Povodom otvorenja Festivala monok@ u Krapinskim Toplicama, razgovarali smo s poznatim glumcem Zijahom A. Sokolovićem
SOKOLOVIĆ 'Ja sam igrao po čitavom svijetu, a Hrvatsko zagorje, geografski, pripada čitavom svijetu, znači bio sam i igrao sam u Hrvatskom zagorju'. Njegov autorski projekt 'Glumac...je glumac...je glumac' do sada je odigran oko 3000 puta
Ovogodišnji Festival monodrame 'monok@' u Krapinskim Toplicama 25. rujna otvorit će svoji autorskim projektom 'Glumac...je glumac...je glumac' Zijah A. Sokolović, glumac o kojem ne treba puno govoriti s obzirom na činjenicu da je na 'daskama koje život znače' već 52 godine. Povodom prve predstave u Domu kulture Krapinske Toplice na ovom Festivalu, postavili smo mu nekoliko pitanja.
Pretprošle godine neobičnim performansom, hodajući ulicama Sarajeva, okovani u daske koje glumcima život znače, obilježili ste 50 godina umjetničkog rada?
Sokolović: Želio sam da svojih 50 godina glumačke prolaznosti obilježim kazališnom formom, s osjećajem vremena koje je prošlo, a sve je stalo u dva sata okovane šetnje.
Pretpostavljam da Vam je tih 50 godina osim legendarne predstave 'Glumac...je glumac... je glumac, što je Vaš autorski projekt, probudio posebne emocije. Što se posebno dogodilo i zašto je tako bilo?
Sokolović: Stvarno okovan u stvarne daske, polugol i bos, kao neki lopov, probisvijet ili kurva, uz fantastične bubnjare i stotine zatečenih građana, prošetao sam Sarajevom, od ulice gdje je bilo prvo dječje kazalište, gdje sam i počeo kao naivni glumac, pored crkve kao mjesta vjere, do tržnice Markala kao mjesta hrane, poklonio se i poljubio mjesto gdje je pala granata zločinaca i ubila preko stotinu Sarajlija koje su čekale hranu, do Vječne vatre partizanima koji su oslobodili isti grad u kome sam se rodio, do Kamernog teatra 55/Malog kazališta gdje sam počeo ozbiljan život glumca. Vikao sam tekst iz svoje predstave “ja sam prognan, ja sam osudjen na izgnanstvo”, a građani gledaoci su me posipali kantama vode, cvijeća i krvi i pjevali Odu radosti.
Ne sjećam se pa me zanima jeste li do sada gostovali u Hrvatskom zagorju?
Sokolović: Ja sam igrao po čitavom svijetu, a Hrvatsko zagorje, geografski, pripada čitavom svijetu, znači bio sam i igrao sam u Hrvatskom zagorju. Žao mi je ako sam ispao iz vašeg sjećanja.
Kako se osjećate s obzirom na činjenicu da baš tom legendarnom predstavom otvarate Festival monodrame u Krapinskim Toplicama?
Sokolović: Predstava je o Glumcu, neka onda Glumac otvori prostor i vrijeme da se i drugi Glumci igraju. Osjećam se mirno i sanjajuće.
Što mislite zašto je baš Vas selektor Darko Putak izabrao za otvaranje festivala?
Sokolović: Sigurno da i u Hrvatskoj i bližoj i daljoj geografiji ima divnih i uzbudljivih Glumaca, ali ova predstava pripada čitavom svijetu, jer su drugi Glumci taj moj tekst ili ideju o Glumcu, igrali na njemačkom, poljskom, francuskom, engleskom, talijanskom jeziku, premijerno u Beču, Varšavi, Parizu, Londonu, Berlinu, New Yorku, Rimu, Sydneyu. Zato ona pripada i Krapinskim Toplicama!
Hoće li onaj koji će se pojaviti na pozornici puno psovati ?
Sokolović: Vidim da ste znatiželjni. Ako Shakespeare kaže 'Da je kazalište ogledalo stvarnosti', onda i onaj koji gleda kazališnu iluziju, u stvarnosti, puno psuje, kad se negdje pojavi! Onaj koji se fizički pojavi na pozornici, to nisam JA, to je ON, lik kojeg igram. On je vulgaran, kao i vi, ako je vulgaran. Glumac, koji igra Hamleta, a ubija Polonija, nije ubica, on je samo Glumac.
Odigrali ste predstavu u Glumcu 1626 puta?!
Sokolović: Da. I ostali Glumci po svijetu, tu negdje isti broj. Svi skupa oko 3000 puta.
U kojoj mjeri se predstave razlikuju?
Sokolović: Svaki Glumac koji igra moj tekst ima svoj autorski odnos do sebe kao Glumca, a ja, uporno igrajući svoju predstavu, godinama branim ideju koja me u svojoj ludosti zarobila.
Što može očekivati zagorska publika?
Sokolović: Da vidi živog čovjeka, po zanimanju Glumca, koji igra predstavu o tamo nekom Glumcu.
Hoće li čuti koju zagorsku riječ ili možda objašnjenje o subjektivnom i objektivnom dobiti na zagorskim primjerima?
Sokolović: Ovo 'Glumac...je glumac...je glumac' je ozbiljna legenda od predstave i nije estrada.
Možda poziv publici...
Sokolović: Dođite u bilo koje kazalište, na bilo koju predstavu, jer život bez kazališta je kao život bez zuba i pri tome se još nadimate i prdite. Dođite u kazalište, da se igramo i sanjamo!
Najavu za monok@ pogledajte na sljedećem linku
