Ovo je Dubravka, zagorska 'Crna kraljica' i bila je prva žena u borbama mačevima

Rendžerica, Crna kraljica, neustrašiva vitezica koja mačevima štiti Tahyja, europska prvakinja u boksu… Sve su to uloge uz koje se u stubičkom kraju, ali i šire, veže ime Donjostubičanke Dubravke Boroša. Prva žena u Družbi vitezova koja se uhvatila mača i ravnopravno išla u borbe s muškim kolegama oduševljava vještinom mačevanja svoje sumještane, ali i brojne turiste koji bi je gledali na nastupima po Hrvatskoj, pa i šire. Vještina koju malo koja žena može savladati, ukoliko nema ovakav natjecateljski duh i puno sportskih utakmica u nogama, ali i karakter kakav ima Dubravka. No, malo tko zna za još jednu njezinu ulogu, onu kreativnog i dizajnerskog karaktera, koju ispoljava kroz hobi kojim se također bavi već više od 20 godina, a to je izrada nakita.

Počeci srednjovjekovnog veza

Ne izrađuje Dubravka bilo kakav nakit. Ogrlice, narukvice i naušnice koje s ljubavlju radi su od kroma, odnosno inoksa, kakvo vam je draže. Sve je, kaže, krenulo još prije više od 20 godina, kada je s kolegom Tomislavom Drempetićem Hrčićem osmišljavala kako izraditi pancire za udrugu. Kako bi kostimi srednjovjekovnih vitezova bili što vjernije prikazani, ali i kako bi ispunjavali svoju funkciju, Družba vitezova zlatnog kaleža, čija je Dubravka članica i osnivačica, od samih se početaka trudila raditi na što vjernijim prikazima. Stoga su težili da kostime, ali i sve ono što prikazuju u svojim borbama, nastupima, skečevima, maksimalno usklade s povijesno točnim činjenicama.

Jednako je tako bilo i s pancirima za članove Družbe koji su utjelovljavali vitezove. – Pancire nismo imali gdje nabaviti. Toga nije bilo u Hrvatskoj, a van Hrvatske bilo je jako skupo. Onda se kolega Tomislav dao na istraživanje povijesti i malo po malo otkrio je kako izraditi pancire. Prvo smo radili to, a onda sam ja došla na ideju da i sebi napravim ogrlicu, obzirom da nisam uvijek u borbama i ne nosim pancire, već nekad i kostim uz koji paše nakit – priča nam Dubravka.

Dugačko iskustvo

Prva ogrlica koju je napravila bila je bakrena. – Onda mi je tata predložio da radim s kromom, koji je ipak tajniji materijal. Počela sam isprobavati, sve dok nisam naučila kako raditi s kromom. Nije bilo lako, to je tvrdi i čvrsti materijal. Žuljevi su ti, no navikla sam s vremenom – prisjeća se Dubravka. Za izradu nakita od kroma, kaže, ne koristi nikakve velike i profesionalne strojeve. Bušilica, brusilica i kliješta jedini su alat kojim se služi. – Na bušilicu namatam feder, koji se onda pili i tako nastanu male alkice koje se onda spajaju u vez. Radi se zapravo o srednjovjekovnim vezovima na koje dodajem svoje ideje. Postoji nekoliko vrsta srednjovjekovnih vezova, jedino kraljevski ne radim, jer je kompliciran i nemoguće ga je raditi na ovakvom nakitu, odnosno od ovakvih materijala – kaže naša sugovornica.

Osim alkica, pri izradi koristi i pločice kroma, koje sama odrađuje i brusi. – Treba mi dosta vremena za jednu stvar, ako je komplicirano i par tjedana, no nešto jednostavnije mogu napraviti i po dva, tri komada na tjedan. Sve prema nekoj vlastitoj ideji. Nisam dizajnerica, no sve ovo dizajniram sama – kaže. Komadi nakita koje nam je pokazala dokazuju koliko je u tome postala majstorica.

