Šampionski vinar otkrio tajnu: Evo kako je nastalo najbolje zagorsko vino

Ne vjerujemo da postoji previše ljubitelja vina u Zagorju, a koji nisu čuli za 'Prekratić vina', obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo iz Dugnjevca u Općini Kumrovec. No, za slučaj da nekolicina takvih možda ipak postoji, činjenicu da je Prekratićev 'ledeni' traminac šampion ovogodišnjeg Sajma i izložbe zagorskih vina iskoristili smo kao povod da posjetimo taj uspješan i nagrađivan vinarski OPG. Poznavatelji 'zagorske vinske scene' znaju da je Milivoj Prekratić glavni pokretač ovog ozbiljnog obiteljskog posla, no, nas je u vinariji dočekao njegov sin Josip, diplomirani i već iskusni enolog, koji s ocem Milivojem posljednje tri godine zajedno razvija i unaprjeđuje ovu lijepu obiteljsku 'vinsku priču'.

Idealni uvjeti
Dakako, prvo što nas je zanimalo bilo je kako je nastao spomenuti traminac, koji je među 134 uzoraka zagorskih vina ove godine dobio najviše bodova, čak 95 od ukupno mogućih 100. Josip nam je ispričao priču od same berbe nadalje. - Od tog momenta kad smo brali to grožđe, krajem siječnja 2019. godine, mislim da je to jedini moment sve do danas da je bilo moguće odraditi ledenu berbu kod nas. Naime, zbog klimatskih promjena, od tada do danas više uopće nije bilo uvjeta za odraditi ledenu berbu. Najbolji uvjeti su da je cijelu noć grožđe na nekih minus 10 stupnjeva tako da bude smrznuto kod prerade. Mi smo čekali do kraja siječnja, a to je vrlo rizično jer postoji mogućnost da grožđe propadne ili da ga pojedu ptice. No, na taj način se to grožđe isuši, preostala voda se smrzne unutra, tako da se preradom dobije 'čista esencija', koja izlazi van poput meda. Temperatura mošta koji je izlazio van bila je minus 7 stupnjeva i onda je, zbog tog visokog šećera, mošt jako dugo fermentirao, tako da smo tek nakon nekih godinu dana to vino punili u boce. To je sad slatko vino s ostatkom šećera negdje oko 120 (po Baboovoj skali, oko 120 grama u litri vina, op.a.) tako da ima i malo viši alkohol, što je dobro za njegovu dugovječnost. Čak su sami suci bili iznenađeni kako se vino iz 2018. godine tako dobro držalo do danas. Naime, ledene berbe se rade obično da budu s oko 10 posto alkohola, a ovo naše ima negdje oko 14 posto – ispričao nam je Josip.

Sortiment
Kad je u pitanju sama vinarija obitelji Prekratić, točnije Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo 'Prekratić vina', trenutno imaju oko 12,5 tisuća trsova, a osim toga kupuju još i dodatno grožđe od pojedinih lokalnih vinogradara. Kad su u pitanju sorte, količinski najviše imaju graševine, zatim rajnskog rizlinga i zelenog silvanca. Tu su zatim i određene količine sauvignona i frankovke te jedan vinograd sa starim sortama, raznim 'podsortama' starohrvatske beline i kraljevine. – To je jedan stari vinograd u kojem sve moramo raditi ručno i onda najčešće to stavimo u 'Zagorske brege', poznatu zajedničku laganu kupažu svih zagorskih vinara – kaže nam Josip te dodaje da, ovisno o godini, njihov OPG proizvede između 20 i 25 tisuća litara vina.

Prva i zadnja?
Što se tiče samog traminca, OPG 'Prekratić vina' trenutno ima petstotinjak trsova te popularne i vrlo cijenjene vinske sorte, a s grožđem traminca raspolažu ovisno o godini. – Nekad to završi u nekoj većoj kupaži, koji put pokušavamo napraviti izbornu berbu, a ako su uvjeti jako dobri, kao što su bili 2018. godine, odnosno u siječnju 2019. godine, onda napravimo ledenu berbu. Zapravo, točno je reći da smo napravili ledenu berbu, a ne da je radimo, jer to nam je bila prva ledena berba, a s obzirom na klimatske promjene, vrlo je lako moguće da nam je i zadnja – kaže Josip te napominje kako ledene berbe od ostalih sorata nisu radili, ali znali su raditi izborne berbe od rajnskog rizlinga.

Povijest i budućnost
Obitelj Prekratić, inače, njeguje uistinu dugu tradiciju bavljenja vinogradarstvom, odnosno, proizvodnjom vina. – Prve cijepljene trsove posadio je još moj pradjed krajem 19. stoljeća, a onda je to naslijedio moj djed. To je većinom bilo za osobne potrebe, a višak se prodavao. Tu su uz cestu imali jedan šank na kojem su prodavali putnicima koji su ovuda prolazili. A onda je moj otac Milivoj devedesetih godina počeo malo više prodavati, saditi novu lozu i tako se to počelo širiti i povećavati. Bavljenje drugim poljoprivrednim granama je otpalo i ostalo je samo vinogradarstvo i vinarstvo. A ja sam završio fakultet u Zagrebu, vinogradarstvo i vinarstvo, radio sam kao enolog po nekim vinarijama okolo i prije tri godine sam se vratio kući i od tada zajedno s ocem Milivojem radim u našem OPG-u – ispričao nam je Josip koji nam je otkrio kako planiraju i daljnju sadnju novih vinograda, a potom i proširiti proizvodnju pjenušavih vina.