Crkva ima važno upozorenje za vjernike: ‘Nikada ne zazivajte ime ovog anđela’
Svakog 2. listopada Crkva slavi blagdan anđela čuvara. Pitanja vezana za angelologiju kao da su nestala iz većine teoloških i filozofskih razmišljanja modernog doba ali su to naravno iskoristili postmoderni duhovni pokreti poput New Agea i takvo sve veće zanimanje za anđele u suvremenom društvu rađa opasna iskrivljenja kršćanske metafizičke koncepcije svijeta, piše Dnevno.
Anđeli nisu najvažniji za kršćanstvo; središnje je pitanje otajstvo Boga i Krista, ipak njihovo postojanje ipak je činjenica koju su Sveto pismo i tradicija Crkve uvijek održavali, produbljivali i podržavali. Crkva uči da su anđeli stvarni, da nisu fantazija te da svaki stvoreni čovjek ima svog anđela čuvara.
Anđeli čuvari po učenju crkve prate i štite čovjeka od trenutka začeća, a Katolička crkva im priznaje privrženost, molitvu, zaštitu, ali im nikako i nikada ne daje imena.
Crkva zabranila imena anđelima
Razlog je objašnjen u Direktoriju o pučkoj pobožnosti i liturgiji, koji je pripremila Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata Svete Stolice, objavljenom 2002. godine. Poglavlje VI, pod naslovom “Štovanje svetih i blaženih”, pokazuje da su vjernici kroz stoljeća “preveli uvjerenja vjere glede službe anđela u izraze pobožnosti”. Na primjer, imenovali su ih zaštitnicima gradova, izgradili svetišta u njihovu čast i ustanovili praznike.
S druge strane, dokument ukazuje na to da pobožnost prema anđelima, iako je legitimna i zdrava, “svejedno može dovesti do odstupanja”. U tom smislu, Crkva precizira da se upotreba davanja anđelima posebnih imena mora “odbaciti, osim Mihaela, Gabrijela i Rafaela, koji se pojavljuju u Svetom pismu”. U međuvremenu, broj 328 Katekizma Katoličke Crkve objašnjava da su anđeli “duhovna bića, a ne tjelesna” i da je njihovo postojanje “istina vjere”.
Katekizam dodaje da anđeli “imaju inteligenciju i volju: oni su osobna stvorenja (Pio XII., enc. Humani generis: DS 3891) i besmrtna (Lk 20, 36). Oni savršenstvom nadilaze sva vidljiva stvorenja.”
Upozorenje na Uriela
Proteklih su godina mnogi svećenici iz Hrvatske i svijeta upozorili da postoji opasna tendencija da se traži posredovanje anđeoskih duhova, onih koji se nalaze izvan Biblije, kao u slučaju arkanđela Uriela kojeg spominju čak i neke tradicionalne molitve Katoličke Crkve, zbog čega mogu i katolici doći u napast moliti mu se.
U emisiji EWTN-a, voditelj otac Mitch Pacwa upozorava na ovu pobožnost o arkanđelu Urielu: “Znamo za Uriela iz jedne apokrifne knjige. Ne prihvaćamo ovu knjigu – četvrtu knjigu Esdre – ovo nije knjiga koja se nalazi u Bibliji,” kaže otac Pacwa. “Kao takva,” nastavlja on, “ništa iz Otkrivenja ove knjige nije sigurno, iako je možda poznato”.
Svećenik dodaje da katolici “ne imenuju anđele i ne uzimaju anđele koji nisu spomenuti u Svetom pismu. Dobro je za nas ostati pri onome što nam je Bog dao – uz ono što je Duh Sveti nadahnuo u spisima Svetoga pisma, a mi jednostavno ne znamo za nadahnuće ovih drugih knjiga poput Esedre. Zato ćemo se držati anđela koje poznajemo – svetog Rafaela, svetog Gabrijela i svetog Mihaela.”
Međutim, kaže, da ako se želimo moliti anđelu, on potiče na molitvu svetom Mihaelu. „Za razliku od Urijela, od kojeg ne možemo tražiti njegov zagovor, papa Lav XIII. potaknuo nas je – posebno u ovo vrijeme kada je mnogo zla na svijetu da tražimo zagovor svetog Mihaela arkanđela. Upotrijebite tu molitvu i to s velikim povjerenjem.”
