Priče o toponimima

Kao građanin Krapine, pa čak i ako to niste, za vjerovati je da ste tijekom svog života, barem jednom zatražili kakvu po

p_835693murvinjak-naselje-krapina (600 x 400).jpg

Kao građanin Krapine, pa čak i ako to niste, za vjerovati je da ste tijekom svog života, barem jednom zatražili kakvu potvrdu ili pak izvadak, bilo iz gruntovnice ili katastra. Možda tom prilikom niste obratili pozornost na “vlastito ime” vaše nekretnine, no ono u stvari predstavlja toponim po kojem se vaša čestica, uz izmjeru i upis, od drugih može razlikovati.


Murvinjak

Posebice su zanimljivi oni toponimi koji nam sugeriraju namjenu nekretnine ili pak pobliže određuju njezinu osobinu. Zanimljiva je priča vezana uz “Murvinjak”; to je ono zemljište koje se nalazi lijevo uz Šetalište Ivana Vrenca, u pravcu sjevera. Malo je znano da su ovdje, tijekom l9. stoljeća posebice, rasla stabla duda ili kako zagorska inačica zvuči, murvi. Na uzgoju stabala posebice su se, uz dakako domaće stanovništvo, isticali povrtlari iz Bugarske.

Mnogi stanovnici Krapine, uzgajali su dudov svilac. Gusjenice su dobivali u kutijicama, a za njihovu ishranu koristili su lišće stabala s Murvinjaka. U posebnim uvjetima, brižno su kontrolirali svoje začahurene stanare i pratili njihov razvoj pazeći da ne progrizu čahuricu, kako sav trud ne bi bio uzaludan. Dudovim svilcem opskrbljivali su tako svilarsku industriju ondašnje države (posebice Maribor, Varaždin, Osijek), a po pričanju starijih Krapinaca, koji su to čuli od svojih baka i djedova, iz Krapine i Zagorja, u englesko se kraljevstvo, pored zagorskih purana i guščje jetre izvozio dudov svilac, za potrebe tamošnje industrije.

Galge i Viline jame

Krenemo li dalje stazicom uz Murvinjak, dolazimo do “Galgi”. Danas se ovdje proteže kraj Ulice Matije Gupca, koji vodi u Strahinje, a nekad se ovdje nalazilo krapinsko stratište. Kao svako gubilište onog vremena bilo je opskrbljeno sredstvima izvršenja kazni, dakle vješalima (domaći: galge). U Krapini i danas kruži vesela zgoda, vezana uz ovu ne baš radosnu lokaciju. Priča svjedoči da je poradi ustajanja na lijevu nogu, sudec krapinski bio izrazito loše volje i osudio je kradljivca na smrt vješanjem. Sve bi bilo u redu da vješala nisu bila novosagrađena i još nitko nije bio smaknut na njima, a da osuđenik nije bio domaći, već Slovenac. Građani Krapine prosvjedovali su kod gradskih vlasti i samog suca riječima: ”Pa nismo mi valjda delali galge za lucku čeljad, smo mi to delali za nas i našu decu.”

I tako naš susjed prođe nekažnjen.

Ako pak krenemo dalje cestom prema Strahinju te se kod Podgore počnemo uspinjati stazom prema planinarskom domu, proći ćemo pored Vilinih jama. Sjećate se nesretno zaljubljene, lijepe sestre Viline, koja je izdala svoju braću, Čeha, Leha i Meha, Rimljanima. Za vjerovati je da se ljubav Viline i rimskog vojskovođe rodila baš ovdje, na Judenburgu, gdje su na koncu obitavale i vile, pa kako onda ne bi svoju imenjakinju zaštitile i ugostile na ovim prostorima.

Porijeklo naziva Lepoglave

Dopustite mi, da u ovom kratkom putovanju prijeđem granicu naše županije i odem do Varaždinske, do grada Lepoglave. Dok se jednog dana sin prije spomenute Viline bezbrižno igrao na proplanku ispred Jama, dotrčao je vol te na svojim rogovima iznio kroz podzemne špilje djetešce na drugu stranu. Nažalost, ono je na tom putovanju tragično stradalo, a putnik namjernik sahranio ga je tamo gdje ga je pronašao. Poradi izuzetne djetetove ljepote, Lepoglava tako dobi ime.

Zato, kad nešto službeno obavljate, nemojte se samo usredotočiti na brzo rješavanje papirologije, zastanite bar na čas i prisjetite se minulih vremena i ljudi koji su nam ostavili na čuvanje ova blaga koja nas okružuju, a možda i nismo znali priče vezane uz taj imetak.