''Kroz ove 32 godine prošli smo svašta, od beskućništva do danas ovog predivnog Vatrogasnog doma''
Dobrovoljno vatrogasno društvo Lučelnica ove godine obilježava lijep jubilej – 90 godina neprekidnog djelovanja. Svoje, vrlo aktivno Društvo predstavio nam je predsjednik Nedjeljko Babić
Svečanom skupštinom održanom prije nekoliko tjedana uz nazočnost visokih gostiju vrijedni vatrogasci iz Lučelnice proslavili su 90. rođendan svog DVD-a. Bio je to povod za razgovor s dugogodišnjim predsjednikom Nedjeljkom Babićem koji se osvrnuo na osnivanje društva prije dalekih 90 godina:
– Dana 15. 10. 1932. godine grupa entuzijasta iz Lučelnice, Tomaševca, Polica i Rakovca osnovali su dobrovoljno vatrogasno društvo pod tadašnjim imenom DVD Tomaševec, jer onda su se osnivala društva po katastarskim općinama. Društvo je tako djelovalo do 1938. godine, kada su počeli graditi vatrogasni dom u ono vrijeme. To je bilo jako zanimljivo da su ga isto gradili kao i mi danas, svojim sredstvima, svojim rukama, svojim zalaganjem i taj dom je bio 1940. godine završen. Kada je 1948. došao novi zakon u Narodnoj Republici Hrvatskoj, DVD Tomaševec je prerastao u vatrogasnu četu Lučelnica, a 1950-ih godina dobio je današnje ime DVD Lučelnica. Tako je djelovalo sve do '90., kad je došlo do Domovinskog rata i raspada bivšeg Vatrogasnog saveza Jugoslavije – upoznao nas je u kratkim crtama s prvim desetljećima rada Društva Babić.
„Punih deset godina borili smo se da održimo Društvo“
Godine 1990. na čelo društva dolazi Babić koji kaže da prvih deset godina nije bilo nimalo lako:
– Punih deset godina borili smo se da održimo Društvo na papiru. Održavali smo samo skupštine, nije bilo mogućnosti održavanja tečajeva, edukacija, ništa. Tek 2001., kako je došao onaj novi zakon o vatrogastvu, počeli smo s tečajevima i tu dolazi prva grupa naših vatrogasaca, počinju se događati natjecanja na području naše bivše Općine Klanjec. Mogu reći da je to bio novi početak našeg DVD-a, gdje smo onda godinama stvarali novo društvo, priključivalo se sve više članova, žena i djece – ispričao nam je predsjednik DVD-a Lučelnica.
„Zahvaljujući radu naših članova i mještana za uređenje doma nismo potrošili ni 200.000,00 kuna“
Zahvaljujući ovom novom uzletu 2008. godine su u Lučelnici počeli razmišljati da bi mogli napraviti novi vatrogasni dom:
– Izmijenili smo nekoliko lokacija i konačno dobili građevinsku dozvolu zahvaljujući gospodinu Željku Kolaru, koji je u ono vrijeme bio gradonačelnik koji nam je puno pomogao. Da napravimo temelje za ovu zgradu, digli smo kredit od 150 tisuća kuna. Nakon toga smo nas par entuzijasta prionuli poslu, od zidanja, svih armirano-betonskih radova do kompletnog uređenja. I tako je to stajalo osam godina, 2014. smo napravili krov, da bi ove godine na Skupštini donijeli odluku da krećemo sami u dovršetak izgradnje doma. Zanimljivo je da je troškovnik uređenja ovoga doma iznosio 2.400.000,00 kuna, a mi smo iz svih donacija koje smo dobili potrošili ukupno ni 200.000,00 kuna. Sve je ovo nastalo radom naših članova i tu i tamo vanjskih mještana – s ponosom je istaknuo Babić.
