Tko su „domaći“ a tko „stranci“!

U nedjelju, 17. lipnja 2023. godine, pala je zavjesa na prvenstvenu sezonu  Druge SuperSport nogometne lige. Nakon tog dana sve se znalo – još ranije u niži rang  otišlo je Međimurje i Osijek II dok je Zagorec kroz rulet kvalifikacija pokušao zadržati status drugoligaša što nakon dvije utakmice protiv Krka nije uspio te se spustio korak niže – u III. HNL Centar.

U ovom tekstu koji slijedi nije mi namjera tražiti krivce jer oni su već proglašeni od strane „velikih navijača“ koji su možda bili na 30 do 40 posto, ako  ne i manje, službenih utakmica Zagorčeve sezone a njih je bilo 35. Počet ću s onim što je dugogodišnja tema i traženje razloga ponekad lošijih rezultata Zagorca – zašto ne igraju „domaći“ igrači ponikli u omladinskoj školi Zagorca odnosno zašto veći dio čine „stranci“  jer da igraju samo „domaći“ Zagorec bi uvijek bio tu negdje pri vrhu vječna je tema u gradu pod Strahinjšćicom !? Takav stav može imati navijač koji ne poznaje nogomet i ono što se u njemu promijenilo. Samo bih podsjetio zagovornike ideje o svim „ domaćim“ igračima da su najveće uspjehe kluba u posljednjih 30 godina donijeli „stranci“ uz pomoć kvalitetnih „domaćih“ igrača. Tako svi s ponosom, i pravom, govore o kvalifikacijama za Prvu hrvatsku nogometnu ligu ali zaboravljaju da su uz „domaće“ igrače Antolić, Rumbak, Glavač, Ferček, Majcen i Vidović  igrali i  „stranci“ Zadrani Jole Butić, Alen Glavić, Damir Kalapač i pokojni Marin Pucar te „stranci“ iz zagrebačkog prstena Šorgić, Zember, Prskalo i Kauzlarić.

Prošle sezone kada je Zagorec uvjerljivo postao prvak nosioci igre bili su „domaći“ igrači Smrekar, Landripet, Majcenić, Strabić, Hoić i Pelko te „stranci“ Braun, Vučemilović-Vranjić, Radoš, Bruči, Grgić, Kovačić, Camara i Okechukwu što samo potvrđuje tezu da igrači ponikli u Zagorju, a ne samo omladinskoj školi Zagorca, moraju biti okosnica ekipe a „stranci“ moraju igrati ako su kvalitetni ! Onda su rezultati vidljivi !

Ove sezone bilo je to drugačije – u jesen je ušla ekipa u kojoj su dominirali juniori Gorice dok su juniori Zagorca bili zanemareni ( o tome sam pisao u  prosincu 2022. godine ) a dovedena pojačanja nisu ispunjavala osnovni kriterij da su kvalitetni ! Rezultat jeseni svi znamo – uvjerljivo pretposljednji sa samo devet bodova uz samo dvije pobjede. Proljeće je donijelo lijepe vjetrove u Krapinu – afirmirali su se juniori – Stiperski i Topolovec prije svega uz opasku da moraju još puno raditi te naznake da se na njih može računati pokazali su Frinčić, Brčić i Ružak – uz kapetana Smrekara, Landripeta, Kanceljaka i Bračevića te „stranci“ koji su donijeli odlično proljeće. Što se dogodilo na kraju znamo ! Ako želim biti potpuno iskren, a to uvijek pokušavam, onda ću i napisati da su najbolji igraći proljeća, i to će izazvati polemike, ali dajem si to pravo da napišem jer bio sam uživo na 34 službene utakmice od 35  Zagorca, bili stoper Corce – Crucy, vezni igrači Krznarić i Dunić, golman Bruči, te napadači Smrekar i Landripet te veliki vojnik kluba u ovoj sezoni Patrik Jug pristigao iz Gorice. Po podjeli na „domaće“ i „strance“ samo su dva igrača „domaća“ !

