U Hrašćini živi 'genijalac iz sjene': Svira klavir na akademiji, a izdao je već dva albuma sa žestokim rock 'rifovima' na gitari

'Genijalac iz sjene' nazvali su glazbeni kritičari mladog Mihaela Plantaka iz Hrašćine. Mihael je u vlastitoj produkciji izdao već drugi album pod nazivom 'Who are you'. I u prvom i drugom albumu prevladavaju gitarističke dionice, a ono što osobito može zapaziti svako uho su žestoki rock 'rifovi'. Stječe se dojam da je riječ o autoru i izvođaču koji je doista genijalac, virtuoz na gitari kakav se rijetko može čuti. To nije dojam jer je Mihael, vidi se po njegovim video uracima, doista virtuoz na gitari, no istovremeno taj isti mladić student je četvrte godine Muzičke akademije na Odjelu za klavir. Klasika s jedne, a s druge strane rock album s jakim gitarskim štihom pomalo je neobično jer smo navikli na školovane muzičare koji se cijeli život bave samo svojim instrumentom ili glasom.

San mu je biti rock zvijezda

– Uvijek sam bio posebni individualac. Studiram klasiku cijeli život, ali mi je san biti rock zvijezda jer sam uvijek volio rock glazbu. Da se razumijemo, volim bilo koju vrstu glazbe ako je kvalitetno napravljena, volim klasiku, rock, metal, pop, elektroniku, blues, jazz, ali, naravno, preduvjet je da mi se sviđa ta pjesma ili skladba. No, uvijek sam težio toj nekoj rock metal strani – objasnio nam je Mihael. Kaže da je negdje do trećeg razreda srednje škole slušao rock i hard rock. Do tada je već napisao puno pjesama, za dva albuma, čak je nešto pokušavao snimati, ali ništa ozbiljno. Prekretnica se dogodila kad je u četvrtom razredu srednje škole otkrio progresivan metal bend iz Poljske. - Kad sam čuo njihovu muziku bio sam pozitivno šokiran. To su bili neki 'rifovi' na gitari kakve ja nisam nikad od nikoga nisam čuo da ih izvodi u tom stilu. Sve je bilo zastupljeno, od tehnike, muzikalnosti, kreativnosti i tad sam odlučio početi svirati svoju muziku – otkrio nam je Mihael. - Kad sam čuo taj bend, rekao sam sam sebi 'čovječe, moram znati tak svirati gitaru! Počeo sam skladati svoje pjesme i prebacio sam se na progresivni metal fusion i trenutno sam u toj fazi – kaže ovaj simpatičan mladić, virtuoz za klavirom i rocker na gitari u izlizanim trapericama.

Drugi album ima tipičniju formu

Kako su iza njega već dva albuma, prvi instrumentalni, a drugi s vokalom, zanimalo nas je njegovo viđenje razlike između njih. - Prvi album iz prošle godine bio je moj pokušaj instrumentalnog stvaralaštva. Razmišljao sam o vokalima na prvom albumu, ali sam želio više dokazati svoje gitarističke sposobnosti, pa nisam osjetio još potrebu za vokalima. Također, želio sam istražiti što može napraviti muzika bez vokala. Što se tiče stila mislim da se razlikuju po tome što je prvi album više apstraktan i nije za široke mase. Netko ga može čuti i uopće mu se neće svidjeti, a netko može reći da je to remek djelo, ovisno kakvo tko ima mišljenje i glazbeni ukus. Kod toga uopće nema rasprave ako se nekome nešto ne sviđa. Za drugi album bih rekao da je više komercijalno usmjeren jer su pjesme kraće, više ih ima i tipičnija je forma pjesama. Naravno, još uvijek imaju progresivne elemente – kaže Mihael, a to znači da nema tipične forme pjesme 'kitica – refren – kitica - refren – solo...' već dolaze neki neočekivani dijelovi. Komercijalniji je i po tome što se na drugom albumu pojavljuje i vokal, a tekstovi su na engleskom jeziku. - Pjevati sam počeo možda prije godinu dana. Uvijek sam volio pjevati, ali nisam nikad ozbiljnije vježbao, tako da sam u vremenu stvaranja tog albuma dosta naučio o pjevanju. Engleski stoga jer je to jezik na kojem više stvari 'prolazi' i ima neke fraze koje na hrvatskom jeziku uopće ne bi dobro zvučale ili se uopće ne bi mogle preformulirati na naš jezik – objasnio je Mihael Plantak. No, razmišlja i o hrvatskom pa je već dvije pjesme s albuma snimio, a dvije su u pripremi za prepjev na hrvatski. - Ali, naravno, razmišljam i o hrvatskom tržištu. Možda zvuči kao da sam već glavom zaronio u to, no ja to radim spontano, ne razmišljam o tome hoće li to uspjeti ili ne, jer trenutno to radim zato što to volim – kaže. On je za svoje albume sve napravio sam. 13 godina školovanja za klavir u svemu mu je puno pomoglo.

Klavir je za sve osnova

- Tolike godine već sam razvio na klaviru jedan određen nivo tehnike što mi uvelike olakšava razvoj tehnike na gitari. Konačno, u muzičkoj školi svi koji sviraju neke druge instrumente: flautu, harmoniku, gitaru, imaju obligatno klavir. Njega uče svi instrumentalisti jer on pridonosi razumijevanju muzike i boljem razvoju tehnike za bilo koji instrument – priča Mihael. S nebrojeno puno nagrada, u svakoj godini muzičkog školovanja s po tri natjecanja, s Oskarom znanja i nagradama za izvrsnost varaždinskog Rotary kluba, Mihael iz glazbene obitelji Plantak nema nekih posebnih planova, za pet godina se vidi u potrazi za poslom, ali ima cilj. – Želja mi je da što više ljudi prihvati moju muziku i možda da jednog dana uspijem prikupiti neke ljude koji bi svirali takvu muziku. Jedini plan koji imam je završiti akademiju, raditi muziku najbolje što mogu. Ne mislim da bi trebao moju muziku netko čuti. Ta muzika je tu za one koji se nađu u njoj i kojima se sviđa. Naravno, bilo bi lijepo da što više ljudi čuje moju muziku, a sve je stvar ukusa i ta muzika je tu za one kojima se svidi. Najradije bih živio od muzike, da sviram na koncertima, a naravno to su samo snovi, a šanse da se to ostvari na ovom području i uz ovaj moj stil muzike dosta su male. Da, bilo bi prekrasno kad bih mogao živjeti od svoje muzike – zaključuje Mihael Plantak.