Brojne aktivnosti tijekom godine
Društvo danas broji 41 člana, a tijekom godine provodi brojne aktivnosti:
– Kako smo ove godine imali uređenje vatrogasnog doma sa spremištem, najviše smo sudjelovali na natjecanjima operativnih vatrogasaca, tako da smo bili u Klanjcu, Tuhlju, Rakovcu, Podravskim Sesvetama, Domaji, Maloj Erpenji i u Medulinu. Djelujemo u suradnji s Vatrogasnom zajednicom, u mjesecu svibnju, mjesecu zaštite od požara, svetog Florijana obilježavamo svetom misom kod kapelice sv. Florijan u Klanjcu, odlazimo na hodočašće vatrogasaca u Mariju Bistricu, na Tijelovo je procesija, znači sve ono gdje učestvuje Vatrogasna zajednica grada, učestvuju i naši vatrogasci. Plus ovi izvanredni slučajevi kad operativa gasi požare. Od ove godine djelujemo preventivno da palimo korov i travu, da nam ne bi došla situacija da moramo gasiti požare – izvijestio nas je Babić o aktivnostima svog DVD-a.
Natjecanje operativnih vatrogasaca u Lučelnici
U narednom razdoblju Društvo čekaju brojni izazovi na koje su vatrogasci iz Lučelnice spremni:
– U prvom je planu podmiriti sve dugove, riješiti kompletnu situaciju, završiti ovo što nam je još ostalo. Nakon toga moramo održati ovaj tečaj za vatrogasce kojem smo ove godine domaćini. Početkom sljedeće godine u siječnju planiramo održati tečaj za dočasnike i ovim putem pozivam i sve ostale iz cijele županije koji imaju uvjeta za to da nam se priključe. u 2023. namjeravamo učestvovati na svim manifestacijama naše vatrogasne zajednice, to su javno-pokazne vježbe. Moram reći da smo i ove godine učestvovali na međunarodnoj javno-pokaznoj vježbi u Klanjcu, koja se ovdje održavala povodom naše obljetnice. Mogu najaviti da ćemo sljedeće godine u travnju po prvi puta biti domaćini natjecanja operativnih vatrogasaca u Lučelnici – najavljuje predsjednik Babić čijem Društvu želimo još puno godina uspješnog djelovanja.
U Lučelnici smo razgovarali i s najstarijim vatrogascem na klanječkom području Zvonkom Babićem (87) koji je član DVD-a Lučelnica punih 70 godina
„Požara je nekada bilo više nego danas, a mi smo ih unatoč skromnoj opremi gasili najbolje kako smo mogli“
Vatrogasac Zvonko Babić, ikona je vatrogastva na klanječkom području. Tijekom desetljeća obnašao je niz funkcija, od člana upravnog odbora, tajnika, do zapovjednika, a 1958. završio je u Pregradi i tečaj za vatrogasnog dočasnika. Cijelo vrijeme dok mu je to zdavlje dopuštalo bio je aktivan u DVD-u Lučelnica čiji je član od daleke 1952. godine:
– Kad sam došao u Društvo bilo je to jako siromašno vrijeme. Imali smo stare strojeve, a tek smo posle pedesetih godina došli do motornog stroja. Imali smo stare cijevi, prtene, to je sve curelo. Bilo je intervencija, jer je i požara bilo više nego danas. Ali što si onda mogel napraviti? Bili su kanali, nemaš vode, nemaš ničega. I stroj je ovaj drveni, služil je – prisjetio se Zvonko uvjeta u vatrogastvu prije 70 godina.
Zahvaljujući velikom zalaganju i svojim vrijednim rukama vatrogasci iz Lučelnice su podigli nekadašnji, stari Vatrogasni dom:
– Vatrogasni dom smo izgradili iz samodoprinosa, po šumi smo sekali, a onda se nakon toga škola uselila u Dom. Počelo se od maloga, nije to bilo k'o danas kad dobiš novce, nije bilo fondova. Živeli smo od vatrogasnih zabava, tam si prodal malo vina, s tim smo se financirali – kaže Zvonko koji smatra da su tada, kao i danas u vatrogastvu najvažniji ljudi.
– Tih godina imali smo dva odjeljenja, penjačke grupe i navalne grupe, a imali smo i podmladak. Konstantno se nekak' članstvo vrtelo oko 30 do 40 vatrogasaca. To je bilo praktički obiteljsko – deda, sin, unuci. I dan danas je tak' ostalo u vatrogastvu – zaključio je Zvonko koji i danas s posebnim žarom govori o svojoj velikoj ljubavi – vatrogastvu.
[sika4]