Svakako – osnovno pitanje koje postavljam sam sebi – tko su „domaći“ igrači ? Da li su to igrači ponikli samo u omladinskoj školi Zagorca ili u obzir uzimamo i Krapinsko – zagorsku županiju ? Ako su oba  odgovora potvrdna onda znači da su svi ostali iz prostora Republike Hrvatske  „stranci“ ! Zaista nevjerojatno i izrazito lokal patriotski razmišljanje jer da u tom malenom prostoru kao što je naš gdje se „stvaraju domaći“ igrači može izaći minimalno  20 u dvije sezone koji zadovoljavaju treći rang hrvatskog nogometa onda moram zaključiti – imamo najbolju omladinsku školu u Hrvatskoj ?!

Imamo li je ? Ostavljam vama da sami zaključite.

Sezona koja je iza Zagorca ?  U jednoj rečenici - Očajna jesen i dobro proljeće – nije bilo dostatno  ! Svi znamo kakva je bila jesen ! Očajna ! Nakon nje iz kluba odlazi čak 13 igrača ali istovremeno klub ostaje i bez dvojice stožernih igrača – dva vezna igrača – Strabića nakon šestog kola i teške ozljede koja ga odvaja od igre punih devet mjeseci i tek će se priključiti ekipi na pripremama za sljedeću sezonu te Majcenića koji mora na operaciju koljena i ne može igrati u proljetnom dijelu a povratak na teren se očekuje prije početka nove sezone. Nova Uprava kluba odlično reagira i dovodi 13 novih igrača te trenera Vidaka koji u 25. kolu gubi Krznarića a u 26.-om Harrisona, standardne članove prvih jedanaest i jedne od najboljih igrača. Osim prva – dva  tri kola koja su ipak donijele vidljive naznake da će to biti drugačiji, bolji Zagorec ekipa je krenula furiozno. Nakon drugog poraza u 18. kolu ( Hrvace ) Zagorec redom pobjeđuje ili remizira da bi prvi sljedeći poraz doživio tek 27. kolu ( Mladost Ždralovi ) – punih osam kola bez poraza!

I tada je došlo to posljednje kolo, rezultati izravnih suparnika za bijeg od kvalifikacija se „već znao“ te je tada Zagorec trebao uzeti samo bod na svom terenu protiv izravnog suparnika Grobničana da bi se mirno odmorio i pripremio za sljedeću sezonu. No nije bilo tako ! Grobničan uzima sva tri boda dok izravni suparnici na  gostovanjima kod Dugog Sela ( Marsonia ) i Hrvaca ( Trnje ) uzimaju puni plijen te Zagorec mora u kvalifikacije. Samo da napomenem ako se gledaju samo rezultati proljeća Zagorec bi bio na visokom četvrtom mjestu .

Nakon posljednjeg kola trener Vidak podnosi ostavku uz pojašnjenje da želi zaštiti igrače od lažnih optužbi ( namještanje utakmica ) a klupu preuzima Ivan Zubić s pomoćnikom Stjepanom Poljakom.

U intermecu između posljednjeg kola i prve utakmice kvalifikacija Zagorec osvaja Kup NS KZŽ ( Gaj Mače 2:1 ).

Obje kvalifikacijske utakmice obilježili su navijači a ne igrači. Naime, navijači su u prvom susretu oborili dugogodišnji rekord tribina stadiona u Podgori a na Kantridi ih je bilo dvjestotinjak koji su zdušno svih devedeset minuta navijali za svoj klub. To se najbolje vidjelo na utakmici na Kantridi kada je predigra susreta bila prekrasna. Pogled na tribine slavne Kantride budio je ponos  kod svih kojima je Zagorec u srcu jer veliki dio tribina bio je obojen u plavo a glasovi navijača iz Krapine u potpunosti su nadjačali domaće navijače.

Obje utakmice karakterizirali su promašaji igrača Zagorca te po jedan „zicer“ u svakoj utakmici za Krk od kojih su jedan, onaj u Rijeci na Kantridi, iskoristili te sasvim zasluženo odlaze u viši rang dok Zagorec mora u niži.

