Liječnik se nije tuširao punih 5 godina, evo što je tim pokusom otkrio

James Hamblin zapanjio je javnost otkrivši da se nije istuširao niti je koristio sapun punih pet godina.

Liječnik, predavač javnog zdravstva na Yaleu te autor odlučio je eksperimentirati na sebi radi svoje najnovije knjige Clean: The New Science of Skin, prenosi Big Think, a pišu 24 sata.

Naši higijenski rituali stari su koliko i civilizacija. Dok su muslimani i hindusi osmislili detaljne rituale čišćenja, europski kršćani smatrali su da kupanje podiže šansu za da se razbolite, a stoljećima se smatralo da je promjena posteljine dovoljna za čistoću tijela, a ne sapun i voda. U tom razdoblju mnogi su se samo jedanput oprali tijekom cijelog života, i to kad su ih krstili.

Alergije izazivaju sapuni ?

Iako vjerojatno klimate glavom u nevjerici, Hamblin ističe da su nas mnogi današnji higijenski rituali i prakse zapravo usmjerili u posve suprotnom smjeru. Kaže da ukoliko se tuširate pola sata svakog dana i potom koristite proizvode za njegu, tijekom života ćete potrošiti više od dvije godine samo na aktivnosti povezane s tuširanjem.

U ranijoj knjizi If Our Bodies Could Talk Hamblin istražuje brojne mitove o tijelu. U ovoj pak knjizi se usredotočio na naš najveći organ nudeći pritom šest važnih lekcija od higijenske prakse do kapitalističke pohlepe.

U zadatku da djecu zaštitimo od bakterija, možda smo potencirali cjeloživotne alergije. Pokazatelj ovog trenda je i porast broja alergičnih na kikiriki. Naša koža je prva linija obrane organizma od bolesti i zna kako se zaštititi. Zapravo, organizmi i bakterije koje žive na našoj koži imaju važan zadatak. Što ih više ispiremo, to smo manje otporni na bacile.

Alergije na orašide mogle bi biti posljedica pretjeranog pranja. Alergijski rinitis, astmu i ekcem dijelom uzrokuju ili provociraju antialergijski sapuni ili sapuni općenito.

- Sapuni i slična sredstva čine nas sušima i manje masnima, a time zapravo uklanjamo sebum kojim se hrane mikroorganizmi - piše Hamlin.

Kad govorimo o bacilima, dermatologija podupire onu staru budističku uzrečicu da ne postoji Ja.

- Ja i drugi je manje dihotomija nego kontinuum. Ja je zapravo kolekcija organizama i bakterija - piše Hamblin.

Među njima je i Demodex, organizam dug pola milimetra bez boje uz četiri para nogu, a obično obitava na koži lica.

Te su grinje prvi put otkrili 1841. godine, no tek je 2014. grupa znanstvenika sa Sveučilišta North Carolina uspjela sekvencionirati DNK i razumjeti njihov značaj. Iako vam se ideja čini odbojnom, ispada da te sićušne grinje imaju zadaću pilinga kože. Ako ih uzgojite previše, razvit će se kožne bolesti. Ako ih pak nemate dovoljno, biti ćete podložniji bolestima i infekcijama.

Plaćamo  samo ambalažu i miris ?

Kemijski gledano, sapun je vrlo jednostavan. Kombinirajte masnoću i lužinu kako biste stvorili molekule tenzida. Masnoća može biti životinjskog ili biljnog podrijetla, a masne kiseline i molekule glicerina stvaraju trigliceride. Pomiješajte ovu smjesu s kalijevom lužinom, zagrijte i pritisnite te pričekajte da se masne kiseline odvoje od glicerina. Kalij ili natrij vežu se za masne kiseline. To je sapun.

Ono što zapravo plaćate je ambalaža i miris. Tijekom 1790. godine prvi patent u povijesti je odobrio korištenje pepela u metodi proizvodnje sapuna. Nije to bio hit jer je trebalo poraditi na količinama. Previše lužine rezultiralo je opeklinama. Trebalo je proći stoljeće prije nego što su američke tvrtke uvjerile ljude da je nužno redovito se prati.

Zahvaljujući odličnom marketingu, još imamo sapunice čak i na TV-u, a sapun je postao nešto što jednostavno morate imati. Luksuz se pretočio u uobičajenu stvar.

Kao i kod svega s kapitalizmom, malo ne stvara dobit. Zato su marketinški stručnjaci uvjerili javnost da im treba puno.

- Kapitalizam ništa ne prodaje toliko učinkovito kao status. A ako je malo dobro, onda je više još bolje - piše Hamblin.

