[VIDEO] Mirko Tepuš potajno zasadio 64 sadnice drveća i uljepšao okoliš zabočke bolnice
Kada su bile vrućine, dolazio sam ovdje u 5 ujutro, nosio u karnisterima po 300 litara vode i zalijevao sadnice da ne bi uvenule. Za svaku sam sadnicu donio i po 10 kilograma konjskog gnoja. Srećom, sve je uspjelo, primilo se i dobro napreduje, zadovoljan je Mirko
Ovo je bio lijep, ali goli brijeg, opisuje samozatajni zaljubljenik u prirodu Mirko Tepuš iz Gornje Šemnice okoliš Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana, koji je stoga prije nekoliko godina došao na ideju da 'nešto zasadi'. Svoju je ideju i ostvario, a 'nešto zasaditi' značilo je da je Mirko samoinicijativno, i o svom trošku, prije 3 godine posadio čak 64 sadnice drveća na prostoru oko zabočke bolnice.
I u Krapini i u Radoboju
Najzanimljivije je, ipak, da je drveće sadio bez znanja uprave bolnice. – Sadio sam potajno. Kasnije, kada su saznali tko to sadi, bilo im je drago i reakcije su bile pozitivne. Osim kod bolnice, 13 sadnica posadio sam i u Krapini ispred Doma zdravlja te u Radoboju 5 komada. Kada me netko od prolaznika znao pitati što radim, rekao sam, ja samo sadim, ne znam ništa, to plaća Zrinjevac – sa smiješkom priča 80 – godišnji Mirko, čije još mlado drveće krasi pogled na bolnicu. Osim velikog troška, jer uloženo je više od 3000 eura u sadnice, gnojivo, tu je uložen i veliki trud, briga i puno vremena. – Kada su bile vrućine, barem jednom tjedno dolazio sam ovdje u 5 ujutro, nosio u karnisterima po 300 litara vode i zalijevao sadnice i grmlje da ne bi uvenulo. Za svaku sam sadnicu donio i po 10 kilograma konjskog gnoja. Srećom, sve je uspjelo, primilo se i dobro napreduje – zadovoljan je Mirko Tepuš. Zasadio je pet vrsta južnoameričkih platana, japanske trešnje i kanadski crveni javor te drvo tulipovac. Za svoj trud i rad nije nikada ništa tražio.
'Neka samo raste'
– Htio sam to napraviti za uspomenu, za sebe, za bolnicu, za ovaj kraj. Nisam nikome govorio, htio sam da to bude mala tajna. Vozio sam autobus po Europi, puno putovao, dvije godine se u bavio vrtlarenjem u Njemačkoj i rekao sam sebi, zašto ne bih posadio nešto u našem kraju, nešto da doprinesem. Svi često dolazimo u bolnicu, neka nam bude ljepše. Već sam dugo u mirovini, živim sam, imam vremena i volje – pojašnjava nesebični potez Mirko. Šećući okolišem bolnice, gledajući svojih ruku djelo, Mirko je sretan.
– I sada je već lijepo, no za pet godina ovo će biti prekrasno i cijela će bolnica biti u velikoj hladovini. Zasađeni su tu čempresi, no nije to baš drveće našeg kraja, a ovo će, kada dosegne punu visinu od desetak metara za kojih pet godina, biti divota – priča Mirko, koji ljubav prema prirodi i biljkama gaji od malena. – Volim prirodu i svake nedjelje barem dvadesetak kilometara pješačim po našim bregima, prošao sam cijelu Strahinjčicu. Doma imam mali vrt, puno grmova i cvijeća, volim se time baviti – kaže Mirko, dodajući da mu za njegov pothvat ne treba nikakva plaća. – Dovoljno mi je da dođem tu prošetati, da vidim kako to izgleda, i u tome uživam. Sada samo treba još malo povremeno porezati, formirati krošnje. Neka samo raste – zaključuje Mirko Tepuš.
Iznenađenje za bolnicu
Glavna sestra Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana Božena Štokan puna je riječi hvale za Mirka. – On je samozatajan dobrotvor, koji razmišlja daleko u budućnost, voli prirodu, misli na okoliš i uljepšava vizuru bolnice – kaže, dodajući da je zasađeno drveće osoblje bolnice jako iznenadilo. – Čuli smo od ljudi da netko dolazi i nešto sadi. Kolegica me pitala imamo li neku organiziranu sadnju oko bolnice. Onda smo čekali da se gospodin ponovno pojavi, dočekali ga, a on nam je sve ispričao i reakcije su bile pozitivne. Malo su pomogli i dečki iz tehničke službe, u nošenju svih tih teških karnistera za zalijevanje. Sprijateljili smo se. Što reći drugo, puno hvala gospodinu Mirku, svaka mu čast, za sav svoj trud ništa ne traži, a to je u današnje vrijeme prava rijetkost – zaključuje Božena Štokan.