NESTVARNO: Profesor s Filozofskog prije 18 godina prepisao knjigu, za nju dobio državnu nagradu, sada je otkriven

Krugovi hrvatskih povjesničara posljednjih dana bruje o de facto javnom priznanju profesora Borislava Grgina s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu da je ozbiljne dijelove svoje knjige iz 2006. godine uvelike prepisao. I na samom fakultetu, kako imamo prilike čuti od niza sugovornika, komentira se ovaj slučaj s kojim je početkom tjedna upoznata šira javnost putem stručnog portala Historiografija.hr.

Tamo je objavljena vrlo iscrpna analiza stanovitog Petra Timotijevića, autora nepoznatog u stručnim krugovima, u kojoj je usporedio Grginovu knjigu “Rumunjske zemlje u srednjem i ranom novom vijeku” s knjigom “A History of Romania” urednika Kurta W. Treptowa iz 1996. Osim činjenice da Grgin spomenutog Treptowa u svojoj knjizi nije uopće citirao, problematična je zaista enormna sličnost Grginove knjige s onom iz 1996. – i u tekstu, i u ilustracijama, i u korištenim kartama.

Cijeli članak dostupan je na portalu Telegram.

A ovako piše Grgin (objavljeno na Histriografija.hr):

Na portalu historiografija.hr, u rubrici osvrti, prikazi i polemike, objavljen je opširan tekst izvjesnog Petra Timotijevića iz Srbije od čak 27 stranica o mojoj sada već davnoj knjizi. Autor me optužuje za plagijat prijevodom u knjizi Rumunjske zemlje u srednjem i ranom novom vijeku, FF Press: Zagreb 2006., i to iz knjige pod uredništvom Kurta Treptowa A History of Romania, Iaşi: The Center for Romanian Studies, The Romanian Cultural Foundation, 1996. Ukratko, autor navodi da dotičnu knjigu nisam citirao u popisu literature, da za ilustracije i karte u knjizi također nije navedeno podrijetlo iz iste te da sam ekstenzivno koristio tekst spomenute knjige. Ne poznajem spomenutoga gospodina, ne znam tko je on ni čime se u životu bavi. Njegovo ime nigdje nisam našao među povjesničarima. No očito si je dao velikoga truda da bi sastavio ovako opširan i detaljan tekst, proširio ga neformalnim kanalima u stručnoj zajednici diljem područja bivše države, da bi konačno osvanuo i na ovom portalu. U njegove eventualne motive ne bih ulazio jer ih ne znam.

Prije bilo čega drugoga, imam potrebu naglasiti da za sve propuste i slabosti u mojoj knjizi preuzimam potpunu odgovornost i jedini sam krivac. Za sve to se najdublje ispričavam svim čitateljima, a posebice kolegama/kolegicama studentima, profesorima i znanstvenicima.

Na primjedbe, kritike i implicitne optužbe odgovaram na sljedeći način:

1) Zaista nisam citirao Treptowa u popisu literature. Riječ je o velikom propustu kojega priznajem i koji je isključivo moja krivica. Ni sam nisam mogao vjerovati kada sam zavirio, nakon dugo vremena, u svoju knjigu. Kako je do toga došlo danas više zaista ne znam. Jesam li ga u brzini finiširanja knjige zaboravio uvrstiti? Moguće je, ali to ne mogu provjeriti jer nakon toliko godina nemam više u kompjutoru i na diskovima rukopis moje knjige. Možda je u procesu pripreme i tiska došlo do kakve greške, tko zna? No propust je velik i opravdano baca sjenu na cijelu knjigu. Znam i svjestan sam da naknadna objašnjavanja i uvjeravanja teško mogu nekoga razuvjeriti kada je nešto negativno već izrečeno. No ipak bih kolegama povjesničarima i studentima koji me dobro poznaju postavio jedno pitanje. Zar zaista netko od vas misli da bih s 41 godinom života tada, sa zvanjem izvanrednog profesora i položajem pročelnika odsjeka u to vrijeme bio toliko glup, zlonamjeran, naivan i pokvaren da bih namjerno izbjegao citirati, na što upozoravam studente već na prvom semestru? Tko to i dalje nakon ovoga misli ima jako loše mišljenje o meni i ne pozna me dobro.

2) U vezi s ilustracijama i kartama: činjenica da je velik broj njih jednak i u knjizi Treptowa. Znam i svjestan sam da naknadna objašnjavanja i uvjeravanja teško mogu nekoga razuvjeriti kada je nešto negativno već izrečeno. No u većini radi se o ilustracijama iz rumunjske povijesti koje su bile lako dostupne na internetu, a u ono vrijeme, prije 18 godina, bilo ih je i daleko lakše izravno „skidati“ negoli danas kada je glavnina zaštićena različitim autorskim pravima. Tako da su upravo s interneta uglavnom i preuzimane. Nisu se navodili izvori, jer bi to grafički i vizualno na negativan način utjecalo na preglednost knjige i otežalo njezino slaganje u predviđenom formatu i obliku, dakle iz čisto praktičnih razloga. Još jedna greška i propust, poglavito moji naravno. Trebao sam očito inzistirati da se, unatoč svemu, fotografije i karte detaljno opreme navođenjima odakle su sve preuzete.