Nakit za sve prigode

Zbog čega krom? – Jer je trajni materijal i ne hrđa. Nije s njim lako raditi, no želim da to bude kvaliteta. Počela sam dosta i reciklirati, pa sve češće koristim i komadiće drva ili male bukvice od kojih pravim naušnice. Da se iskoristiti i stari pribor za jelo – priča Dubravka i pokazuje nam stari 'beštek' koji je pripremila, a od kojeg će nastati ogrlica. Doza kreativnosti, vješte ruke i nastaje pravi ručni rad; nakit kakvim se sada hvale mnoge Stubičanke. Dubravka je, naime, nedavno održala svoju prvu izložbu nakita, koji je oduševio posjetiteljice u galeriji Multimedijalnog centra 'Stub – klub'.

– Reakcije su bile odlične! Ima dosta žena kojima se to jako dopalo, pa su željele da im izradim ogrlice, narukvice, naušnice. Neke od njih moj nakit nose konstantno i imaju nekoliko komada u svojoj kolekciji. To je nakit za sve prigode, koji paše na sve odjevne kombinacije. Danas ionako više nema pravila u odijevanju, svi nose oko što im i kako paše, a moj se nakit od kroma dobro uklapa u svaki look. Čini mi se da se ti neki srednjovjekovni detalji vraćaju u modu, jer sam vidjela dosta na televiziji, primjerice na nedavnom Eurosongu, neke modne kombinacije koje su uključivale srednjovjekovne detalje. Tako da i moj nakit vole i nose starije dame, ali i mlađe djevojke, jer je nakit jedinstven. Nikad nisam napravila dvije iste stvari, pa svatko uvijek nađe nešto što mu se dopadne – kaže, dodavši kako često radi po narudžbama. – Osim nakita, narukvica, naušnica, pa čak i pletenih remena i pancira za udrugu, napravila sam jednom, po narudžbi za jedan film, grudnjak i gaćice od sitnih malih alkica – dodaje Dubravka.

Cijena ručnog rada

Hobi u kojem se pronalazi već više od 20 godina, kaže, nikad joj neće dosaditi. – Svaki dan mi nešto novo padne napamet, imam milijardu ideja. No, količinski ne mogu opskrbljivati neke trgovine. A niti se ne isplati prodavati dućanima za malu cijenu. Tko prepozna, kuži i cijeni ručni rad, naručuje kod mene – kaže Dubravka, dodavši kako je ručnom radu teško odrediti cijenu. A i ručnim radova ima više vrsta. – Ja krećem od nule. Od koluta žice ili komada kroma, koje moram obraditi na razne načine. Sve na ruke, što nije nimalo jednostavno i nije nimalo lako za naučiti. Treba se ispraksirati baratati alatima, obzirom da koristim materijal koji je teško obradiv, pa mi je trebalo dugo da naučim kako pravilno raditi pletove i vezove, jer kad se pogriješi na jednom dijelu, treba sve iz početka – pojašnjava nam naša sugovornica, dodavši kako je u njezinim radovima zasad najzastupljeniji krom, no ima i prirodnih materijala, poput drva, koji se dobro uklapaju u njezine dizajne. Tako je i hobi povezan s još jednom njezinom velikom ljubavi, a to je priroda. Dubravka je, naime, već godinama rendžerica, odnosno čuvarica Parka prirode Medvednica. – U šumi sam cijeli dan, pa tako i dok se bavim izradom nakita, najviše to volim raditi vani. Naravno, osim onih poslova koje moram napraviti u garaži – priča nam.

