U Japanu možda bi imao japanski vrt, ali u Zagorju radi bonsai od autohtonih biljaka
Učitelj tehničke kulture Marko Mihaljinec radi bonsai na svoj način, s autohtonim zagorskim biljkama. Sve što se može vidjeti, uključujući i sitne detalje pa čak i indijanski totem, djelo su Markovih ruku, a biljke namijenjene bonsaiu pronađene su u obližnjoj šumi
U naselju Židovinjak u srcu Hrvatskog zagorja, u Bedekovčini, nalazi se vjerojatno jedini japanski vrt u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Mi bismo rekli da Marko Mihaljinec, inače nastavnik tehničke kulture ima japanski vrt i nedostaje mu jedino gejša, no Marko je precizniji i kaže da je to zapravo oaza s elementima japanskog vrta.
Tako, umjesto gejše na klupici u oazi s elementima japanskog vrta, u svojoj okućnici sjede on i supruga, a kad je počeo, bio je to samo kutak za odmor u kojem je Marko napravio sve svojim rukama i sve od prirodnih materijala. O tehnici izrade bonsaija postoje mnoge knjige, časopisi i radionice i nema smisla da pišemo o tim svim kompliciranim i zahtjevnim tehnikama, a Marko je sve to proučio i krenuo se zabavljati svojih hobijem. Bilo je to prije dosta godina.
- Priča je započela hobijem odnosno ljubavlju prema bonsaiju, a kad se broj patuljastih biljaka nastalih tim posebnim i zahtjevnim tehnikama uzgoja popeo na pedesetak, odlučio sam oblikovati svojevrsnu oazu s elementima japanskog vrat - kaže Marko. S obzirom na vegetaciju, vrt trenutno ne pokazuje svu svoju raskoš, no znalci će prepoznati ogroman trud i ljubav ugrađen u njegov nastanak.
Naime, nakon godina traženja biljaka, orezivanja, ožičavanja i koristeći razne vrste tehnika izrade, u vrtu su svi elementi japanskog vrta uključujući i element vode kojeg predstavlja jezerce u kojem raste šaš i lopoči, a i sve ostalo je od prirodnog materijala. Primjerice, jezerce je također obrubljeno prirodnim materijalom - kamenom. Jezerce je doduše trenutno zatrpano jer osim supruge, tu je i mala djevojčica na koju se ne može vječito paziti da kriomice ne uleti baš u njega.
Ono čime se, osim gejše, još razlikuje od izvornog japanskog vrta, činjenica je da osim crnogorice koja prevladava u Japanu, ovdje ima više bjelogoričnog drveća od kojeg su nastali bonsai. Puteljak koji vodi prema kućici koja je obrasla ukrasnom lozicom popločen je drvom pobojanim zemljanim bojama. Drvena su i postolja te police za minijaturna drva, a od ostalog dijela okućnice ovaj vrt dijeli bambus.
Sve što se može vidjeti, uključujući i sitne detalje pa čak i indijanski totem, djelo su Markovih ruku, a biljke namijenjene bonsaiu pronađene su u obližnjoj šumi. Treba tu reći da za razliku od kamenjara gdje se minijaturne biljke mogu pronaći i u prirodi, u kontinentalnom dijelu Hrvatske to nije slučaj pa se baš sa svakom biljkom Marko igrao godinama, a ističe da vrt neće biti nikad završen. - To nije neobično ako se uzme u obzir da je riječ o živom organizmu oko kojeg se treba stalno brinuti - kaže Marko Mihaljinec.
Na oko 40 četvornih metara sve su autohtone vrste ovog podneblja, što najviše razlikuje ovu oazu od japanskog vrta. Tu su minijaturni borovi, grab, klen, bukva, lipa, brijest, tise i druge autohtone vrste. - Biljke iz rasadnika nisu pogodne za bonsai budući da se tamo mogu nabaviti samo biljke proporcionalnih oblika, a u šumi se traži što krupnije deblo, nakon čega se na njemu formiraju grane - priča ovaj učitelj tehničke kulture dok se mi imali privilegiju gledati ova umjetnička i znalačka djela. Marko je mislio na svaki detalj. Sada biljke više nisu ni u običnim posudama već izuzetno lijepo formirani bonsai ukrasi su u posudama raznih oblika napravljenih po narudžbi, ali od terakote odnosno gline.