Sapun je ušao u mainstream, a uskoro ga je zahvaljujući običnoj kemiji trebalo sve više.

Hamblin je  iskušao još jedan projekt za svoju knjigu. Lansirao je vlastitu kozmetičku liniju. Jednog dana je otišao u trgovinu i kupio sirovine kao što su ulje jojobe, kolagen, shea maslac i još nekoliko sitnica. Sve ih je izmiješao u svojoj kuhinji, naručio staklenke u koje je to sve ulio te je kupio naljepnice na Amazonu. Ukupno je potrošio oko 920 kuna za sve potrebno, uključujući i web stranicu svojeg brenda. A zatim je lansirao Brunson + Sterling, kremu za muškarce koje je nudio po cijeni od 1200 do 1800 kuna.

Žrtvujemo se zbog brendiranja

Nije prodao niti jednu, ali to nije bila poanta. Na izložbi je primijetio staklenke SkinCeuticalsa s kremom koja sadrži feruličnu kiselinu. Prodavali su ih po cijeni od 1019 kuna, iako ta topikalna kiselina nije učinkovitija u poboljšanju zdravlja kože od jedenja naranče. Kolagen isto tako. Naime, ispijanje kolagena ne čini ništa za vašu kožu jer ga razgrađuju enzimi u probavnom traktu. No unatoč tome i dalje mnoštvo tvrtki tvrdi da vam da vam to omogućuje sjajnu kožu i to vam naplaćuju.

Još nevjerojatnije, Hamblin nije morao prijaviti bilo koji sastojak svoje kozmetike američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA), regulatornom tijelu u SAD-u. Također nije trebao provjeriti učinke svoje kreme niti pružiti dokaze o njezinoj sigurnosti. Sve što je trebao učiniti bilo je to da se prijavio za poslovnu dozvolu, a FDA mu ne može opozvati proizvode. Vladin sigurnosni sustav oslanja se na kodeks časti - a postoji mnoštvo poduzeća koja su manje nego časna. Toliko o marketingu.

Šala o sreći koju otkrivamo zbog pronalaska Clorox maramica u supermarketu bit će s nama još neko vrijeme, jer je izvršni direktor najavio da neće imati dovoljno zaliha do kraja 2021. Riječ je o maramicama za dezinfekciju površina. No trebamo li Clorox za baš sve? Hamlin kaža da ne. Zapravo, da bi Clorox djelovao, morate ga ostaviti na površini oko 10 minuta.

- Proizvod ne 'ubija 99,9% klica' na način na koji ga ljudi zapravo koriste, brzim brisanjem površine - ističe Hamblin i predlaže redovito brisanje radne površine vodom i sapunom. Redovito ubijanje klica nije najzdravija praksa. Slično antibioticima, prekomjerna upotreba dezinfekcijskih sredstava čini proizvode za čišćenje neučinkovitima.

- Čini se da su neka kronična stanja proizašla iz činjenice da mi kao ljudi jednostavno nismo više izloženi svijetu - kaže on.

Pročitajte više od onoga što su objavili sjajnim slovima na naljepnici proizvoda za čišćenje. I razmislite o tome da smanjite njihovo korištenje.

Životinje imaju miris. Ti si životinja.

Reklame sapuna koje su pokrenule suvremeni marketing oslanjale su se na jedan koncept, a to je tjelesni miris. O tjelesnom mirisu razmišljamo kao o nečemu što nam je nametnuto, no i to je svojevrsna umjetnost. Naša stopala imaju svojstven miris zahvaljujući Bacillus subtilis, bakteriji sa snažnim protugljivičnim djelovanjem. Obuća nije bila dostupna tijekom većeg dijela ljudske povijesti, razdoblja u kojem su smrdljiva stopala imala snažan evolucijski karakter.

- Nismo evoluirali da bismo mirisali, evoluirali smo u harmoniji sa zaštitnim mikrobima koji su nam slučajno neugodni - piše Hamblin.

Iako brojni stručnjaci u industriji wellnessa i njege kože vjerojatno imaju dobre namjere, toliko toga što se prodaje neupotrebljivo je, pa čak i šteti. Marketinški stroj čini da se osjećamo manjima kako bismo kupili više proizvoda koji će nam pomoći da se osjećamo većima. Hamblin zaključuje da bi tvrtke koje prodaju proizvode utemeljene na znanstvenim dokazima zauzele suprotan pristup njezi i higijeni kože: manje je više. Kako to nikada neće stvoriti milijunsku dobit, nastavljamo žrtvovati zdravlje u ime brendiranja.