Dobri duh Krapinskih Toplica, Karmelita Pavliša, ponovno se pobrinula za najpotrebitije
Rečite već denes svojim najbližima da ih volite, da ste ponosni na njih, jer ne znamo kaj nam svaka sljedeća sekunda života donosi. Srečen, blagoslovljen i zdravi Vuzem želim svima i nadam se da bumo drugi Vuzem dočakali u puno boljem svijetlu, poručuje Karmelita
Karmelita Pavliša, koja bi rekla za sebe da je obična mještanka Krapinskih Toplica, ponovno je pokrenula akciju kojom je 30 ljudi, koji to inače ne bi, za ovaj su Veliki petak, subotu i Uskrs imali sve što uobičajeno imaju ljudi na svojim blagdanskim stolovima.To je bio razlog da malo popričamo s njom, tom više što joj nije prva samoinicijativna akcija. Naime, čim čuje da je netko u potrebi, ona napravi sve da se ukloni. U paketima je bila šunkica, kolači, riba za Veliki petak, lučice, gibanica i sve što si ljudi obično priušte, a ovi ljudi si nisu mogli. Sve to prikupljeno pozivom Karmelite Pavliše na humanitarnu akciju, a na Veliki petak najpotrebitijima to su odnijele gerontodomaćice. Evo je na jednoj od akcija:
Zašto ste zapravo pokrenuli ovu akciju?
Ovu akciju sam pokrenula, jer sam jedan dan razmišljala kak su negdar Vuzmi zgledali, dok smo bili deca. Nisme imali puno na stolu, ali smo slavili Vuzem onak praf „iz srca“. Denes je sve nekak drugač. Onda sam se zmislila da ima ljudi koji si morti nemreju napraviti Vuzmeni objed pa sam si mislila zakaj to ne bi mi napravili pa imamo gerontodomaćice, one znaju kakvo je stanje i tko je zbilja potrebit i nemoćan, i kaj je najbitnije, mogu to odnesti korisnicima. Dela objavu u grupu Toplice naše mjesto, nazvala sam nekoliko udruga i KUD, pojedinaca i svi su odmah prihvatili ovu ideju.
Tak da, ovim putem, zahvaljujem udrugama Kubure Male Erpenje i Udruzi žena Vrtnjakovec koje su napravile kolače i gibanice, zahvaljujem KUD-u Zlatko Baloković i to su došli mahom sve mladi ljudi punih vrećica svega, jako mi je bilo to drago, jer vidim da razvijaju taj osjećaj empatije. Zahvaljujem gerontodomaćicama i pojedincima koje sam zvala i onima koji su se sami sjetili da donesu nekaj od svojega obeda i ne bi htela isticati nikoga pojedinačno, jer su svi htjeli ostati anonimni, ali moram reći da je naša mještanka Dubravka Gorički spekla tak veliku gibanicu od maka da je podijeljena skoro svim korisnicima. Skupili smo šunkice za svakoga, lukec, rotkvicu čak, puno drugih potrepština, ribice za post, puno pinca i kolača. Napravili smo tridesetak objeda, jer sam zamolila gerontodomaćice i njihovu voditeljicu da naprave popis stvarno potrebitih i nemoćnih ljudi.
Imate kakvu poruku za te nemoćne ljude?
Da, da nisu sami, da mislimo na njih, da znam da su skromni u svojoj boli i neimaštini i da ništa ne traže, ali svaki darak prime od srca. Nadam se da budu im ovi „Vuzmeni objedi“ barem malo uveselili Vuzem i naravno želim im sretan, blagoslovljen i zdrav Vuzem od srca.
Kako se osjećate sada kada ste uspjeli u svom naumu?
Ne znam, možda smo kao zajednica mogli napraviti i više, uvijek može više, ali vjerujem da puno naših mještana ima nekog ili neku obitelj kojoj pomažu i kojoj budu uljepšali Vuzem. Ne bi htela preveč filozofirati, ali budimo dobri ljudi u ova teška vremena, budimo ponizni, jer nigdar ne znamo kaj nas čeka, budimo sretni sa malim, nek nas ne zatruje do kraja ovaj materijalni svijet, jer najbitniji je mir vu duši, to se nemre kupiti nikakvim penezima i razvijajmo čim više empatije za druge. Moje srce je ispunjeno, neki put tak kuca od sreće kad pomognem drugima da mislim da bu me strefil infarkt, neki put nailazim na prepreke, ali uvijek se uz pomoć dobrih ljudi sve riješi tak da sam se uvjerila se da ima još puno dobrih ljudi, ima, samo su skromni i ponizni. Dajmo drugima ak imamo pa i malu sitnicu, to ispunjava čovjekovo srce pogotovo u ovo vrijeme totalne otuđenosti koju nam je donesel Covid-19. Svi smo mi ljudi, socijalna bića, to nam je zapisano u „kodu“ i jako je teško kad ni sa najbližima nemreš podijeliti i dobro i zlo, ljudi plaču kad im je netko bližnji u bolnici, jer ga nemreju ni vidjeti ni podragati, a plaču i bolesni, jer nemreju vidjeti svoje najdraže u najtežim trenucima života. Daj Bog da nam ta pošast čim prije prejde. Dajmo više sebe, kak je i Isus dao cijelog sebe za nas. Rečite već denes svojim najbližima da ih volite, da ste ponosni na njih, jer ne znamo kaj nam svaka sljedeća sekunda života donosi. Srečen, blagoslovljen i zdravi Vuzem želim svima i nadam se da bumo drugi Vuzem dočakali u puno boljem svijetlu.
