INTERVJU Darko Rundek otvoreno o svom djetinjstvu u Zagorju

ZL: Mnogi, a pogotovo mlađe generacije, ne znaju da ste vi Zagorec.

Rundek: A jel? Pa ja se time često znam pohvalit. Moji roditelji su oboje iz sela Bočaki kod Konjščine. Bili su iz posvađanih familija, kao Romeo i Julija. Mamina obitelj je bila zemljoradnička, s puno zemlje, dok je tatina obitelj radila na željeznici. Dakle, jedni su imali zemlju, a drugi novce. Mama je najprije bila u Zajezdi u internatu, a kasnije su oboje otišli u Zagreb na školovanje. I nakon školovanja, oboje su se zaposlili u obližnjoj termo elektrani u Jertovcu. I živio sam, dakle, u Jertovcu do prvog razreda osnovne škole, kad smo se preselili u Zagreb.

ZL: I kakvi su bili vaši kontakti sa Zagorjem nakon odlaska u Zagreb?

Rundek: A dolazio sam ponekad dedi i baki, ali znate kako to ide. Oni su ostarili, deda je umro, baka više nije mogla sama voditi to gospodarstvo, tako da su to nakon rata prodali nekim Hercegovcima koji su tražili takvo imanje u Zagorju, a baka se preselila u Zagreb. No, tamo mi još uvijek živi bratić i nešto rodbine, ali uglavnom odemo u Zagorje na groblje, jer najviše ljudi koje smo poznavali sada tamo leži na groblju u Crikvenom Selu. (Selo pokraj Bočaka, Konjščina, op. a.)

ZL: Vaš legendarni bend, Haustor, osnovali ste 1979. godine, ali nisam nigdje našao podatak da ste ikad održali koncert u Zagorju. Jeste li?

Rundek: Pa evo, sad u Velikom Taboru, u sklopu Tabor film festivala, u petak 8. srpnja, imam prvi koncert u Zagorju nakon 36 godina. Mi smo, naime, kao Haustor, imali jedan koncert 1980. Godine u Zagorju, koji je postao legendaran, jer smo išli svirat u vatrogasni dom u Crikveno Selo. I to je zbilja bilo smiješno. Nenad Zubak (basist Grupe 220, op.a.) je donio svoj razglas. To su bile one velike kištre, valjda nekih petnaest tisuća wata. I kad su oni tamo postavili taj razglas, to je, toliko 'puhalo', mislim da su svi bili zalijepljeni za zid vatrogasnog doma. A stariji su sjedili i samo su se križali koliko je to bilo glasno. Nakon koncerta smo svi otišli kod dede na večeru i spavali smo tamo. A i kasnije je smo znali ponekad dolaziti kod dede na branje kuruze...

ZL: Članovi benda?

Rundek: Da, čitavi Haustor. Vodil sam ih ko težake kod dede. Ali nismo poslije baš svirali po Zagorju. No, svirali smo u Varaždinu, to je isto, kažu, dio Zagorja.

ZL: Kad smo već kod Haustora, vi ste jedan od rijetki novovalnih glazbenika koji je i dan danas poprilično popularan, dok su mnogi ili nestali, ili izgubili tu popularnost. Što mislite zašto?

Rundek: A ne znam, možda zato što sam još uvijek kao autor aktivan. Ili zato što su te pjesme dobre. No, Haustor nikad nije ni bio tipičan novovalni bend, pa po tome ni njegov zvuk nije zaljepljen za to vrijeme da bi otišao u ropotarnicu povijesti, nego je dovoljno svoj da je u bilo koje vrijeme zanimljiv za čuti. S druge strane, mene je muzika oduvijek zanimala da se bavim s njom kao muzikom. Da te pjesme budu višeslojne. Ne da kao kantautor složim pet harmi, malo izaranžiram i onda da pjesmu čuješ tri puta i da sve znaš kaj u njoj ima. U mojim pjesmama uvijek možeš naći nešto novo i možda je to razlog zbog kojeg toliko dugo žive.

ZL: Kao čovjek ste poprilično skromni. Rekli ste svojevremeno kako smatrate da bi bilo glupo da se o vama piše biografija sad dok ste još živi. Zašto?

Rundek: Pa da. Snimaju film o Margaret Thatcher, koja je još živa. Čini mi se da ima nešto nepristojno u tome. Nešto krivo. A što se mene tiče, ne mislim da moja biografija nešto posebno govori. Nemam potrebe da se netko bavi mojim privatnim životom, jer obično biografije sadrže neke pikanterije iz privatnog života. Moj privatni život je moja osobna stvar i nije nešto što bih htio ljudima pokazati.

ZL: I za kraj, vidite li se u budućnosti, u mirovini, opet u Zagorju?

Rundek: Pa nekako je sve to sad krenulo u drugom smjeru. Žena mi je s Brača, ona je tamo u Povljima naslijedila kuću od svog oca, a ja u Zagorju više nemam ništa. A dolje imamo maslinik, vrt i to sad malo već i liči na penziju. No, meni je to super kombinirat, da pred dana budem fizički aktivan, krećem se, dišem punim plućima, a navečer sjednem i radim u studiu kojeg dolje imam. Dofuram dolje muzičare, imaju gdje biti, pa radimo. Tako smo i zadnji album 'Mostovi' upravo napravili u Povljima. U konobi imam studio, a gore svaki ima svoju sobu, blizu je dućan... I tako... a kad imam nekog posla, odem u Zagreb, gdje imam jedan mali stančić, ništa posebno. Nisam ja bogat (smijeh, op.a.).