Moram napisati, jer ovo ne bi bio potpuno objektivni osvrt ako to ne spomenem, nesportsko ponašanje te kršenja osnovnih pravila kluba - tri domaća igrača ( neću ih imenovati zbog toga što su to mladi igrači pred kojima je manje – više dobra karijera ) koja su dan dva prije prve kvalifikacijske utakmice igrali mali nogomet na turnirima. Činjenica je da su sva trojica „domaći“ igrači. No, ovdje se ne radi o tome da li si „domaći“ ili „ stranac“ već koliko poštuješ grb na dresu kojeg nosiš i koliko poštuješ svoje suigrače koji su  u to vrijeme bili koncentrirani na ono što ih očekuje na travnatom terenu za desetak sati znajući da igraju najvažniju utakmicu sezone.

Na kraju – tako je kako je i od toga se ne može pobjeći ! No, ne treba tražiti  krivca jer krivci dobro znaju da su to oni  i, vjerujem, da su shvatili da igraju za ponosni klub koji je star više od stoljeća jednog te da su kroz njega prošli pravi znalci – kao npr. Ivica Mužar – Cune, Alen Ferček, Tomica Vincelj, Joža Poljak, Josip Goričan – Korlja, Darko Horvat – Beba, Tomica Vincelj, Željko Rumbak – Rambo, Ivica Antolić – Tola, itd. a mogu nabrojati igrače koji danas igraju profesionalni nogomet u jakim ligama kao što su Petar Bočkaj, Robert Murić, Silvio Goričan ponikli u omladinskoj školi Zagorca, itd.

Uostalom,  ovo što su postigli s ovom kvalitetom je sportsko čudo,  jer moramo biti realni i reći da je ovo prva seniorska sezona Čondriću, Orloviću, Cruce – Corcy-u, Jugu, Stiperskom i ostalim juniorima. Od nabrojanih većina su obrambeni igrači kojima ipak treba iskustva. Uglavnom ova sezona je platila ceh lošoj jeseni te, unatoč odličnom proljeću,  mladosti i neiskustvu. Smatram da je trener Perica Vidak iz ove mlade ekipe ( prosjek godina 22 op.a. ) izvukao i više od očekivanog.

I zato - ostavimo da Uprava kluba i stručni stožer u miru pripreme sve za novu sezonu i kada ona počne – vidimo se na tribinama !

Minutaža igrača

U ovoj je sezoni najviše igrača prošlo kroz roster Zagorca – njih čak 40. Najveću minutažu ( bez kvalifikacijskih i Kup utakmica, op.a. ) imao je Bruči ( 2444 minute ), a zatim slijede; Landripet(2413), Smrekar ( 2327), Čondrić ( 1930), Jug ( 1550 ), Bračević ( 1411 ), Kraković ( 1223 ), Dunić ( 1135 ), Kanceljak ( 1128 ), Majcenić ( 1050 ) i Orlović ( 1016), itd.

MVP sezone – Matija Smrekar

Najbolji igrač sezone je Matija Smrekar s 13 postignutih golova ( prvi strijelac kluba i šesti lige ) i 7 asistencija ( prvi asistent kluba i sedmi lige ), a zatim slijede Kanceljak sa šest golova i dvije asistencije; Christian ( 4 gola i dvije asistencije ) i Bračević  ( 4 gola i 1 asistencija ), itd.

Kartoni

Po broju dobivenih kartona Zagorec se nalazi na visokom drugom mjestu lige s 90 od toga 86 žutih i 4 crvena kartona. Najviše žutih kartona dobio je Andrej Landripet što ne iznenađuje jer on je zasigurno najborbeniji igrač Zagorca. Nakon njega slijede Jug s devet, Cetina sa sedam, Harrison sa šest i te Braun s pet, itd. Crvene kartone dobili su Bruči, Harrison, Landripet i Čondrić.

