Obitelj Jelušić iz Klanjca svoje je snove pretvorila u stvarnost

ZL: Kako ste došli na ideju da otvorite svoj studio, obzirom da imate stalni posao kao učiteljica razredne nastave?

Dubravka: Oduvijek sam voljela glazbu i sve što je vezano uz glazbu. Tako sam već u osnovnoj školi vodila plesnu skupinu, u kojoj su plesale moje prijateljice iz razreda i već tada sam osmišljavala plesne koreografije, koje smo izvodile na školskim priredbama. Upravo taj životni san „pretočila“ sam u posao. Radeći s djecom, spoznala sam koliki utjecaj na djecu ima glazba te sam osjetila potrebu za otvaranjem tvrtke, koja bi djeci pružila dodatne aktivnosti usmjerene prema glazbi i plesu.

ZL: Koje ste sve aktivnosti imali u početku?
Dubravka: Ideja je bila da našim budućim polaznicima omogućimo što veći broj aktivnosti vezanih uz glazbu. U sklopu plesnog studija organizirane su plesne radionice za djecu tijekom cijele školske godine. Aktivnim vježbanjem i plesom pripremamo se za brojna natjecanja i nastupe, kako u zemlji, tako i van nje. Dobitnica sam brojnih 1. i 2. nagrada na međunarodnim i državnim natjecanjima u dječjim plesnim koreografijama. Za koreografiju „Pink Panter“ dobila sam i posebnu nagradu kao trener. Nadalje, zahvaljujući našem pijanističkom virtuozu Jurici Vugreku, uspjeli smo organizirati i odjel klavira, synthesizera i harmonike, koji je vrlo uspješno funkcionirao zbog Juričinog kvalitetnog pristupa djeci. Među prvima smo organizirali vježbanje za žene te opuštanje uz glazbu za mame i bebe (Music Together), što je bilo zaista divno.

ZL: Kako se tvrtka dalje razvijala?
Alen: 2010. godine za Božić priredili smo prvu Božićnu produkciju za građanstvo. Tada se pokazala potreba za nabavkom opreme scenske rasvjete i ozvučavanja. Nismo ni slutili da će nas to odvesti u jedno novo područje. Već iduće godine, zahvaljujući financijskoj pomoći obitelji, nabavili smo opremu za scensku i koncertnu rasvjetu te pokrenuli još jedan odjel koji pokriva rasvjetu za vjenčanja, koncerte i evente. Danas se možemo pohvaliti da smo postigli zavidan nivo kvalitete produkcije i opreme u tom segmentu.

ZL: Obzirom da je vaša kćer Lucija tada pohađala glazbenu školu i nazirao se njezin uspjeh, jeste li u stvari otvorili svoj studio kako bi jednoga dana ona mogla nastaviti vaš put?
Alen: Bile su neke ideje, no nakon što je Lucija završila svoje visoko akademsko obrazovanje te stekla diplomu magistra Glazbene pedagogije i profesora solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, sama je odabrala svoj put, na što smo svi u obitelji izuzetno ponosni. No. to nikako ne znači da nije uključena u aktivnosti naše obiteljske tvrtke. Primjerice, Lucija u petak ima ulogu i predstavu u HNK Zagreb, a u subotu zajedno s nama montira opremu za rasvjetu, nosi kofere i kablove te uvelike pridonosi daljnjem razvitku tvrtke.

ZL: Kad smo se već dotakli Lucije, gdje je vidite kao roditelji za nekoliko godina?
Dubravka: Nama kao roditeljima najvažnije je da je sretna u životu i da radi ono što voli i što ju ispunjava. Na našu veliku radost to upravo i čini. Ove godine seli se u Karlovac gdje će živjeti sa svojim zaručnikom i budućim suprugom Ivanom Šimatovićem, koji je također operni pjevač; solist u HNK Ivan pl. Zajc Rijeka te će tamo nastaviti svoj život i rad uz glazbu. Obzirom da su oboje vrhunski glazbenici, vjerujemo da će jedno drugom biti potpora.

