Zagorka na pohodu dugom 150 kilometara: 'Bilo je jako emotivno'

Vedrana Gudek, članica Hrvatskog planinarskog društva „Gradina” Konjščina i planinarski vodič, sudjelovala je od 30. srpnja do 5. kolovoza 2024. godine na planinarsko-edukativnome pohodu „Put Oluje” u organizaciji Planinarske udruge Dinaridi iz Splita.

Svih 26 sudionika pohoda propješačilo je 150 kilometara po Kamešnici i Dinari te je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja ponosno stiglo na Kninsku tvrđavu. Svoje dojmove s puta Vedrana je zabilježila u kratkom osvrtu na svojem Facebook profilu.

Kako je rekla, bio je to pohod koji je uključivao hodanje po vrućini, uz veliku visinsku razliku, za što je bilo potrebno puno energije i dobre volje, ustrajnosti i nepokolebljivosti.

- I kad se sve nekako posloži što se tiče organizacije, kondicijske i psihičke spremnosti, ostaje zabrinutost zbog toga što će biti sa signalom, hoćemo li se moći kome javiti mobitelom ili će to biti nemoguće – opisala je Vedrana svoja razmišljanja uoči polaska.

Naime, pohod je bio raspoređen u sedam dionica. Svakog se dana hodalo po šest, sedam, osam, deset ili čak jedanaest sati.

- Kako bismo svaku dionicu puta završili u normalno vrijeme i stigli na odredište na kojem ćemo prenoćiti, trebalo je pratiti vodiča, držati svoj tempo hodanja i ne izdvajati se iz skupine. Najviši vrhovi koje smo putem obišli jesu Konj (1856 m), Troglav (1913 m), Dinara (Sinjal, 1831 m) i Lišanjski vrh (1794 m). Vremenski uvjeti bili su nam naklonjeni. Prvog dana pohoda puhala je bura, no nijedan dan nije bilo kiše ili nevremena. Kako je prva dionica puta, po meni, najteža, bura se valjda pojavila kako bi zaokružila doživljaj – ispričala je Vedrana, dodavši da, osim što se prvi dan najviše hodalo, navečer nije bilo mreže pa se nije mogla javiti ljudima koju su se pitali je li živa, je li uspješno podigla šator i može li spavati.

No svakim je danom, kaže, bilo sve lakše i veselije. Planinari su se na svom pohodu zaustavljali kod spomen obilježja poginulim branitelja, kod planinarskih objekata i obavještajnih točaka HGSS-a, a u odmorima od hodanja „marendalo se, razgovaralo, upoznavalo, šutjelo i uživalo”.

Ulazak na Kninsku tvrđavu bio je svečan i dostojanstven, onako kako to priliči jednome takvom važnom događaju, kazala je Vedrana.

– Ljudi su nas pozdravljali aplauzom na ulici, mahali nam i čestitali. Posljednje trzaje dali smo uspinjući se stubama na utvrdu. Zastavice su vijorile na našim ruksacima dok smo hodali u koloni jedno za drugim – opisala je dolazak na tvrđavu i dodala kako joj je četvero članova HPD-a „Gradina” Konjščina potom priredilo iznenađenje dočekavši je na Trgu dr. Ante Starčevića i tako joj pruživši podršku.

– Bio je to dan zvan Sreća, Ponos, Dostojanstvo, Pobjeda, Mir, Zagrljaj, Ljubav. Zaboravilo se na svaku eventualnu tjelesnu bol, onih 150 kilometara po vrućini bilo je iza nas, dočekali smo sunce! – istaknula je planinarka, zadovoljno dodavši za kraj da je bilo jako emotivno prilikom primanja značaka te da su se na svom putu sudionici zbližili i da su uvijek bili spremni pomoći jedni drugima ako je bilo potrebno.

Podršku planinarki iz Konjščine pružila je i općinska načelnica Anita Curiš Krok.

– Čestitam našoj Vedrani što se odvažila i uspješno završila ovaj zahtjevan spomen-pohod dugačak čak 150 kilometara. Sigurno nije bilo lagano, ali bogatstvo koje je njime dobila, uključujući nova poznanstva, iskustvo, pomicanje granica, fizički, psihički i duhovno, zasigurno je neprocjenjive vrijednosti. Želim joj još puno lijepih pohoda, osvojenih vrhova i vrijednih iskustava o kojima ćemo mi potom sa zanimanjem slušati – rekla je načelnica, poručivši da će HPD „Gradina” Konjščina uvijek imati podršku Općine.