Navijači

U ovoj sezoni posebna su, i zaista pozitivna , priča navijači kluba,  Po prvi puta nakon puno godina navijači su u velikom broju, pogotovu u proljetnom dijelu, pratili svoj klub i na gostovanjima i u većini slučajeva bili glasniji od domaćih navijača. Da sada previše ne pišem o njima citirat ću sam sebe nakon utakmice na Kantridi:“ Predigra susreta bila je prekrasna. Pogled na tribine slavne Kantride budio je ponos  kod svih kojima je Zagorec u srcu jer veliki dio tribina bio je obojen u plavo a glasovi navijača iz Krapine u potpunosti su nadjačali domaće navijače.“

Na žalost još uvijek postoje „navijači“ čiji je osnovni zadatak da dođu na svaku drugu ili petu utakmicu i onda jedva čekaju da „njihovi“ igrači pogriješe i onda rječnikom koji nije za novine „počnu paljbu“ na te igrače ili koriste društvene mreže da liječe svoje frustracije „pljujući“ po trudu igrača i Uprave kluba.

Treneri

Ove sezone čak je četiri trenera vodilo ekipu Zagorca. U prvih pet kola bio je to Sven Raić ( osvojio 7 bodova i ostavio Zagorec na devetom mjestu), zatim od šestog do osmog kola nije bilo glavnog trenera ( osvojen jedan bod ), od osmog kola do petnaestog užarenu klupu Zagorca preuzeo je Damir Petravić ( osvojio samo  jedan bod ) da bi u proljeće trener postao Perica Vidak osvojivši u 15 kola 25 bodova, da bi preostale tri utakmice vodio Ivan Zubić ( osvojio Kup ).

Izjave

Tomislav Pernjek, predsjednik kluba:“ Naravno da je sezona 2022/ 2023 za NK Zagorec Krapina bila neuspješna budući da smo ispali iz 2. SuperSport NL. Tu nema dvojbe. No da bi bolje shvatili što se točno dešavalo, potrebno je razdijeliti sezonu na jesenski dio te na proljetni dio.

U jesenski dio sezone smo krenuli razočarani "neuspjehom" što nismo ušli u 1. SuperSport NL. Nakon što smo suvereno i rijetko dominantno osvojili prvo mjesto u 3. ligi središte u sezoni 2021/2022 to je bio apsolutno krivi doživljaj i percepcija stvarnosti. U sezonu smo također ušli nakon nesretnog i nespretnog dogovora o suradnji s NK Goricom. I na kraju, u sezonu smo ušli financijski potpuno nestabilni nakon što smo se iscrpili u sezoni ranije, šampionskoj sezoni gdje smo bili prvaci.

Iako smo u prva 4 kola osvoji 7 bodova, već je pripremni period dao naslutiti da neće biti dobro. Nakon dvije promjene trenera, loših igara i puno ozljeda 15. kolo smo završili s 9 bodova.

Ovdje ipak trebam napomenuti da smo, pogotovo na jesen, imali jako loš tretman sudaca. Dovoljno se sjetiti samo domaće utakmice protiv Mladost Ždralova gdje sutkinja nije vidjela da je naša lopta prešla gol crtu, a s druge strane je osuđen penal za kontakt rukom izvan šesnaesterca. Uostalom, činjenica da je u cijeloj sezoni u našu korist sviran samo 1 (jedan) jedanaesterac dovoljno govori u prilog mojoj tezi.

Uslijed svih jesenskih turbulencija na polusezoni je došlo do promjena u klupskoj upravi. Klub je tada bio u dosta teškoj situaciji, svi su nas otpisali u borbi za ostanak, teret dugova je bio veliki, većina igrača je otišla iz kluba. Ja sam preuzeo nezahvalno mjesto predsjednika kluba, u klub su došla neka nova lica, svježa krv te je Odluka nove Uprave je bila da se sve pokuša da se ostane u ligi. Tu smo dali sve od sebe, Matija Smrekar je preuzeo sportsku politiku, doveli smo vrhunskog trenera Pericu Vidaka, 12 novih igrača i, ako gledamo samo proljetni dio sezone, završili četvrti. No spletom nesretnih okolnosti gdje su nakon utakmice protiv Trnja svi vjerovali da smo osigurali ostanak u ligi i gdje smo kolo prije kraja bili deseti, nakon poraza protiv Grobničana u zadnjem kolu završili smo u kvalifikacijama.