3) Tekstualni dio sigurno se u značajnoj mjeri oslanja i na Treptowa. Dva su glavna razloga tomu. Od tada dostupne mi literature općeg, preglednoga tipa navedena je knjiga bila najnovija, pojednostavljena za široku publiku i koncepcijski najbliža. Ostala navedena literatura na mojem popisu bila je, nažalost, značajnim dijelom koncepcijski i sadržajno već tada beznadno zastarjela te nije bila od veće koristi pri pisanju. Jesam li u tom oslanjanju na Treptowa pretjerao neka procjene čitatelji, vjerojatno jesam, a za to jedino ja snosim isključivu odgovornost. No upozoravam i da velik dio onoga što se može naći u obje knjige predstavlja common knowledge, odnosno bazične informacije koje se mogu naći u svakoj knjizi i kod svakog specijalista koji piše o rumunjskoj predmodernoj povijesti.

Tu se dotičemo i vrlo bitnoga pitanja konteksta nastanka knjige, a to je 2006. godina. Poseban problem tada mi je predstavljala dostupnost relevantne, kvalitetne literature, dok je danas zahvaljujući blagodatima međumrežja situacija i u tom pogledu znatno bolja. Danas, nakon gotovo dva desetljeća, mnogo je više solidnih monografija, metodološki modernije sastavljenih, tako da i Treptowljeva i moja knjiga kraj njih danas i same djeluju beznadno zastarjelo, čega sam potpuno svjestan. Vrlo bitni su tip (vrsta), namjena i ciljana publika moje knjige. Ona je tada pisana kao stručno-popularna, s prvenstvenom namjerom pružanja prvih kredibilnih informacija o predmodernoj rumunjskoj povijesti široj hrvatskoj čitalačkoj publici te kao priručnik i ispomoć studentima koji su slušali i slušaju moj istoimeni izborni kolegij na FF u Zagrebu, ili koje općenito zanima taj dio povijesti. Mislim da je u tom pogledu itekako ispunila svrhu. Ovo nije znanstvena knjiga, ne sadrži kritički aparat, bazirana je na sekundarnoj literaturi koja se sumarno navodi na kraju i nije izvorno djelo u užem smislu riječi.

Iako nije relevantno za samu knjigu i za argumentaciju, osjećam potrebu izreći još nešto. Te godine radio sam pod velikim pritiskom rokova koje sam si sam nametnuo, pa odatle i svi ovi propusti. Opet sam jedino ja za sve to odgovoran, jer mi sav taj posao u biti nije uopće bio nužan, s obzirom da sam uvjete za napredovanje u redovitoga profesora i bez toga već imao. Bio sam zamjenik te od jeseni 2006. pročelnik odsjeka u vrijeme kada je, da podsjetim one koji ne znaju ili su zaboravili, odsjek prelazio na bolonjski sustav i „vozio“ po starom i novom programu paralelno, uz administrativne dužnosti održavao sam dvostruku nastavu, u Zagrebu i u Splitu na našem tada dislociranom studiju, bio sam glavni i odgovorni urednik Radova Zavoda za hrvatsku povijest tih godina (vratio mu redovitost izlaženja i a1 kategoriju), itd. Želio sam pod svaku cijenu da studente koji će „Rumunje“ slušati po novom programu na vrijeme u zimskom semestru 2006/2007 dočeka priručnik. U tomu sam ipak u zadnji čas uspio, ali danas nakon 18 godina plaćam cijenu svih propusta, aljkavosti, brzine i površnosti. Bolje bi bilo da sam si za rad ostavio još godinu dana vremena, ali to je sada naknadna pamet. Moram napomenuti da je ovaj izborni kolegij već preko dva desetljeća do sada upoznao s rumunjskom predmodernom poviješću više stotina naših bivših i sadašnjih studenata. Nikada nisam imao problema s popunjavanjem kvote od 30 slušača, uspjeh u kolegiju prosječno je visok, kao i moje ocjene u studentskim anketama od kada se provode. A sve to mi je i velika osobna satisfakcija. Možda sve ovo navedeno nije puno, ali čovjeka veseli.

I na kraju copy-paste (valjda nije autoplagijat) rečenoga na početku. Imam potrebu naglasiti da za sve propuste i slabosti u mojoj knjizi preuzimam potpunu odgovornost i jedini sam krivac. Za sve to najdublje se ispričavam svim čitateljima, a posebice kolegama/kolegicama studentima, profesorima i znanstvenicima.