Sopranistica iz Kumrovca dočekala je svojih „pet minuta“ i sada živi svoj san

Kad se mladi ljudi nakon završena srednjoškolskoga obrazovanja opredjeljuju za umjetnički studij, bilo glazbeni ili glumu, najčešće svoju budućnost  zamišljaju u društvu s velikim ulogama, pod svjetlima reflektora na poznatim  pozornicama. No zbilja je sasvim drukčija. Iz svake generacije ako se jedan uspije uzdignuti iz skupine  s mnogo pozvanih, a jednim odabranim.

Iskusila je to i sopranistica Josipa Lončar (39)  iz Kumrovca. Nakon što je maturirala solo pjevanje u zagrebačkoj Glazbenoj školi Blagoja Berse, u razredu prof. Mladena Hauslera, upisala je studij pjevanja na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je u razredu rođene Ivančanke, Miljenke Grđan, kod koje se i dvije godine usavršavala. Ambiciozna Zagorka nastavila se usavršavati  kod uglednih pjevačkih pedagoga i umjetnika, kakvi su ,primjerice, komorna pjevačica Bečke državne opere Olivera Miljaković, mađarska dramska sopranistica Eva Marton, rumunjska operna diva Elena Mosuc i drugi. Osvajala je Josipa i nagrade na prestižnim pjevačkim natjecanjima, među ostalim i  Grand Prix na međunarodnom natjecanju "Les cles d'or" 2012.u Parizu. No na putu do opernih pozornica vrata nikako da joj se otvore. Stoga krenimo redom.

Počela kao čuvarica djece

-Nakon diplome radila sam honorarne poslove,od babysitanja, pop-rock akademije, radio i opernog zbora,koncerata,dua,trija,kvarteta…Svega i svačega je bilo,ali ni dana nisam bila besposlena, a još manje dovodila u pitanje ljubav prema glazbi. Ona je uvijek bila  prisutna i kad mi nije osiguravala egzistenciju. Pet godina  nakon diplome dobila sam prvo stalno zaposlenje u Umjetničkoj   školi „Fortunat Pintarić“ u Koprivnici i tamo se zadržala pet godina,nakon čega sam prešla  u Zagreb. Već sam šest godina u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, u kojoj sam imenovana pročelnicom odsjeka.. Dakle, 11 godina pedagoškoga rada -  prisjeća se strpljiva i ustrajna  Josipa , koja je zarana znala što će biti njezin životni poziv. Nadala se kako će nakon završena studija dobivati male uloge, pa postupno krenuti u operi s većim ulogama, što  je klasičan i uobičajen put mladih pjevačica na početku karijere. Imala je mnoge usputne stanice koje su je  izgradile,osnažile  i dale joj samopouzdanje. Temeljem iskustva savjetuje svojim učenicima: rad,marljivost,ustrajnost i dobar odgoj , koji su temelj uspjeha, jer pjevanje  je dugotrajan proces i iziskuje sazrijevanje i strpljivost. 

U školi Lisinski tri su profesorice solo pjevanja i uvijek je odličan odaziv na prijemnim ispitima. Za Josipu se opredijelilo deset učenika:

-To su mladi ljudi  koji već studiraju na nekom fakultetu,a glazbena škola im je drugi izbor. Mnogi su se doselili u Zagreb zbog fakulteta i upisali glazbenu. Bilo ih je od Dubrovnika, Šibenika, iz Bosne.. Jedna od mojih učenica, Mihaela Kristina Mlinarić, upravo je položila prijemni za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu,a tek je drugi razred srednje glazbene škole. Ima prethodno završenu srednju glazbenu za flautu. Istodobno četvrta godina studija biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Moja bivša učenica ,Jelena Knezović, već je  2.godina studija pjevanja na Muzičkoj akademiji, u razredu  prof .Lidije Horvat Dunjko. Iduće godine Uršula Divošević  sprema se na prijemni u Beč. 

 Veliki početak u HNK

Nakon pedagoških uspjeha, odjednom iznenada stiže ponuda nacionalne kazališne kuće, zagrebačkoga HNK , za ulogu Donizzettijeve  Lucije Lammermoorske. Paklenski  teška sopranska uloga, velikog koloraturnog opsega,koja zahtijeva i vrsnu glumu. Scena ludila je ključna. Mogu je otpjevati samo pjevačice  koje raspolažu dobro razvijenim koloraturnim sopranskim registrom.Ili propadneš ili uspiješ. Krupan i riskantan zalogaj za pjevački debi na nacionalnoj pozornici. 

