VIDEO: Stjepan (76) svojoj Iciki svaki dan iz udaljenog bunara nosi vodu

Sada kada je već prava rijetkost po selima naići na kravu u štali, mi smo naišli na jednu priču koja oduševljava, a i rastužuje. Već čak 32 godine, Hršak Stjepan (76) iz Krapinskog Vidovca svojim kravicama vodu nosi dva puta na dan, ujutro i navečer, bila kiša, snijeg, led... Vodu nosi u kantama, sveukupno 30 litara, a nosi ih od bunara koji mu se nalazi pokraj kuće pa sve do štale u kojoj se nalazi njegova mezimica Icika.

Štala je udaljena nekoliko stotina metara od kuće i kako se mu kuća nalazi na brdu, posebno mu je teško u zimskim danima kad cesta smrzne. Kako priča Stjepan, ide polako i oprezno, a vodi ga velika ljubav prema životinjama. U neka bolja i prijašnja vremena u njegovoj štali su bile po dvije, tri krave, a sada je samo jedna jer godine su učinile svoje, a snage i novaca je sve manje. U mladosti udaljenost od bunara do štale je „preletio“, a sada, sada su mu potrebne čak četiri pauze do štale, da malo predahne. – Svako jutro i svaku večer odem do svoje Icike, nahranim ju i napojim ju. Sada je bređa pa ne daje mlijeko, tele bi trebalo stići u prvom mjesecu. – rekao je Stjepan.

Sve je teže
Stjepan kaže da mu je teško, živi sam i preživljava od socijalne pomoći. – Jedan dio naknade koju dobim, ja dajem za svoju kravicu. Kupujem joj sijeno u balama, imam prijatelja koji mi bale doveze skroz do štale i pospremi mi ih. Imam i 3 male oranice uz štalu, tu posadim nešto kukuruza, okopam dva puta, sve koliko je u mojoj mogućnosti. Na proljeće ove godine vjetar mi je bacio crjepove sa štale pa mi je potrebna pomoć i s tim. Bojim se da ne dođe neko nevrijeme pa da ne napravi još više štete i smoći mi sijeno. Još kratko mogu ovako, ja imam sad već godine, sve mi je teže. Trudit ću se da i dalje odlazim do štale, a kad već neću moći, tko će moju Iciku nahraniti, napojiti? Nitko, tad ću biti primoran na prodaju – teška srca govori Stjepan.

Ljubav prema životinjama
- Ljubav prema životinjama mi je familijarno usađena. Kad sam bio mladić, uvijek je cijela obitelj brinula o kravama, ja sam to posebno volio. Kad sam krenuo u vojsku, brigu o mojim kravama prepustio sam majci i bratu, kad sam se vratio, dočekale su me moje mezimice zdrave i zbrinute i tad sam odlučio da ću se baviti s time. Od tad sam svakodnevno u tom poslu, pružeći ljubav životinjama, bilo mačku, psu ili čak kravi, životinja to osjeti i višestruko vrati. Ja oduvijek imam posebnu vezu sa svojim životinjama, svojoj kravici uvijek donesem i malo kruha, s tim je nagradim, dajem joj to ko poslasticu, iako je malo, ona to cijeni. Ona mene redovno nagradi s mlijekecom, izuzev sada kad je bređa – kazao je i dodao kako se nada da će s teletom biti sve u redu jer je prošlo tele Icika izgubila.