ZL: Kako uspijevate uskladiti svoje redovne poslove s aktivnostima u „RITMU“?
Dubravka: Obzirom da radim kao učiteljica razredne nastave jako teško. Posao učitelja vrlo je složen i zahtjevan. Radno vrijeme učitelja ne završava odlaskom učitelja iz škole, kako to neki misle. Učitelj nisi samo u školi, već i poslije škole. To je istovremeno najteži, ali i najljepši posao na svijetu. Dobar učitelj mora biti potpuno predan svom poslu i ponuditi razne obrazovne izazove učeniku. Ako uspiješ potaknuti učenike da i nakon nastave misle o onome što si im govorio te da oni požele čitati, istraživati, pisati i stvarati, onda si doista uspio u svom poslu. S druge strane popodne počinju redovne aktivnosti u našem studiju. Prije ove nesretne pandemije imali smo i poslovnicu u Zaboku, koju smo nažalost morali zatvoriti za vrijeme prvog lockdowna, te smo kao i sve druge tvrtke koje se bave ovom ili sličnom djelatnošću, jako osjetili krizu. U svakom slučaju vrlo je naporno i teško sve to uskladiti.

Alen: Radim u privatnom projektnom uredu u Zaboku i obzirom na vrstu i zahtjevnost posla također sam u problemima i stalnoj utrci s vremenom, glede usklađivanja jednog i drugog posla. Na sreću imam veliko razumijevanje svog šefa koji mi uvijek izlazi u susret kada trebam izostati s posla zbog svojih privatnih obaveza. To mi je ogromno olakšanje.

ZL: Imate li još kave ideje ili zamisli u budućnosti glede proširenja tvrtke?
Dubravka: Ideja uvijek ima kao i mjesta za daljnji napredak. U proteklih nekoliko godina svoj angažman intenzivnije smo usmjerili ka razvoju glazbene produkcije. Posebno smo ponosni na našu glazbenu produkciju Međunarodnog dječjeg festivala u Brežicama (Slovenija) koji se uspješno održava usprkos epidemiološki nepovoljnoj situaciji već šest godina. Festival slovi kao jedan od najvećih dječjih festivala, čiji su sudionici djeca i mladi iz mnogih zemalja Europe.

Alen: U planu je bilo uređenje i modernizacija tonskog studija, čija bi osnovna svrha bila snimanje dječjih demo snimaka. Naime kako smo dugi niz godina prisutni na dječjim glazbenim događanjima, uvidjeli smo da postoji jako puno talentirane djece, pa i dječjih bendova, koji bi željeli imati svoju demo snimku. Obzirom da su tek na početku svog glazbenog puta, to je često jako teško ili gotovo nemoguće. Nažalost kao što je već spomenuto pandemija je ostavila traga u poslovanju te smo tu ideju ostavili za neka bolja vremena.

ZL: Na samom smo početku godine, imate li kakve planove ili planirate neke događaje u ovoj godini?
Dubravka: Planovi postoje, ideja je puno. Nadamo se da ćemo sve uspjeti realizirati. Nakon Uskrsa počinje, nadamo se, naša sezona što se tiče rasvjete. Počinju i nastupi dječjih plesnih skupina. Ako nam prilike to dozvole i natjecanja. Zadnji vikend u 8. mjesecu, rezerviran je za spomenuti dječji festival u Brežicama. Ubrzo nakon toga u planu nam je realizacija jednog uistinu velikog i posebnog glazbenog događaja u Klanjcu, no za sada ne bih o tome, jer je još vrlo dalek i upitan put do realizacije tog projekta.

ZL: I na samom kraju ovog razgovora, gdje se vidite za nekoliko godina?
Alen: Uistinu je teško planirati bilo kakvu budućnost. Činjenica je da smo svaku godinu sve stariji i da je vrijeme nešto što nam ne ide u prilog. Isto tako, dobar dio života posvetili smo izgradnji naše tvrtke koja je usprkos nemirnim vremenima uspjela opstati te se istinu nadamo da će tako i ostati.

Dubravka: Imamo sreću što su naša Lucija i Ivan već uvelike upoznati sa strukturom tvrtke i već sada se aktivno uključuju u sve aktivnosti. To nam je velika pomoć i satisfakcija u daljnjem napretku. Opet s druge strane kao roditelji, željeli bismo da oboje i dalje ostvaruju uspjehe na kazališnim daskama koje toliko žele. Prekrasno je vidjeti ih zajedno na sceni kako uistinu uživaju u svom poslu. Eto, to bi bio i odgovor na vaše pitanje. Vidimo se kao sretna obitelj!