Više od tri stoljeća Franjevci čuvali tajnu obitelji Erdody

Klanječko svetište - jednokatni trokrilni samostan s unutrašnjim dvorištem dali su sagraditi ban Sigismund i Nikola Erdödy 1630., a crkvu su odredili za mauzolej svoje obitelji. Samostan  je jedan od prvih ranobaroknih sakralnih spomenika u Hrvatskoj. Iako su i samostan i crkva obnavljani više puta, sačuvali svoj izvorni prostorni i stilski oblik.

Tek potkraj prošlog stoljeća otkrivena je kripta u utrobi crkve, koja je skrivala sarkofage obitelji Erdödy. U njima su sahranjeni Sigismund Erdödy (1639.), hrvatski ban i utemeljitelj samostana te Emrik Mirko Erdödy (1690.), dobrotvor samostana. Emerikov sarkofag izvađen je ispod bočne kapele Sv. Antuna Padovanskog i obnovljen 1999. u bečkoj restauratorskoj radionici Josefa Ziglara. Predstavlja jedan od najljepših primjeraka kulturno-povijesnih spomenika bečke provinijencije koja je stvarala sarkofage za Habsburšku carsku obitelj.
            
U sarkofagu pronašli samo čizme

Restauraciju toga kulturnog rariteta vezana je i neobična priča. Prošle godine, naime, u sarkofagu nije bilo zemnih ostataka grofa Emerika, a antropolozi su zaključili da je bogato opremljno grofovo tijelo iz sarkofaga izvađeno neposredno nakon pokapanja. U sarkofagu su, prepričava se, pronađene samo sive kožne lovačke čizme, budući je ovaj okorjeli neženja bio strastveni lovac. Bez obzira na tajnu njegova vječnoga počivališta grof Erdoedy hrvatskoj je kulturnoj baštini ostavio neprocjenjivu vrijednost.

Godine 2003. obnovljen je u istoj bečkoj radionici i sarkofag Sigismunda. Taj sarkofag je izrađen od poluplemenitog metala engleskog kositra. Bogato je ukrašen pozlaćenim ukrasima, a pripisuje se bečkoj radionici majstora Zaharije Lauffera koji je radio sarkofage za Mariju Leopoldinu i Ferdinanda III Habsburga.

Oba sarkofaga smještena su u posebno pripremljenoj kripti klanječkog samostana i dio su Zavičajne zbirke u osnivanju. Treći sarkofag, onaj Nikole IV, još čeka na rekonstrukciju, koja košta oko 300 tisuća kuna. Sačuvani dokumenti bilježe poimenice 10 članova obitelji, čije je posljednje počivalište u kripti ispod oltara klanječke crkve. Uz Emerika i Sigismunda, tu su i grobnice Nikole I i Nikole IV Erdödyja te Elizabete Pokoczy (1707.), dok su dva obiteljska groba lijevo od ulaza u klanječku crkvu.

Klanječki sarkofazi pobuđuju iznimnu pažnju. Već iz knjige dojmova dade  se isčitati da su ih posjetili turisti diljem svijeta, iz SAD-a, Kanade, Argentine, Australije, Kine, Japana, više afričkih i europskih zemalja. I svi su bili oduševljeni ovim lijepim sakralnim kositrenim umotvorinama. Začudo, tek mali broj Klanjčanki i Klanjčana, mada su im ova remek-djela na domak očiju, još ih nisu udostojili posjetom i ogledom.