No to nije bila najgora stvar koja nam se desila nakon te utakmice. Nakon nje je trener Perica Vidak u, i dalje, nerazjašnjenim okolnostima dao ostavku i to je bila situacija koja je dodatno uzdrmala klub i momčad od koje se nismo mogli oporaviti.

U kvalifikacijama nismo bili dobri, momčad nije bila na nivou na kojem je igrala veći dio proljetnog dijela prvenstva, a činjenica da u 180 minuta nismo dali gol nam govori da nismo ni zaslužili ostanak kroz kvalifikacije.

Nakon tih utakmica najviše me smetaju raznorazne priče o igračima i podjela na domaće i strane igrače. U teškim okolnostima na zimu smo složili ekipu koja je na proljeće skupila 25 bodova, vratili smo u klub Kanceljaka, a vratili bi još neke "domaće" da su htjeli doći. Uostalom, ekipu je slagao domaći dečko Matija Smrekar. Zar on ne bi htio da čim više domaćih igrača igra u Zagorcu?? A na kraju krajeva stvarno ne znam koji se to "stranac" nije dovoljno borio za naš klub o čemu svjedoče njihove suze na Kantridi.

Kad smo se već našli u ovoj situaciji, gdje smo ispali u niži rang, moramo je iskoristiti tako da se klub dodatno posloži organizacijski i financijski, da se da šansa mlađim igračima koji će biti nositelji momčadi u budućnosti ali se nadam da će kostur momčadi iz ove sezone ipak ostati na okupu što će nam jamčiti dobar rezultat u 3. ligi Centar.

Za kraj bi želio zahvaliti svim ljudima oko kluba i u klubu, sponzorima, donatorima, volonterima koji su pomogli na bilo koji način u ovih 6 mjeseci, a najviše zahvaljujem navijačima na podršci na kraju sezone kad nam je bilo najteže, a posjeta i podrška na finalu kupa protiv Mača, na Kantridi, a posebno na domaćoj utakmici protiv Krka gdje od 90-ih nije došlo toliko ljudi na domaću utakmicu me posebno veseli. To je ujedno i najveći dobitak ove sezone, ljudi su se vratili na utakmice u Podgori. „

Ivan Zubić, trener: „U sam smiraj sezone, na poziv predsjednika došao sam u svoj matični klub, s ciljem da spasimo sezonu zajedno.

Sve je počelo lijepo osvajanjem kupa protiv najvećeg županijskog konkurenta te iznimno iskusne i odlične momčadi Gaja.

U ovom izazovnom razdoblju nama ta utakmica nije odgovarala, jer je puno veći zadatak bio pred nama, ostanak u 2 NL. Vidite da je Karlovac  svoj kup stavio nakon kvalifikacijama jer je sve bilo podređeno da uđu u rang više. Ja kao trener si nisam smio dozvoliti da uđemo u tu utakmicu s mislima o kvalifikacijama jer je zagorski prestiž bitan i zato smo ušli u finale bez ikakvih kalkulacija te se bacili na glavu i osvojili to natjecanje. Da smo kalkulirali možda smo mogli ostati i bez svega, te smatram da u nogometu i sportu općenito nema prostora takvim manevrima.

U kvalifikacijama smo zaista imali prilike da u svakoj utakmici postignemo po jedan pogodak što bi bilo više nego dovoljno, ali nismo uspjeli i na to se više ne možemo vraćati već treba iz toga nešto naučiti i nastaviti dalje. Ovim putem čestitam momčadi Krka na ulasku na naš mjesto.

U novoj sezoni bi najviše volio kada bismo uz dobro posluženu ekipu imali bučnu podršku s tribina, posebno na domaćem terenu. Svjestan sam da će podrška biti dok će biti igre i rezultata, no u ovom tranzitivnom razdoblju za klub prava podrška će biti potrebna i izražena nego ikada da uspijemo krenuti u novom smjeru.