnik o heroinu, koji je pristao s nama podijeliti svoju životnu priču.

- Imam 43 godine i većinu života se borim protiv ovisnosti. Rođen sam u obitelji koja mi je mogla i htjela sve pružiti da stasam u odgovornu, obrazovanu osobu koja bi mogla ostvariti dobar život. Školovanje mi je išlo bez većih problema jer se nisam morao previše truditi da bih dobio dobre ocjene. Mogu reći da sam imao lijepo djetinjstvo, dok u moj život nije lagano ulazila droga. Ustvari, mislio sam da sam sretno dijete bez ikakvih emotivnih problema te da je sve počelo iz puke znatiželje, ali poslije otkriješ da razlog uzimanja nije samo to, već i unutarnje nezadovoljstvo i strahovi te u nekim trenucima osjećaj samoće i neshvaćenosti – počeo je svoju ispovijest Ognjen.

Drogu je počeo uzimati u ranoj tinejđerskoj dobi pušenjem marihuane i konzumiranjem alkohola, što mu je davalo trenutni osjećaj sreće i bezbrižnosti. -  Bili smo društvo i nije bilo dosadno. Bilo je poslijeratno vrijeme, roditelji su bili slabo upoznati s tim da bi to dovelo do većih problema te također zaokupljeni poslom. U to je vrijeme heroina bilo na svakome ćošku. Znao sam i čuo da to može dovesti do teške ovisnosti, ali znatiželja je bila veća. Probavši po prvi puta, ta toplina i nestanak svih briga me toliko impresionirala da sam, ne priznajući sebi, postao ovisan. Brzo sam posao intravenozni ovisnik te mi se život počeo svoditi na to kako nabaviti novce za iduću dozu. Tako dođu prve krađe te život u vrsti kriminala, na sreću, tu nisam duboko zaglibio. Nakon izvjesnog vremena, roditelji vide da njihovo dijete više nije isto, često depresivno, tužno te se pokušava izloirati od svih dragih ljudi. Tražili smo pomoć na psihijatriji, ali razne supstitucijske terapije ne pomažu te težak ovisnik poput mene nema granica i ne drži se propisanog. Vidjevši da tu nema pomoći, ulazim u terapijsku zajednicu Conacolo gdje provodim dugi niz godina, mijenjam se i imam veliku želju da napravim nešto za sebe i za druge. Poslije izlaska radim u struci, putujem, treniram te se zaručujem i svi su sretni i misle da je moja noćna mora osvisnoti gotova – ispričao je Ognjen.

No nije bilo tako lako.  -Vratio sam povjerenje ljudi, što je jako teško,  i stvarno mislio da je svakoj patnji došao kraj. No, nakon nekoliko godina razočarenja u vezi s djevojkom i zdravstvenog stanja majke padam te se uvjeravam, ma uzet ću samo jednom i riješiti problem, ali to nikad nije tako. Počinje kalvarija. Kada bih ja trebao biti podrška drugima, ja opet trebam pomoć. Naravno, gubim poslove i tonem sve dublje. Mogu samo Bogu zahvaliti što najbliži te nekolicina prijatelja nikad nisu digli ruke od mene inače bih već davnih dana bio pokojan kao mnogi drugi – ističe Ognjen. Trenutno se nalazi u TZ Moji dani više od godinu dana.

– Tu sam opet prodisao, našao neki smisao te uz stručno osoblje radim na sebi da postanem bolja osoba koja će konačno naći taj izgubljeni mir u srcu. Također, dolazi mnogo mladih koji su uzimali tko zna kakve psihoaktivne tvari te se nalaze u teškim psihozama bez radnih navika, pa me ispunjava rad s njima jer bih im htio pomoći kao što su meni pomagali te mi još pomažu.  Borba u meni još uvijek traje i trajat će cijeli život, ali namjeravam se boriti i ne posustati, jer život može biti lijep, samo ga treba takvim napraviti – poručuje Ognjen.

Život u terapijskoj zajednici

Program u terapijskoj zajednici provode educirane osobe, dva asistenta terapeuta uz stručno osoblje, voditeljica terapijske zajednice Dijana Majkić Vukušić i socijalna radnica Nikolina Fišter. Glavni instrument rada su orijentacijske grupe, kroz koje korisnici napreduju u intelektualnom, duhovnom i tehničkom smislu.

- Velika većina korisnika ostaje u kontaktu sa terapijskom zajednicom, bilo u vidu obavještavanja o njihovom funkcioniranju van terapijske zajednice ili traženja savjeta, odnosno pomoći ukoliko se pronađu u problemu – ističe Nikolina Fišter. Život u zajednici se odvija i funkcionira po pravilima. Radna terapija provodi se 8 sati dnevno, 4 sata prijepodne i 4 sata poslijepodne. Korisnici samostalno obavljaju sve poslove vezane uz održavanje prostora, čistoću, kuhanje, pranje veša, nabavku namirnica, čuvanje domaćih životinja. U zajednici svaki korisnik ima svoja zaduženja i odgovornosti, te prema uloženom trudu i zaslugama napreduju u istima. Radna terapija podrazumijeva i pomoć lokalnom stanovništvu u obavljanju poljoprivrednih i sličnih poslova.

 - Takva strogo organizirana struktura vremena nužna je kako bi korisnici koji su živjeli potpuno nestrukturiranim i neorganiziranim načinom života, naučili funkcionirati unutar jasne strukture i sigurnog okvira i samim time im onemogućila stvaranje tzv. „praznog hoda“ odnosno ne isplaniranog vremena, kojeg koriste za uživanje sredstava ovisnosti. Za samog korisnika struktura vremena omogućuje mu naučiti vlastitu unutarnju disciplinu i poštovati druge. Osim navedenog, jasna struktura i pravila korisnicima omogućuju prostor da upoznaju samog sebe i pronađu konstruktivne načine za nošenje s emocionalnim problemima – dodaje Fišter. Tijekom dugogodišnjeg rada Udruge ostvarena je vrlo uspješna suradnja s drugim dionicima iz lokalne zajednice, a kontinuirano se provode projekti  prevencije ovisnosti i presocijalizacije ovisnika o drogama, alkoholu i kocki u okviru djelovanja terapijske zajednice.