-Nije bilo vremena za strah ,jer sam imala kratak rok za učenje uloge. Fokusirala sam se samo danapravim najbolje što mogu.  Svaki dan sam imala satove,što korepeticije ,što brifinga s prvakinjom Opere , Adelom Golac Rilovic ,koja mi je zaista puno pomogla u pripremi uloge. Osjetila sam neizmjerno mnogo  podrške sa svih strana. Nema stajanja i razmišljanja,tako se samo gubi vrijeme. Danas sam ponosna što sam imala tu hrabrost. 

Tadašnji glazbeni kritičar „Večernjeg lista“, Denis Derk, nije krio oduševljenje, napisavši u veljači 2022. godine: „Josipu Lončar slušao sam ne na samom njezinu debiju nego na predstavi održanoj u subotu, 22. veljače, predvečer. I bio zadivljen njezinim  postojanim, lijepim i moćnim glasom, scenskom prezentnošću i smjernošću, dostojanstvenom glumom, vrhunski izvedenim koloraturama... Doista, Lucia je to koja služi na čast hrvatskoj opernoj umjetnosti“.

Vrata HNK otvorila su se Josipi . Slijedile su velike uloge Micaela,Pamina, Đula u „Eri s onoga svijeta“, Fiordiligi, studijski je radila Violettu (Traviata),a s direkcijom Opere  dogovorila je naslove koji je čekaju iduće sezone. Uz već postojeće naslove to su operetna  uloga Rosalinde u „Šišmišu“  i naslovna vodene vile Rusalke u istoimenoj operi Dvoraka. 

-Ponosna sam što konačno mogu izgovoriti da od jeseni postajem stalna gošća-solistica HNK Zagreb. Čast je biti dio solističkog ansambla. I osobno motivacija za daljnji razvitak. No, i dalje ostajem u pedagogiji na svojem  primarnom radnom mjestu, u školi Lisinski. Imala sam ponudu raditi na Muzičkoj akademiji u Puli, ali za sada mi odgovara postojeća situacija – kaže Josipa kojoj se smiješi i međunarodna karijera. Naime, 24 kolovoza na otvorenoj pozornici na Burgpaltzu u njemačkome gradu Braunschweigu bit će premijera Verdijeve opere „Trubadur“, pod vodstvom generalnog muzičkog direktora, uglednog  dirigenta Srbe Dinića, u kojoj će Josipa pjevati lavnu žensku ulogu lijepe dvorske dame Leonore. Do 11. rujna na programu je 18 izvedbi na otvorenome, od kojih će Josipa pjevati u pet.

 Trenutak sreće

Primjer kako je u karijeri opernoga umjetnika potrebit i trenutak sreće. Naime, međunarodno znani i ugledni dirigent ,Srba Dinić, dirigirao je u zagrebačkom HNK i čuo Josipu, s kojom je uspješno surađivao i predložio joj dolazak na audiciju u grad u Donjoj Saskoj, dvjestotinjak  kilometara  udaljen od Hamburga, na sjeveru Njemačke. Položila je audiciju, a u međuvremenu stigla je i ponuda iz Düsseldorfa za ulogu Fiordiligi u operi „Cosi fan tutte“, ali termini su se „poklopili“.

-Tko čeka, taj i dočeka! Voda uvijek pronađe svoj put,tako je i u glazbi. U ovom pozivu treba biti strpljiv i marljiv. Danas kad promatram,dobro da velike stvari nisu došle ranije,jer se s njima vjerojatno ne bih znala nositi, jer osim glasa treba imati još nešto- kaže sretna Josipa koja pazi na svoj glas. 

Kontinuirano vježba,živi uredno,tiho, brine da ima dovoljno sna,zdravo jede,slobodno vrijeme provodi u miru daleko od ljudi. Nastoji da se ne nervira,kloni se stresa i nervoznih ljudi. 

Zbog njemačkog angažmana otpao je Josipin nastup na ovogodišnjem Krapinskom festivalu, na kojemu je trebala pjevati  popevku Ivana Hršaka Belka „Slavuj“, koja će na krapinsku pozornicu vratiti Lidiju Horvat Dunjko.

-Krapinski festival me uvijek vrati na početak. Bit ću srcem i mislima uz Krapinu- spominje Josipa koja u rodni Kumrovec dolazi kad god stigne:

- Oni koji znaju što je dom, to je meni Kumrovec. Tu dišem. Vrt, cvijeće, životinje, jutarnja kava na terasi uz zbor ptica, neprocjenjivo!