Mlada čuvarica tradicije ovim se hobijem bavi od sedme godine! Ono što izrađuje je impresivno!
Puno smo već puta pisali o raznim rukotvorinama kojima se bave žene, o udrugama koje djeluju kao čuvarice zagorske baštine, koje promiču onaj dio zagorske kulture i tradicije vezan uz ručni rad, poput vezenja, heklanja, štrikanja i slično. I uvijek bi nam te žene, od kojih se mnoge bave time cijeli svoj život, a sada mnoge tako krate dane u mirovini, rekle kako se boje da će ta tradicija jednog dana nestati, jer mlade generacije neće imati pojma o tome kako se radi ručni rad bilo kakvog tipa. I naša se sugovornica ručnim radom bavi praktički cijeli svoj život, a ima samo 21 godinu!
Heklanje od malih nogu
Interes za heklanjem kod 21 – godišnje Matee Jožinec iz Gornje Stubice razvio se u prvom razredu osnovne škole, kada je pohađala izvannastavnu aktivnost vezilja, koju je vodila njezina razrednica Snježana Glogač. – Sjećam se, njezini radovi su me oduševili. Pokazala mi je osnove heklanja, a dalje sam to nastavila 'brusiti' sama. U početku sam radila manje stvari, cvjetiće koje sam spajala, prstene, ogrlice, naušnice, a onda sam krenula na stolnjake i tabletiće u svim veličinama i oblicima. Svake godine tražila sam nešto novo, a 'pomagala' sam si raznim tutorijalima preko youtubea, koji su uglavnom bili na ruskom jeziku, pa sam uz to naučila i ponešto ruskog – našalila se Matea.
Heklanje je intenzivirala za vrijeme izolacije i korone. – Predavanja na faksu imala sam online i heklanje mi je pomagalo da budem koncentrirana tijekom predavanja – dodala je Matea, studentica javne uprave i javnih financija na Pravnom fakultetu. U Zagrebu i radi, no uza sve to heklanje joj je i dalje najveća strast.
Matea je vrijedna čuvarica tradicije u kulture stubičkog kraja, kao članica Kulturno – umjetničkog društva 'Matija Gubec' iz Gornje Stubice, gdje pleše u folklornoj skupini te je tajnica društva. Ovom prigodom, pokazala nam je svoje uskršnje radove. Njezinim su vještim rukama uz pomoć igle i konca nastale pisanice velike i male, zečići i kokice. Kako bi dobila oblike koje već želi, Matea nam je otkrila kako sama napravi kalupe po kojima nategne naheklani materijal. Često su to kalupi koje je osmislila sama, ili veći i manji baloni, kako bi dobila oblik jajeta, a da bi se zadržao željeni oblik, potrebno je poštirkati.
Ljubav prema tradiciji
Da bi sve na kraju izgledalo baš onako kako treba izgledati, treba imati puno iskustva i dobro oko za detalje. Iako ima tek 21 godinu, iskustva joj ne nedostaje. - Puno puta sam pogriješila i išla sve iz početka. Za heklanje treba imati smirenost i puno koncentracije. Treba 'odsjediti' dva sata da bi se nešto napravilo – kaže Matea. Koncentracije i smirenosti joj ne nedostaje, ali niti znanja, talenta, vještine i volje. – Heklanje me smiruje i opušta nakon faksa i obaveza, a prsti rade već napamet, pa mogu bez problema gledati TV i usput heklati – kaže Matea.
No, posebno zadovoljstvo osjeća kada vidi koliko njezini radovi izazivaju interesa i s koliko ljubavi mnogi čuvaju njezine 'heklice', jer ih uglavnom dijeli obitelji, prijateljima i dragim ljudima, a za Božić je napravila i velike anđele koji su krasili bor u crkvi u Loboru. Mnogi kažu kako ručni rad nema cijenu i kako, kad i ide u prodaju, teško može postići pravu cijenu. Iako bi jedan sat ovakvog rada bio itekako skup, s čime se i Matea složila. No, iako se mnogo koji drže do tradicije boje da će ovaj dio zagorskih običaja izumrijeti, jer mlade ne zanima, uz mlade djevojke poput Matee to se sigurno neće dogoditi. Njezina majka i sestra ispričale su nam i kako Mateini radovi često nestanu u hipu, jer se svima dopadaju. Pa iako se Matea sama ne voli hvaliti ovom vještinom koju je izbrusila do savršenstva, njezin trud i rad zaista treba pohvaliti, jer je prava rijetkost.