Uloga Crne kraljice

Obzirom da radi na Medvednici, nekako joj se nametnula uloga Crne kraljice, odnosno zloglasne Barbare Celjske, s kojom se tijekom godina već dobro saživjela, priznaje. Tako je, osim na viteškim turnirima, gdje ponekad sudjeluje u viteškim borbama, a ponekad glumi Crnu kraljicu, u toj ulozi turisti mogu vidjeti i na Medvedgradu, gdje ih dočeka u crnoj haljini, sa zlatnom krunom i perjem, kao prava Crna kraljica. – Ulogu smo osmislile jedna bivša kolegica iz udruge i ja. Sam kostim napravile smo i da bude povijesno točan, ali i da bude na neki način bajkovit. I tako me po toj ulozi već godinama svi prepoznaju – kaže Dubravka. A još kad se Crna kraljica krene mačevati i bez po' muke 'potuče' protivnike… - To sad već ide malo teže s 45 godina, no još uvijek funkcionira. Potrganih prstiju bilo je i previše – prisjetila se. Osim što je članica, Dubravka je i jedna od osnivačica Družbe vitezova zlatnog kaleža. Obzirom da se bavila natjecateljskim sportom od svoje 17. godine, odnosno bila je europska prvakinja u savate boksu, predložili su joj borbe mačevima. – Tada još nije bilo djevojaka u tom sportu. Krenula sam i dobro mi je išlo, odmah sam se zaljubila u to, a u tim smo trenucima osnivali Družbu vitezova zlatnog kaleža, pa sam s dečkima trenirala srednjovjekovno mačevanje. U počecima nismo imali toliko opreme. Nisam mogla naći adekvatne željezne rukavice, tako da imam potrgane sve prste osim lijevog palca – kaže i dodaje kako taj sport nije nikakva zezancija, zbog čega mnogi posustanu nakon prvih pokušaja. Što nije bilo slučaj kod Dubravke. Nakon sve uspješnijih borbi mačevima, Dubravka je godinama bila jedina žena koja je sudjelovala u borbama na Seljačkoj buni ili pak Viteškom turniru koji je dugo godina bio tradicija u Muzeju seljačkih buna.

Borbe mačevima

Ljubav prema srednjem vijeku, kaže, došla je naknadno, nakon što se zaljubila u mačevanje, i traje više od 20 godina. – Ima nas par koji se ne damo – šali se Dubravka, no dodaje kako nakon toliko godina iskustva nikakva uvježbavanja borbi više nisu potrebna. – Jednostavno znamo po pokretima što će koji napraviti. U početku kad se novi par ili partner uvježbava, potrebno je napraviti kostur borbe, ali ostalo sve kasnije dolazi kao improvizacija. Kužimo već jedan drugoga, pa su improvizacije uvijek i najbolje – kaže. O Družbi vitezova i prikazu Seljačke bune, kojim nas svake godine u veljači oduševe, svi već znamo mnogo, stoga nije čudno da je njihova popularnost prepoznata po cijeloj Hrvatskoj, ali i van granica. – Cijele godine mogli bismo imati svaki vikend nastupe negdje, no to nije izvedivo. Ipak, udruga je atraktivna, stalno nam se učlanjuju novi, mlađi članovi, koji će preuzeti jedan dio tih obaveza – dodaje. Danas je ona jedna od onih koja mlade generacije zagorskih vitezova uči mačevanju. Borbe polako preuzima mlađa ekipa, no itekako su bitni oni koji drže sve to na okupu, ljubavlju prema srednjem vijeku, a onda i velikim iskustvom.

Unikatne kolekcije

Zahtjevnim vještinama u mačevanju kojima se uvijek dokazuje, a kojima ćemo moći svjedočiti i na Tahyjevom turniru u Donjoj Stubici, ove subote i nedjelje, 14. i 15. lipnja u Parku Jure Stubičanca, osebujnoj ulozi Crne kraljice, predanom prikazivanju srednjeg vijeka i odgovornom poslu rendžerice na Medvednici, Dubravka je odavno pridodala i onaj posebno kreativan dio sebe – izradu nakita. Dok smo se s njenim ulogama u Družbi itekako dobro upoznati, za njezin će se nakit zasigurno tek čuti. Za divnim i jedinstvenim ogrlicama već su se pomamile mnoge Zagorke, a unikatne komade nakita Dubravka šalje i svojim klijenticama i prijateljicama diljem Hrvatske. Iako za sada, kaže, zbog obiteljskih obaveza nije u mogućnosti posvetiti se više tom hobiju, kako bi mogla izrađivati veće količine i plasirati ih u suvenirnice ili prodavati na sajmovima, u nekoj bližoj budućnosti nije isključena ideja o kolekcijama koje bi bile dostupne široj javnosti; damama, djevojkama, ženama koje prepoznaju vrijednost ručnog rada, divnih kreacija, dizajna i kvalitete kakav je Duda With Love nakit.