MATIJA ŠAKORONJA. 'Jedva čekam da se predstavim svojim Zagorcima. To čekam još od upisa na Akademiju!'
USUSRET GFUK-u: Intervju s Matijom Šakoronjom, mladim zagorski glumcem iz Satiričnog kazališta Kerempuh koji na GFUK dolazi s dvije svoje odlične predstave
Mlad i talentiran zagorski glumac Matija Šakoronja (29), dobitnik Nagrade hrvatskog glumišta po prvi će puta na ovogodišnjem ljetnom izdanju GFUK-a zaigrati u svom rodnom Zagorju. Gledat ćemo ga u dvije vrhunske predstave, Huligan i Gruntovčani. U intervjuu za Zagorski list otkriva kada je odlučio zaploviti u glumačke vode, što donosi novo izdanje Glumačkog festivala kojem se toliko veseli, je li zahtjevno glumiti Dudeka i još puno toga…
Mlad si i talentiran glumac, naš Zagorec, Oroslavčan. No, za one koji te ne znaju, kako bi se opisao, odnosno predstavio?
MATIJA: Veseo, ambiciozan, brižan i tvrdoglav Zagorec koji se potpuno popurgeril. Haha. To bi možda moji prijatelji Zagorci o meni rekli. I zadrti sam navijač Arsenala.
24.11.2019.,Zagreb,HNK,
Dodjela nagrade Hrvatskog Glumista
Na fotografiji:Matija Sakoronja
Foto: Mirko Jankovic
Kad si se zaljubio u glumu?
MATIJA: U glumu sam se zaljubio još na prijemnom ispitu kad sam shvatio da nije to baš samo učenje teksta napamet i običan posao, već konstantno istraživanje i rad na sebi.
Našli smo jedan članak o tebi, iz 2009. godine. Bio si među 12 mladih glumaca u predstavi Generacija 91-95, nastaloj prema romanu Borisa Dežulovića Jebo sad hiljadu dinara. Tad su i se i otvorila vrata glumišta…
MATIJA: Da da, moj prvi intervju. I baš za Zagorski list. To je bila moja prva profesionalna predstava nakon koje sam i odlučio, uz veliki nagovor obitelji i prijatelja, upisati Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu.
Tko su ti glumački uzori?
MATIJA: Ne volim baš reći da su mi uzori ili idoli, ali obožavam gledati na sceni Borka Perića, Josipa Brakusa, Filipa Detelića, Luku Petrušića, Bernarda Tomića. Oni me nasmijavaju do suza i glumi pristupaju jednostavno. Mogao bih sad nabrojati sto glumica koje su mi izvrsne, ali žena će čitati intervju pa…
U kojim predstavama si dosad igrao?
MATIJA: E, sad ih se već skupilo. Od recentnih bih izdvojio Raspad sistema, Huligan, Gruntovčani, Matovilka… To su mi nekako najdraže i najviše ih volim igrati.
Gledat ćemo te na zagorskim kazališnim daskama ovog ljeta u novom izdanju GFUK - a? Veseliš li se tome?
MATIJA: Jako se veselim! To je nešto što čekam još od upisa na Akademiju – da zaigram u svom Zagorju. Oroslavčan, a od upisa glume nisam odigrao predstavu u Oroslavju. I sad se konačno to događa i jako sam uzbuđen. Zahvalan sam organizatorima GFUK-a na pozivu i jedva čekam da se predstavim svojim Zagorcima. Presretan sam što su obje predstave (Huligan i Gruntovčani) vrhunske i siguran sam da će publika biti oduševljena. Gruntovčani igraju 19.6. u Krapini, a s Huliganom ću se predstaviti na niz lokacija u Zagorju i to na datume 20.6. (Oroslavje), 24.6. (Zabok), 25.6. (Gornja Stubica), 2.7. (Kumrovec).
Što može publika očekivati?
MATIJA: Publika kroz obje predstave može očekivati vrtuljak emocija. Predstave su duhovite, aktualne i katarzične. Neću otkrivati puno već pozvati sve čitatelje da nabave svoju kartu za obje!
Dobio si nagradu hrvatskog glumišta. Zapala te i uloga Dudeka u Gruntovčanima. Je li ga zahtjevno glumiti, kako si se uživio u ulogu?
MATIJA: Nagradu glumišta dobio sam za Huligana, a za Dudeka sam ipak ostao samo na nominaciji. Ja sam i dalje presretan i smatram to velikim uspjehom, s obzirom na kvalitetu kojom je Martin Sagner iznio ulogu Dudeka. Nisam ga ni pokušavao kopirati, nego samo malo ukrasti te energije njegovog Dudeka. Najzahtjevnije je bilo zadovoljiti gledatelje koji su dobro upoznati s pravim Dudekom.
Kad si prvi put gledao Gruntovčane i Dudeka? U biti, je li te to uopće zanimalo?
MATIJA: Iskreno, nije. Bio sam jako mali i uopće nisam shvaćao o čemu se radi u seriji. Kad sam ponovno gledao bio sam stariji i uživao sam. Ustvari, što sam stariji serija mi je sve bolja.
Kako je cijela situacija s korona virusom utjecala na kazalište i općenito na tvoj posao?
MATIJA: Ma grozno. Mi u gradskim kazalištima još nekako i guramo, ali nezavisnu scenu je ovaj virus satrao. Ljudi su se počeli snalaziti na raznorazne načine, ali nije to neko veselje. Ne pamtim kako izgleda puna dvorana, konstantno smo na 50 gledatelja po predstavi, što za našu dvoranu od 500 mjesta izgleda komorno i prazno. Nadam se da će ova pandemija što prije završiti da opet možemo uživati u punim dvoranama i veselijoj atmosferi.
Planovi za budućnost?
MATIJA: Iskreno, ne planiram baš puno u poslovnom smislu, pa tako idem od projekta do projekta. Prvo me čeka farbanje vrata u stanu. Haha!